Mještani sela Granica u opštini Bojnik sa oko 60 žitelja, gdje je rođen i gdje je često dolazio Miloš Ilić (20) koji je u noći sa 9. na 10. maja ubio četiri od pet članova svoje porodice, u šoku su, jer ništa nije ukazivalo da će ovaj neeksponirani mladić napraviti krvavi pir i svoje najrođenije na najbrutalniji način otjerati u smrt.

- On jeste bio problematičan, neradan, nevaspitan, malo luckast, kao i cijela porodica, potkradao je roditelje, posebno dedu Miloša i babu Milanku sa poljoprivrednom penzijom, koje je otjerao u dug od 200.000 dinara, ali nije bio kavgadžija. Zato smo svi u šoku – pričaju starješine sela Slobodan Stojanović i Zoran Ilić.

I u Centru za socijalni rad u Leskovcu, gdje su Ilići živjeli kao podstanari, kažu da je Miloš bio najnormalniji u toj porodici, prenosi "Blic".

- Mi ga, jednostavno, nismo imali na evidenciji, nismo imali problema s njim, a naknadno nam je rečeno da ni u školi s njim nisu imali problema, osim što je izostajao s nastave i što je dolazio neuredan – kažu za "Blic" u Centru za socijalni rad u Leskovcu, gradu u kome su Predrag Ilić preselio poslije razvoda sa prvom suprugom, koja mu je rodila troje djece.

Prema policijskom saopštenju, Miloš je svog oca Predraga Ilića (1975), maćehu Danijelu Radojković (1977), sestru Anu Ilić (2001), koja je bila u poodmakloj trudnoći, i polusestru S. R. (2008) ubio sjekirom. Zločin se dogodio u podstanarskoj kući u centru Leskovca u ulici Ratka Pavlovića.

Smrt je izbjegao njegov rođeni brat, petnaestogodišnji dječak koga je leskovački Centar za socijalni rad još u martu 2019. godine smjestio u specijalizovanu socijalnu ustanovu.

Izvor, također, kaže da je cijela porodica ubijena na spavanju, ali da je Predrag pružao otpor. Drugačije informacije stigle su do mještana u Granici, a u Garnici je 90 posto Ilića i svi su u srodstvu.

- Nama su ispričali da su ženska djeca mnogo vrištala, ali da ih, izgleda, niko nije čuo. Jao, pa kako je mogao da ubije i trudnu sestru, pa on je ubio i bebu u njenom stomaku – pitaju se rođaci.

I o motivima zločina se još nagađa s obzirom na to da se Više tužilaštvo u Leskovcu još nije oglasilo. Ono što se iz nezvaničnih nadležnih izvora može čuti to je da je Miloš “upao u žutu minutu” poslije svađe s ocem i maćehom zbog novca. Navodno mu je nedostajao novac za cigarete i izlaske, ali mještani kažu da je to kod njih bila česta tema i dodaju da je Miloš imao loše odnose sa maćehom.

Maćeha ih je maltretirala, to se moglo vidjeti golim okom, tvrde Stojanović i Ilić.

Policija je na mjesto zločina izašla 10. maja oko 14 sati, nakon što je Miloš, kako se nezvanično navodi, prijavio vlastiti zločin. Postavlja se, međutim, pitanje gdje je proveo desetak sati od maskara svoje porodice do predaje.

Mještani Granice pričaju da je, navodno, odmah poslije tragedije otišao kod rođene sestre njegovog dede Miloša, koja živi u Leskovcu.

- Kada ga je vidjela krvavog, pitala je ko ga je prebio, a on joj je sve priznao. Vjerovatno ga je ona nagovorila da se preda policiji – rezonuju seljani.

Inače, Miloš je rastao u siromašnoj i disfunkcionalnoj porodici. Iako Predragov otac ima šest hektara imanja, on nije volio da se bavi poljoprivredom. Poslije odlaska iz očeve kuće, postao je korisnik socijalne pomoći u Bojniku, odakle se prije nekoliko godina odjavio i prebacio u leskovački centar da živi od socijale i povremenih poslova.

- Porodica je primila redovnu socijalnu i povremenu dodatnu novčanu pomoć, ali nikada nije bilo nasilja u toj porodici – kaže direktor Centra u Leskovcu Predrag Momčilović.

Opština Bojnik svojevremeno im je besplatno, u susjednom selu, ustupila opštinski zgradu za stanovanje, angažovala je Predraga na sezonskim poslovima, ali njega nigdje “nije držalo mjesto”. Preselio se u Leskovac, gdje je dvoje starije djece završilo srednje škole, a on se nekoliko puta u međuvremenu ženio i promijenio mnogo podstanarskih kuća i stanova.

Kasnije se starija kćerka udala pa razvela, potom se zaljubila u nekoga iz Smederevske Palanke, odakle je njena maćeha i s njim zatrudnila.

- Predrag je svuda za sobom ostavljao žene i dugove. A njegova prva žena bila je i posljednja. Prvi put se njome oženio i doveo je u selo, pa su se brzo razveli. Poslije smo čuli da su ponovo zajedno, a da je ona u Smederevskoj Palanci ostavila troje djece. Dobili su kćerku i živjeli u vanbračnoj zajednici – pričaju rođaci nesretne porodice.

Priča se da je veći dio porodice imao pshičke probleme, računajući i Miloševu majku, koju Leskovčani često viđaju kako prosi po ulicama, ali i maćehu. Međutim, za te tvrdnje nema i zvanične potvrde.

Seljani pričaju da se u porodici Ilić još jednom koristila sjekira u nasilničke svrhe. Navodno je deda Miloš, po kome je unuk dobio ime, pokušao sjekirom da ubije svoju suprugu, pa je zbog toga bio na pshijatrijskom liječenju.

U vrijeme dok smo mi bili u selu, Miloševi baka i djed nisu znali za tragediju. Čekali su da iz Beograda dođe njihov drugi sin, čovjek o kome mještani i rođaci imaju samo reči hvale.

- Sinoć je bila policija da mu pod nekim izgovorom uzme porodičnu pušku, vjerovatno iz straha da nešto ne napravi ako slučjano sazna da je sve izgubio, ali su svima nama zaprijetili da ne smijemo da mu kažemo – pričaju.

- Jeste da su nekako bili svi luckasti, jeste Miloš dedi krao i novac koji mu je sin iz Beograda slao, ali zaboga, nisu zaslužili ovakvu sudbinu. Mi smo ovdje svi rođaci, pa kada smo čuli vijest, svi smo plakali. Danas se osjećamo kao da nas je voz pregazio. Miloš je jake građe, ali i otac mu nije slab. Prsto ne mogu da shvatim kako je uspio sve da ih savlada i pobije – govori starac Srba Ilić, koji obilazi oko kuće rođaka, nesretnih Ilića.