Banjalučku manifestaciju obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom obilježila je još jedna izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika.

O svemu, za „Slobodnu Bosnu“ govorili su državni parlamentarac Saša Magazinović, beogradski odvjetnik i političar Aleksandar Olenik, lider organizacije GLAS! Građanske i liberalne Srbije Nemanja Milošević, i povjesničar Hrvoje Klasić, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U sklopu manifestacije ponovo je održan i „Marš besmrtnog puka“. Okupljeni su nosili fotografije sudionika Narodnooslobodilačke borbe, transparente i zastave Republike Srpske, Rusije, ali i bivših država - SFRJ i SSSR-a. Policijski orkestar je svirao partizanske pjesme, govori su držani o herojskim bitkama, ali i kontekstu današnjih političkih prilika. Prema riječima Milorada Dodika, srpski narod čeka još jedna borba - da se oslobodi Bosne i Hercegovine.

„To je nama nametnuto i ne daje nikakve rezltate. 30 godina pokušavaju da se napravi neki održiv model - nije uspio, a to znači da nije uspjela BiH. Bez obzira na licemjerne pokušaje da nam daju neki status u Evropi, oni sami dobro znaju i zato su to nezavršeni procesi“, kazao je Dodik.

Milorad Dodik, tokom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, rekao je da su Srbi imali dva antifašistička pokreta, jedan je bio partizanski, a drugi otadžbinski.

Nije tajna da vlast i opozicija u bh. entitetu Republika Srpska, baš kao i vlast u susjednoj Srbiji, godinama pokušavaju četnički pokret koji je vodio ratni zločinac Draža Mihailović izjednačiti s partizanima antifašistima.

Za „Slobodnu Bosnu“ Dodikov istup komentirao državni parlamentarac Saša Magazinović.

-Takve izjave Dodika dio su njegovog ukupnog revizionističkog narativa u kom činjenice i istine nemaju nikakvu važnost. Toj besmislenoj i iracionalnoj distorziji stvarnosti može se suprotstaviti samo obrazovanjem, znanjem i ugrađivanjem antifašističkih vrijednosti u sve dijelove našeg društva, kazao je Magazinović.

GLAS RAZUMA IZ SRBIJE

Kontaktirali smo i političare u susjednoj Srbiji, koji za razliku od vladajućeg Vučićevog SNS-a imaju jasne stavove o tome jesu li četnici i domaći izdajnici bili na pravoj strani povijesti.

-Taj narativ izjednačavanja četnika i partizana prisutan je u Srbiji od kraja osamdesetih, pa čak i podržan od strane demokratske vlasti u formi izjednačavanja socijalnim statusima i pravima, najviše u vidu penzija. To je u stvari jedan oblik revizije istorije. Ono što je još gore, a što je prisutno kod Dodika, u Bosni, ali i u Srbiji, to je korak dalje koji sada čine, a to je – u nekom medijskom mraku, stvari se postavljaju tako da ne samo da su izjednačeni četnici i partizani, nego da su četnici pobedili. Prosto, to je na nama u Srbiji, da se izborimo s tim, da se konačno zna ko je pobedio a ko izgubio, ko je bio antifašista, a ko nije. Može se napraviti paralela s ratom u Bosni i Hercegovini, odnosno s Dejtonskim sporazumom.

ALEKSANDAR OLENIK, BIVŠI JE ZASTUPNIK U SKUPŠTINI SRBIJE

Dok god se ne zna ko je pobedio, ko je kriv, ko je agresor a ko je žrtva, dotle ćemo imati mogućnost da rat, ponovo, ili neki sukobi opet dođu na scenu. Tako da su te stvai opasne svugde, a pogotovo na Balkanu. Na kraju neću reći ništa novo, ali bez tog narativa nacionalističkog, četničkog, onog koji je poražen u Drugom svetskom ratu, ni Dodik ni Vučić, ni ostali slični njima, radikali, prosto ne postoje. Niti imaju politiku, niti imaju bilo šta čime bi mogli da se bave u uređenoj državu, gde se zna da su četnici i ustaše, izdajnici i kvislinzi, poraženi. Gde se ne prave veštački neprijatelji. Oni ne mogu da postoje kao politički subjekt i zato će učiniti sve da se taj narativ održi jer samo na tom narativu mogu da postoje, i samo na tom narativu mogu da budu na vlasti, kazao je za „Slobodnu Bosnu“, beogradski odvjetnik i političar, Aleksandar Olenik, inače član Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) – „Vojvođani“.

HISTORIJSKI REVIZIONIZAM

-Istorijski revizionizam je nažalost vrlo zastupljen na prostoru Zapadnog Balkana. Iako su još u antici istoričari zaključili da je potrebno događaje i činjenice predstaviti sine ira et studio, njihove kolege danas često pristaju da budu instrumenti dnevne politike i iskrivljenih nacionalističkih stremljenja. Izjednačavanje partizana i četnika je jedan od takvih primera. Srpsko društvo je pod uticajem propagande koja boji stvarnost crno-belo, iskrivljuje činjenice i prilagođava ih mitologiziranim predstavama o istoriji. Umesto hladnog i realističkog pristupa činjenicama koje možemo saznati iz istorijskih izvora, pribegava se romantizaciji činjenica. Jednostavna i nepobitna činjenica je da su Englezi na čelu sa Churchillom, koji su se od početka do kraja rata suprotstavljali nacizmu i nepokolebljivo se borili protiv, procenili da se partizanski pokret bori protiv okupatora.

NEMANJA MILOŠEVIĆ

Četnici su naprotiv izabrali taktiku da čekaju iskrcavanje saveznika na Balkan (očekujući reprizu Prvog svetskog rata i Solunskog fronta), povremeno spašavajući američke pilote i održavajući radio vezu sa Londonom. No, istovremeno, najveći problem četnika nisu bili Nemci i okupatori, već partizani-komunisti. I nisu se libili da taj problem "reše" saradnjom sa okupatorom i zajedničkom borbom protiv partizana. Brojni su primeri saradnje Italijana i četnika u borbama za proterivanje partizana iz Crne Gore, kao i  sa Nemcima na Neretvi. Na kraju, dok su partizani sa Crvenom armijom oslobađali Beograd i oslobađali Jugoslaviju, četnici su se sa drugim kolaboracionistima i okupatorima povlačili. Prosto je neverovatno da su ta dva pokreta nakon nešto više od  pola veka posle Drugog svetskog rata izjednačeni, kazao je za „Slobodnu Bosnu“ Nemanja Milošević, lider organizacije GLAS! Građanske i liberalne Srbije.

PORUKA DODIKU IZ ZAGREBA

Povjesničar Hrvoje Klasić za „Slobodnu Bosnu“ kaže kako su četnici do samoga kraja aktivno surađivali s nacistima, fašistima i ustašama.

-Antifašist je onaj tko se bori protiv fašista a ne tko s njima surađuje. U jugoslavenskom slučaju jedini antifašistički oružani pokret otpora bio je onaj partizanski. Četnici nisu bili fašisti ali ih to automatozmom ne čini antifašistima. Od ukupno gotovo 50 ratnih mjeseci četnici, i to ne svi, su samo prvih nekoliko mjeseci proveli van kolaboracije, a u svega nekoliko slučajeva su se i oružano sukobili s Nijemcima. Najveći dio rata, do samoga kraja aktivno su surađivali s nacistima, fašistima i ustašama. Podršku Nijemcima i Talijanima davali su između ostalog i tokom bitke na Neretvi, ali i bitke na Kozari. Da podsjetim, nakon operacije na Kozari oko 50 tih Srba je odvedeno u Jasenovac. Dakle u tom trenutku umjesto da obrane srpski narod, četnici surađuju s Nijemcima i ustašama.

HRVOJE KLASIĆ

Uostalom, ne postoji niti jedan dokument u kojem četnici sebe nazivaju antifašistima. Na kojoj strani u ratu su bili treba se vratit u 9. maj 1945, i prisjetit se jesu li koračali uz bok s crvenom armijom ili britanskom armijom, ili su koračali u istoj koloni s ustašama i Nijemcima bježeći iz Jugoslavije, kazao je Klasić za „Slobodnu Bosnu“.

Na kraju, Klasić ima poruku i za Milorada Dodika.

-S obzirom na sve rečeno, da su četnici, posebno na teritoriju današnje Republike Srpske od 1942.-1945 aktivno surađivali s ustašama i NDH, imam prijedlog za gospodina Dodika. Mogao bi četnike zvati - ne antifašisti, nego - Antini fašisti. Slično zvuči a opet točno prikazuje tko su bili, kazao je Klasić.

(M.I.)