Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Početkom novembra prošle godine zatražio sam izuzeće postupajućeg sudije Nebojše Manojlovića u krivičnom postupku protiv mene pred Osnovnim sudom u Prijedoru. U pitanju je ono medijski toliko eksploatisano "ugrožavanje sigurnosti" načelnika Dalibora Ivanića, gdje ni nakon tri godine i četiri mjeseca nismo došli do prvog ročišta. Zašto bi i sudili u situaciji kada sam javno "presuđen", a kazna koju porodica i ja godinama izdržamo daleko je veća od one maksimalno zaprijećene.

U zahtjevu za izuzeće ukazao sam kako sudija Manojlović, u okviru kriminalne grupe organizovane od strane ministra Dragana Lukača, čini produženo krivično djelo "Mučenje i drugi oblici surovog i nečovječnog postupanja" iz člana 190. Krivičnog zakona BiH. I najavio da ću ovog sudiju i druge saizvršioce, pa čak potencijalno i predsjednicu suda Danijelu Elenkov, prijaviti Tužilaštvu BiH.


Nakon dva mjeseca iz suda dobijam rješenje, potpisano po predsjednici suda Elenkovoj, kojim se odbija moj zahtjev. Prvo sam se slatko nasmijao zbog navoda rješenja kako je moj zahtjev dostavljen Okružnom tužilaštvu u Prijedoru na razmatranje i odlučivanje oko počinjenja krivičnog djela "Povreda ugleda suda"..

Zamislite paradoksa, zahtjev kojim ukazujem kako postupajući sudija čini teško krivično djelo u domenu torture i zabranjeno međunarodnim konvencijama ocijenjen je kao "povreda ugleda suda". I to od strane sudije kog sumnjičima kao direktnog počinioca. No, apsolutno nikakvo objašnjenje nije dato u pogledu načina počinjenja ovakvog krivičnog djela, odnosno kako je to uopšte moguće učiniti datim podneskom. Vratiću se na taj detalj.

Tokom daljeg čitanja rješenja predsjednice suda ostao sam zaprepašten. Naime, tvrdi da je sudija Manojlović moj podnesak dostavio Vrhovnom sudu RS - uz zahtjev za određivanje drugog stvarno nadležnog suda. Potom kaže da je Vrhovni sud odbio njegov zahtjev, ali da je itim rješenjem "predloženo" i odbijanje mog zahtjeva za izuzeće.

Čuj gluposti: Vrhovni sud odbio zahtjev sudije i u istom rješenju instruirao sud da odbije i moj zahtjev, a bez traženja mog odgovora oko te pravne stvari. Normalno, nisam povjerovao u takve gluposti sa strane Vrhovnog suda, pa sam zatražio uvid u sudski spis i razjasnio surovu istinu.

Istina glasi: predsjednica suda je lažno interpretirala odluku Vrhovnog suda. Nigdje nije "predloženo" da se moj zahtjev za izuzeće sudije odbije, nego je navedeno kako se o izuzeću sudije odlučuje na opštoj sjednici suda, a niko, pa ni Vrhovni sud, nema ovlaštenje sugerisati kakva će odluka biti donesena. Dakle, Vrhovni sud se jednostavno oglasio nenadležnim po pitanju mog zahtjeva za izuzeće sudije, a meni slagaše drugačije.

Tek daljim pregledom dokumentacije uviđam kakve bene su postavljene na sudijske pozicije. Sudija Manojlović je moj zahtjev za izuzeće dostavio prijedorskom tužilaštvu na "razmatranje i odlučivanje" jesam li tim aktom povrijedio ugled suda. Eto baš čekam da "stručnjak" Mladen Mitrović odluči kako je on nadležan i za krivična djela u isključivoj nadležnosti Tužilaštva BiH.

Potom Elenkova dostavlja Vrhovnom sudu RS prijedlog sudije Manojlovića da odredi drugi stvarno nadležni sud zbog "razloga" što je sudija moj podnesak okvalifikovao kao krivično djelo. Već tim činom predsjednica suda i sudija pokazuju koliko se razumiju na stvarne nadležnosti pravosudnih institucija. Naime, povodom krivičnog djela u isključivoj nadležnosti Tužilaštva BiH oni su se obratili nivou okružnog tužilaštva. Lakrdija!

 Primjera radi prijedorski "stručnjaci" mogli su zapaziti kako je Vrhovni sud RS u svom rješenju "kulturno zaobišao" krivično djelo za koje sam teretim sudiju Manojlovića. Nigdje ne pominju "Mučenje i drugi oblici surovog i nečovječnog postupanja" iz člana 190. Krivičnog zakona BiH, jer bi onda morali ukazati od kog tužilaštva je sudija mogao zatražiti "razmatranje i odlučivanje" - od državnog.

U obrazloženju svog rješenja predsjednica suda Elenkova navela je kako su na opštoj sjednici moji razlozi za izuzeće sudije ocijenjeni kao paušalni i nedokazani. Opet nonsens. Lijepo sam u zahtjevu naveo kako samo ukazujem na postojanje krivičnog djela u domenu torture, te da ću dokaze počinjenja dostaviti Tužilaštvu BiH. Pobogu, neću valjda dokaze dostavljati sudiji kog teretim kao počinioca krivičnog djela?!

Pored toga rješenjem ukazaše kako su uvidom u spis utvrdili da postupajući sudija nije izašao iz okvira upravljanja postupkom. Javno im poručujem kako ću dvadesetak akata iz tog spisa koristiti kao dokaze u prijavi Tužilaštvu BiH, te još toliko iz prekršajnih postupaka na koje sam takođe ukazao zahtjevom za izuzeće sudije. I preko 50 akata MUP RS iz kakvih se vidi da je ministar Lukač unutar izvršne vlasti i pravosuđa organizovao kriminalnu grupu za nezakonit progon građanina koji samo javno iznosi svoje mišljenje. I uzbunjivača!

Na kraju ostaje nam pitanje: kad ću Tužilaštvu BiH podnijeti najavljenu prijavu? Imam dovoljno dokaza, ali se u sud, tužilaštvo i policija u Prijedoru svojski "trude" u stvaranju novih dokaza sopstvenih inkriminacija. Kao u ovom slučaju zloupotrebe odluke Vrhovnog suda RS. Da ne ulazim u zonu moje taktike dokazivanja kriminala kakav godinama trpim.

Istovremeno, mogu najaviti da će se Vrhovni sud Rs sad morati izjasniti spram ovog nakaznog rješenja Osnovnog suda, a naprosto jer se sudske odluke ne mogu zasnivati na lažnim navodima- opisanim u tekstu. Dostaviću i pojedine ranije skandalozne odluke suda u ovom predmetu, čisto da Vrhovni sud ima uvid kakve notorne budalaštine su u stanju izvoditi prijedorske sudije.

I još samo jedna cinička opaska. Sve te naše sudije imenovao je "lažni sudija" Milan Tegeltija. Po Tegeltijinim aršinima takvi ispunjavaju uslove za vršenje sudijske funkcije, no problem je sasvim druge prirode. Tegeltija je u VSTV-u imenovan kao predstavnik sudija, a ostaje činjenica da nikada nije sudio jedan jedini predmet.

Zamislite apsurda, sudija koji nikada u tom svojstvu nije ušao u sudnicu određuje kompetencije predsjednika sudova i sudija u cijeloj državi. Pritom je tokom rata uglavnom svirao harmoniku po kafanama oko Pravnog fakulteta u Banjaluci, a studentski indeks je netragom izgubio. Još nam kažu kako ne živimo u "zemlji apsurda".

(Prenosimo s autorovog bloga)