Visoka razina inteligencije orangutana odavno je poznata, dijelom zahvaljujući njihovim praktičnim vještinama kao što je korištenje alata za vađenje sjemena i traženje hrane za insekte. Ali nova istraživanja pokazuju da primat ima još jednu zgodnu vještinu u svom repertoaru: primjenu ljekovitog bilja.

Istraživači kažu da su promatrali mužjaka sumatranskog orangutana kako liječi otvorenu ranu na licu sokom i sažvakanim lišćem biljke za koju se zna da ima protuupalna svojstva i svojstva ublažavanja bolova.

Ovo nije prvi put da su divlje životinje uočene kako se samoliječe: između ostalih primjera, orangutani s Bornea viđeni su kako trljaju svoje ruke i noge sažvakanim lišćem biljke koju ljudi koriste za liječenje bolnih mišića, dok su čimpanze zabilježene kako žvaču biljke poznate po liječenju infekcija crvima i nanošenju insekata na rane.

Međutim, novo otkriće je prvi put da je promatrana divlja životinja kako liječi otvorene rane supstancom za koju se zna da ima ljekovita svojstva. “U slučaju čimpanzi koristili su kukce i nažalost nikad se nije saznalo da li ti insekti stvarno potiču zacjeljivanje rana. Dok je u našem slučaju orangutan koristio biljku, a ova biljka ima poznata medicinska svojstva,” rekla je dr. Caroline Schuppli, viša autorica istraživanja na Institutu Max Planck za ponašanje životinja u Njemačkoj.

Tim kaže da otkrića pružaju uvid u porijeklo liječenja rana kod ljudi – čije se liječenje prvi put spominje u medicinskom rukopisu koji datira iz 2200. godine prije Krista.

"To definitivno pokazuje da su ti osnovni kognitivni kapaciteti koji su vam potrebni da smislite ovakvo ponašanje... najvjerovatnije bili prisutni u vrijeme našeg posljednjeg zajedničkog pretka", rekao je Schuppli. "Tako da to seže jako, jako daleko."

Pišući u časopisu Scientific Reports, Schuppli i kolege izvještavaju kako su došli do otkrića radeći u istraživačkom području zaštićene prašume u Indoneziji. Tim opisuje kako su, dok su pratili mužjaka sumatranskog orangutana zvanog Rakus, primijetili da ima svježu ranu na licu – vjerojatno rezultat sukoba s drugim mužjakom. Tri dana kasnije, Rakus je viđen kako se hrani stabljikom i lišćem Fibraurea tinctoria – vrste lijane penjačice.

Onda je učinio nešto neočekivano.

"Trinaest minuta nakon što se Rakus počeo hraniti lijanom, počeo je žvakati lišće bez gutanja i koristeći prste da nanese biljni sok iz usta izravno na ranu na licu", pišu istraživači.

Ne samo da je Rakus ponovio radnju, nego je nedugo zatim cijelu ranu namazao sažvakanim lišćem dok nije bila potpuno prekrivena. Pet dana kasnije rana na licu se zatvorila, a u roku od nekoliko sedmica je zacijelila, ostavljajući samo mali ožiljak. Tim navodi da je poznato da biljka koju je  Rakus koristio sadrži tvari s antibakterijskim, protuupalnim, antigljivičnim, antioksidativnim, umirujućim i antikarcinogenim svojstvima, između ostalih svojstava, dok se ova i srodne vrste liana koriste u tradicionalnoj medicini “za liječenje raznih bolesti, kao što su dizenterija, dijabetes i malarija”.

Ostaje nejasno je li Rakus sam shvatio proces ili ga je naučio od drugog orangutana, iako nije viđen ni kod jedne druge jedinke.

Schuppli je dodala da se čini da je Rakus namjerno koristio biljku.

"To pokazuje da on, u određenoj mjeri, ima kognitivne sposobnosti koje su mu potrebne za liječenje rane nekim medicinski aktivnim biljkama", rekla je. "Ali stvarno ne znamo koliko on to razumije."