Naša današnja priča vraća vas u davnu 1971. godinu, u vrijeme otmice aviona koja do današnjih dana nikada nije razriješena.

Otmičar ne samo da nije priveden licu pravde nego je njegov identitet do današnjeg dana ostao nepoznat. Na letu 305 kompanije “Northwest Airlines”, tridesetminutnom putovanju od Portlanda do Seattlea, našao se i čovjek koji je avionsku kartu kupio na ime Dan Cooper – što je, kako se pokazalo, lažno ime. Svjedoci su ga kasnije opisali kao muškarca u srednjim četrdesetim godinama, odjevenog u elegantno crno odijelo i bijelu košulju s uštirkanim okovratnikom, a putnik koji je sjedio do njega dodao je i da je nosio modru kravatu sa sedefastom kopčom.

Nedugo po uzlijetanju, naručio je viski sa sodom, a kad mu je stjuardesa donijela piće, u ruku joj je gurnuo presavijeni komadić papira. Atraktivna djevojka ga je gurnula u džep, pretpostavljajući da joj je potencijalni udvarač dao svoj broj telefona. Kad je sljedeći put prošla pored njegovaog sjedala, nagnuo se prema njoj te joj šapnuo na uho: “Gospođice, pročitajte poruku koju sam vam dao.” Ton njegovog glasa uznemirio je stjuardesu, a njeno srce obuzela je panika kad je rasklopila papirić.

Ondje su, crno na bijelom, stajale riječi: “Imam bombu.” Precizno je bio naveden i zahtjev otmičara: osim 200.000 dolara, tražio je četiri padobrana te cisternu koja bi ga čekala na aerodromu u Seattleu, kako bi avion mogao napuniti rezervoar gorivom za sljedeći let. Mlada žena je, tresući se kao prut, odnijela poruku pilotu, a on je o situaciji obavijestio predsjednika aviokompanije. Ovaj je, strahujući za sigurnost 36 putnika i šestero članova posade, odlučio udovoljiti svim zahtjevima. Osoblje je mudro zaključilo kako ne treba obavještavati putnike o onome što se događa kako ne bi došlo do masovne panike.

Kad je avion sletio u Seattleu, otmičar je blaženo nesvjesnim putnicima i prestrašenom osoblju dopustio da iziđu iz aviona, a nakon što je preuzeo novac i padobrane te dao napuniti rezervoar, naredio je pilotoma da polete prema Nevadi. Kad je avion sletio u Renu, piloti su shvatili da njihovog jedinog putnika – njihovog otmičara – više nema. Baš kao ni plijena kojeg se domogao. Pretpostavili su da je skočio sa padobranom kroz zadnja vrata, ali nisu mogli odrediti u kojem se trenutku to dogodilo pa tako ni gdje bi se počinilac mogao nalaziti. Za “Dana Coopera” niko više nikada nije čuo, a incident, u kojem, srećom, nije bilo žrtava, ostat će zapamćen kao jedini neriješeni slučaj otmice aviona u povijesti.

Kako padobrani nisu pronađeni, a novac od otkupnine, koji se može identificirati po serijskim brojevima, nije potrošen, istražitelji su pretpostavili da je otmičar poginuo prilikom skoka iz aviona, ateriravši na neko teško dostupno mjesto. Godine 1980., dječak koji je bio na porodičnom izletu u Oregonu, pronašao je nekoliko svežnjeva novčanica, a kad ih je njegov otac odnio na policiju, pokazalo se da je riječ o novcu od otkupnine. Uslijedila je opsežna pretraga tog područja, ali nikakvi dodatni tragovi nisu otkriveni, baš kao ni “Cooperovo” tijelo. Službeno, slučaj je još otvoren.

(SB)