Piše: SENAD AVDIĆ

Neviđenoj medijsko-političkoj kampanji Dragana Čovića i njegovih medija protiv Centralne izborne komisije BiH i Suda BiH  (koja je tokom jučerašnjeg dana iz Bosne i Hercegovine preseljena u Hrvatsku, gdje je lider HDZ-a BiH tražio podršku premijera Andreja Plenkovića) u granicama svojih mogućnosti se pridružio njegov prijatelj Fahrudin Radončić sa svojim dnevnim biltenom. Na njihovom udaru se našao predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec, kojeg u više članaka (pored ostalog i u histeričnom otvorenom pismu kojeg su, navodno, napisale "savjesne" sudije i tužitelji, a iz kojeg se lako prepoznaje rukopis prekaljenih pisaca i distributera anonimnih pisama, kao i pasioniranih prigradskih hakera!) optužuju da podržava CIK BiH, koji, pak, "ima problema sa legitimnošću".

Dakle, i tu se Radončić i "Avaz" slažu s Čovićem (i Miloradom Dodikom, naravno) koji već godinu dana odbijaju prihvatiti legitimnost izbora članova CIK-a koje je imenovao Predstavnički dom Parlamenta BiH. "Avaz" ne prestaje očajavati što članovi CIK-a nisu izabrani na unaprijed dogovorenom konkursu, gdje je trebala odlučivati komisija predvođena provjerenim legalistom Milanom Tegeltijom, zaljubljenikom u 9. januar i prognanikom iz "muslimanskog Sarajeva".

Radončićev nepismeni, primitivni bilten, u dosluhu sa pisamcima "Otvorenog pisma", optužuje predsjednika Suda BiH Debevca "da čuva leđa SDA, stranci koja je vjerovatno i najdublje involvirana u izborne krađe u Mostaru". Tvrdi se dalje kako "mnogi (čitaj Radončić, Čović, Dodik, pisci anonimnih pisama...) povezuju i sa javno obznanjenim prisnim odnosima predsjednika Debevca s direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije Osmanom Mehmedagićem Osmicom".

Radončiću i njegovom petparačkom biltenu "sumnju, također, izaziva vrlo indikativno ubrzavanje suđenja sudije Branka Perića  onima (Mehmedagić i Pekić) kojima je potvrđena optužnica, što nije zabilježeno u istoriji rada i "efikasnosti" Suda Bosne i Hercegovine".

OLAKO OBEĆANA BRZINA SUĐENJA

Vidljivo je da Radončić ne samo što ima ambicije i, nažalost, uspijeva u njima preko klijentelističke mreže u pravosuđu da određuje koga treba hapsiti i (pre)suditi (slučaj tužitelja Bože Mihajlovića) nego bi čak i da ga se pita i o dinamici održavanja sudskih procesa!? Uzgred, suđenje dužnosnicima OSA-e Mehmedagiću i Pekiću ne odvija se ni brže ni sporije nego što je prije 4-5 godina vođeno suđenje Radončiću i njegovoj grupi, optuženoj za ometanje rada pravosuđa.

I tu Fahrudin Radončić pokazuje potpunu usklađenost i akciono jedinstvo sa svojim prijateljem Draganom Čovićem. I lider HDZ-a BiH, kojeg sa šefom SBB-a dijeli i to što je i on svojedobno bio "žitelj" Pritvorske jedinice Suda BiH, u svom jučerašnjem saopćenju najavljuje kako "čvrsto vjeruje da sudski procesi koji predstoje... trebaju biti izloženi sudu javnosti..." 

U političkoj povijesti i pravosudnoj praksi ovih prostora poznato je da je samo jedan političar najavio sudski progon svojih protivnika: bio je to srpski diktator Slobodan Milošević, koji je u februaru 1989. godine hiljadama okupljenih srpskih demonstranata ispred Skupštine Jugoslavije u Beogradu koji su tražili hapšenje Azema Vllasija, tadašnjeg utjecajnog političara s Kosova, obećao da će on "biti suđen i biti uhapšen". Tu je olako obećanu brzinu Milošević i ispunio nakon što je Vllasi istu večer uhapšen (u Bijeljini), nakon čega je mjesecima čamio u srpskim zatvorima na Kosovu i suđen u montiranom procesu). Nema sumnje da Dragan Čović može pisati potjernice protiv svih onih koji mu stoje na putu kao jedinom i Bogom danom lideru svih Hrvata u BiH, kao što je izvjesno da bi takve njegove ambicije Tužiteljstvo BiH, predvođena HDZ-ovom stranačkom rodicom, glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić, servilno i efikasno provelo i pretvorilo u optužnice. No, uvijek ima ono ali, što autokratama i diktatorima sreću kvari: da bi se od krivične prijave, preko optužnice dospjelo do sudskog procesa, još je nužno da o tome svoj pravorijek izrekne i Sud BiH, što posljednjih nedjelja baš i ne čini niti popušta pod pritiscima kriminalno-mafijaških, političkih i medijskih predatora.

Dva su se ključna državna punkta, važne institucije za funkcioniranje demokratske i pravne države u posljednjih godinu dana izmakla osovini Dodik - Čović za koju aktivne simpatije iskazuje i Radončić: Centralna izborna komisija BiH i Sud Bosne i Hercegovine.  Bez njih u lancu rukovođenja i komandovanja destrukcije BiH prohodnost urušavanja državnih institucija nije više neupitna. Članove CIK-a je ta maligna družina, ohrabrena ruskom podrškom, pokušala ukloniti preko sudskih procesa, tužbi, žalbi navodno oštećenih kandidata, nezadovoljnih rješenjima Parlamenta BiH. Nakon niza neuspješnih pokušaja delegitimiziranja i kriminaliziranja članova CIK-a, izabrana je nova meta, Sud Bosne i Hercegovine, odnosno njegov predsjednik Ranko Debevec. Već mjesecima iz istih neformalnih i formalanih, prikrivenih i vidljivih centara moći pišu se anonimne potjernice, gomilaju se nove i svježije optužbe protiv njega, uhodi ga se, stavlja na streljanu opskurnih uličarskih medija i portala za jednokratnu (zlo)upotrebu.

Vrlo je indikativno, ali i sasvim razložno, što u nedavnom skandaloznom napadu na bosanskohercegovačke medije Ministarstvo vanjskih poslova Rusije izdvaja tri medija-portala koja su, prema njihovoj optužbi, prednjačila u hajci povodom Dodikovog poklanjanja ukradene ikone Sergeju Lavrovu, ministru vanjskih poslova Ruske Federacije: "Istraga", "Žurnal" i "Slobodna Bosna" izdvojeni su kao perjanice antiruske (i antidodikovske) kampanje u  Bosni i Hercegovini. 

MARIJA ZAHAROVA KAO GORDANA TADIĆ

Također, nije nimalo slučajno nego je krajnje razumljivo i logično što su se upravo ova tri medija i njihovi novinari u posljednjih nekoliko godina najčešće nalazili na udaru dominantne pravosudne strukture u BiH, od Milana Tegeltije i njegovih prvih pratilja u VSTV-u Jadranke Lokmić-Misirače i Ružice Jukić, pa do tendencioznog tužiteljskog ansambla kojeg je oko sebe okupila i besprizorna glavna ravnateljica Gordana Tadić.

Izbori u Mostaru koji su u značajnoj mjeri destruirani primitivnom krađom volje građana, zbog čega je proces brojanja glasova djelomično ponovljen, samo je povod, a ne krunski razlog ponovnog nasrtaja na Centralnu izbornu komisiju onih političkih aktera koji ovu instituciju već godinu dan ne "šljive" niti joj priznaju legitimitet. Kriminal, krađa, dodavanje i oduzimanje glasova je eminentno u nadležnosti lokalnih činovnika, članova biračkih odbora, stranačkih povjerenika. Posao CIK-a u osnovi je taj da licencira prikupljene rezultate, nakon što se obavi kompletna procedura, odgovori na žalbe, pogovore, optužbe i to je zakonski precizno i jasno postavljeno.

"Hoće li svemoćni Debevec aminovati izbornu krađu u Mostaru?", stoji u naslovu najnovije potjernice koju je Radončić uputio preko svog kućnog biltena. Neće, evo da im to otkrijem, predsjednik Suda BiH ni aminovati niti neaminovati "izbornu krađu", jer mu ni jedno ni drugo nije posao. Ali, zato jeste posao lidera Saveza za bolju budućnost, savjetnika "Avaza" i bivšeg muža vlasnice "najveće medijske kuće u BiH" da "ne aminuje" flagrantnu izbornu krađu koju su na izborima u Mostaru počinili članovi-kandidati njegove stranke. Kao što su izvijestili svi mediji (i zbog čega je CIK odlučio da promijeni raniju Odluku o utvrđivanju i objavljivanju rezultata u gradu Mostaru), ponovnim brojanjem glasova na 14 biračkih mjesta ustanovljen je masovni kriminal s naknadnim dopisivanjem glasova kandidatima. Lažiranje je uglavnom rađeno u korist "Koalicije za Mostar" (a na štetu Bh. bloka), a najveći pojedinačni skandal, odnosno kriminal, utvrđen je kod Anela Kljake, kandidata SBB-a: predsjedniku mostarske organizacije SBB-a je naknadnim intervencijama dopisano 1.596 preferencijalnih glasova. Od najavljivana i planirana tri mandata u budućem Gradskom vijeću Mostara Radončićev SBB će na kraju dobiti samo jedan. Nema tog Debevca koji može progledati kroz prste kriminal(c)u iz SBB-a i izvršiti pritisak na CIK BiH da ga preko reda, na lijepe oči ugura u Gradsko vijeće Mostara.

Dragan Čović već godinu dana ne prestaje očajavati i najavljivati političku i pravosudnu bitku nakon što je u CIK-u ostao bez višegodišnjeg člana Stjepana Mikića, svojevrsnog Brada Raffespergera kada je riječ o HDZ-u i izborima. Sjećate se Raffespergera: to je onaj državni sekretar države Georgije od kojeg je Donald Trump tražio da mu "nafata" 11.780 glasova. Za razliku od njega, Stjepan Mikić, pojačan Milijanom Vasom Brkićem i njegovom hrvatskom izbornom inženjerijom, više od decenije je isporučivao Čoviću glasova koliko je ovaj "zinuo". Ta je praksa prošle godine završena i, razumljivo, nije se lako s tim nenadoknadivim gubitkom pomiriti.