Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Onda Milorad Dodik saopšti kako mu ministar Lukač redovito dostavlja snimke i transkripte nezakonitih prisluškivanja narodnih poslanika. Još kaže kako MUP RS to čini za potrebe izbora i protiv izbornih protivnika! Doista častan i odgovoran premijer na ovakav skandal momentalno bi podnio ostavku, a time i srušio vladu koja ovako bezobzirno krši ustav, zakone i ovo malo morala što je u Republici Srpskoj opstalo.

Svako ko je gledao prenos zasjedanja Narodne skupštine RS svjedočio je skandalu kakav bi u svakoj normalnoj zemlji rezultirao smjenom kompletne vlade i hitnim pokretanjem krivične istrage. Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik pohvalio se da njegova "vlast", kako sam reče, prisluškuje opozicione narodne poslanike.

Do teme prisluškivanja narodnih poslanika Dodik je došao kroz priču o predstojećim lokalnim izborima, gdje je po njemu "normalno" da vlast prisluškuje opoziciju. Sa te pozicije poznato mu je kako narodni poslanik Draško Stanivuković neće dobiti podršku za kandidaturu na poziciju gradonačelnika Banjaluke unutar svoje stranke (PDP) i koalicionog partnera (SDS). Tako Dodik lično reče.

Ovakva priča implicira o nezakonitom prisluškivanju više aktera predstojećih izbora, a posebice onih sa moći odlučivanja o tako važnim pitanjima kao što je pozicija gradonačelnika Banjaluke. U dokazivanju vjerodostojnosti svojih navoda Dodik se čak poslužio narodnim poslanikom Nebojšom Vukanovićem i  njegovim "nezadovoljstvom" Stanivukovićem. Konkretno reče kako Stanivuković nije isplatio Vukanoviću obećani novac, uz opasku kako Vukanović odlično zna o čemu je riječ.

Na vrhuncu "dokazivanja" istinitosti svojih riječi Dodik je najavio kako će u parlamentu pročitati transkripte presretnitih i nezakonito snimljenih razgovora opozicionara. Potom se obratio ministru Lukaču sa pitanjem u stilu: da li je istina sve ono šta mu on redovno dostavlja? U stvari Dodik je javno saopštio od koga i na koji način doznaje podatke o predizbornim dešavanjima unutar opozicije.

Problem je što pravni sistem Republike Srpske poznaje samo jedan legitiman način telekomunikacionog nadziranja, kako se to stručno naziva, odnosno primjenom posebnih istražnih radnji za teška krivična djela. Samo na bazi naredbe nadležnog suda dozvoljeno je telekomunikaciono nadziranje konkretnog lica za koje postoji osnov sumnje da je počinilo krivično djelo, čije je dokazivanje neizvodivo ili otežano primjenom redovnih istražnih radnji, pa se dozvoljava primjena posebnih.

Pravni sistem Republike Srpske nije predvidio drugi način telekomunikacijskog nadzora do posebnih istražnih radnji i to u striktno propisanim uslovima istraga teških krivičnih djela. Jedini organ koji faktički realizuje takve radnje jeste MUP RS, ali pod strogom kontrolom tužioca i sudije koji je izdao takvu naredbu. Na entitetskom nivou nije dozvoljeno bilokakvo nadziranje sa pozicije onoga šta nazivamo "zaštitom nacionalne bezbjednosti", niti policijske agencije svih nivoa Bosne i Hercegovine imaju pravo izlaziti iz okvira konkretnih krivičnih postupaka.  Takve stvari su u nadležnosti Obavještajno sigurnosne agencije BiH (OSA).

Obzirom da Dodik tvrdi kako se prisluškivanja čine u okviru (pred)izbornih dešavanja nema govora o zakonitom načinu primjene ljudi i opreme specijalizovanih za takvu namjenu, a najmanje to smije činiti MUP RS. Godinama u svojim tekstovima ukazujem na ovakve zloupotrebe, ali uz svijest kako to ovde i nije nekakva tajna, no sad imamo javno priznanje Milorada Dodika i taj "pravni osnov" kao društvo ne smijemo propustiti. Niko Dodika nije tjerao da proizvede ovakav prvorazredni skandal!

Kada stvari posmatramo sa čisto zakonskih polazišta vjerujte da je najmanji problem to što Lukač dostavlja Dodiku snimke ili transkripte presretnutih razgovora. Problem je ko to iz policijskih struktura ministru dostavlja materijale sa kakvima on kao civil (ministar nema status policijskog službenika) ne bi smio imati doticaja. Inspektori koji sprovode telekomunikaciono nadziranje prikupljene sadržaje smiju dostavljati samo tužiocu i sudiji koji je izdao naredbu. Nema trećeg!

Ovo nas dovodi do direktne krivične odgovornosti još uvijek aktuelnog Direktora policije MUP RS Darka Ćuluma. Direktor policije je taj koji direktno rukovodi policijom i odgovara za zakonitost i pravilnost u radu, a nikako ministar ili kakav drugi politički funkcioner. Prije par dana potegao sam pitanje zašto Ćuluma još uvijek nezakonito drže na ovoj funkciji iako je odavno morao biti penzionisan. Eto još jednog razloga - da režim može ovako zloupotrebljavati policiju i njene resurse protiv političkih neistomišljenika.

Naredni problem je još grđe prirode, a tiče se zloupotrebe službenih resursa za nezakonite mjere prema licima koja nemaju veze sa ikakvim krivičnim djelima, odnosno zarad nezakonitog prisluškivanja u političe svrhe. Čak za potrebe izbora! Upravo zbog takvih stvari primjena posebnih istražnih radnji je tema na kakvoj pravna struka lomi koplja u svim zemljama svijeta, pa do konkretnih zahtjeva da se slične mjere zabrane kao nešto šta nosi mnogo više opasnosti, negoli što donosi koristi.

Mnogo puta sam pisao o sličnim problemima u Srpskoj, ali kao profesionalac nisam otkrivao kakve kapacitete i mogućnosti na raspolaganju ima MUP RS. Elem, sad imamo javno priznanje najmoćnijeg čovjeka u zemlji oko zloupotreba službenih resursa protiv izbornih protivnika. I tu dolazim do nekakvog mog unutrašnjeg pitanja: kako ljudima pomoći u spoznaji teškog društvenog problema, a ostati na difoltu ličnih ubjeđenja da neka profesionalna znanja nisu za objelodanjivanje?

Mislim da jeste društveno odgovorno ukazati kako MUP RS ima u posjedu više kompleta oprema za telekomunikacijsko nadziranje, a posakrivanih na tajnim lokacijama i godinama nezakonito korištenih. I tu dolazimo do narednog saučesnika u ovakvom vidu nezakonitosti, konkretno kompanije M:tel. Znate, nema zakonitog ili nezakonitog nadziranja ukoliko svojom opremom niste spojeni na teleoperatera, a znamo koji ima sjedište i monopol u Srpskoj, odnosno sa kojim se ovakav vid kršenja ustava i zakona konkretno realizuje.

Iskreno, šta se na ovom planu tačno dešava u zadnje vrijeme nemam konkretnih saznanja, ali dokaze koje sam prikupio 2018. godine i oko zloupotreba protiv "Pravde za Davida" predao sam Republičkom javnom tužilaštvu RS. Sve se nalazi se u krivičnom spisu. I ta godina je bila izborna, pa su mnogi prisluškivani po dva osnova - zbog "Pravde za Davida" i zbog predstojećih izbora. Baš kao što je vršen i terenski nadzor (praćenje, fotografisanje...) od strane službi MUP-a za suzbijanje terorizma i ekstremizma.

Objasnio sam tadašnje sporne zloupotrebe u izjavi tužilaštvu , a ovde ću jasno naznačiti da su nezakonito prisluškivali i tadašnjeg šefa policijskog istražnog tima - načelnika Sinišu Kostreševića. Pored njega na mjerama su bili svi članovi anketnog odbora i još nekoliko narodnih poslanika iz redova opozicije, te kompletno jezgro "Pravde za Davida". Govorim i o prisluškivanju i o fizičkom praćenju, a izvještaji su ministrovom zetu Nedeljku Luburi podnošeni na dnevnom nivou. Jednog dana doći ćemo do zakonite istrage oko tih dešavanja, a onda ćete vidjeti kako je ovakve nezakonitosti prosto dokazati - čak i uz uništavanje materijalnih dokaza.

Sljedeći način nezakonitog telekomunikacionog nadziranja vrši se kroz krivične predmete u kojima je sud izdao naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji spram nekog postojećeg krimena. Zato se u istragama kriminalnih grupa sitnih narko-dilera obuhvati na desetine osoba, a od čega se značajan dio vodi pod NN lica. Jednostavno na postojeću sudsku naredbu dodaju nekoliko brojeva za koje tvrde kako osobe tek treba identifikovati, a na mjere stave brojeve Stanivukovića, Vukanovića, Borenovića ili Šarovića. Kasnije kažu kako identitet tih "počinilaca" nije utvrđen, pa prikupljene materijalene ne dostave sudu. Ili ne dostave ono šta bi razotkrilo zloupotrebe. Inače su u pitanju zaista obimni materijali i lako im je sakriti šta god hoće.

Kako ne bi bilo zabune: prednje muljaže znam iz predmeta na kojima sam radio, ali sam kao inspektor bio deklarisani protivnih posebnih istražnih mjera uopšte. I ukazivao sam kako tu oblast zakonski treba bitno drugačije i strožje urediti. Meni je sve to lično bilo odvratno i nikada nisam preslušavao snimke. Nisam u tome učestvovao preko onoga šta mi usmeno prenesu, ali opet znam kako sve to funkcioniše.

Zato sam u poziciji objasniti tzv. tihi signal - kada se telefon koristi kao mikrofon. Čak ugašen telefon policija i M:tel mogu uključiti bez da na istom vidite ikakve reakcije. Zatim direktno slušaju sve šta se dešava u okruženju tog android uređaja. Tako su, primjera radi, snimili dešavanja kod Draška Stanivukovića kada su onomad "Pravdu za Davida" optužili za pripremanje državnog udara. Čak su i postavili zasjedu specijalne policije u objektu RTRS-a sa zadatkom likvidacije Davora Dragičevića i brutalnog razbijanja nas ostalih okupljenih.

Zašto u tekstu najčešće pominjem termin "telekomunikaciono nadziranje"? U pitanju je mnogo širi obim mogućnosti od pukog prisluškivanja telefonskih razgovora. Ovom mjerom mogu pratiti nečije kretanje svuda gdje predajnici registruju signal M:tela. U metar mogu locirati trenutni položaj neke osobe. Potom, identifikovati sve brojeve telefona koji se nalaze u blizini uređaja koji nadziru. DZa neupućene: nadziru se uređaji (telefoni), a ne SIM brojevi. Mislim da oko tzv. listinga poziva  suvislo je govoriti kakve sve mogućnosti iz toga proizilaze, jer je u pitanju već opštepoznata tema.

Svašta naša policija može, ali očigledno kada su u pitanju politički oponenti. I kada im to treba za izbore! Na drugoj strani, kada je u pitanju ubistvo Davida Dragičevića sa davanjem pravne kvalifikacije kasnilo se 100 dana upravo zbog izbjegavanja primjene postojećih resursa. Nebrojeno puta sam ponovio da se kod nas ubistva rješavaju u nekakvom periodu između tri i sedam dana, a naprosto jer za takve zločine lako dobijate sudske naredbe za izuzimanje telekomunikacijskih podataka. Kada te podatke "ukrstite" osumnjičene identifikujete bez većih intelektualnih naprezanja. Bar oni koji znaju kako se to radi.

Kada to prevedete na polje političkih i izbornih potreba onda shvatite zašto Dodik sa onakvom sigurnošću tvrdi da zna sve šta čine njegovi protivnici. Nije pitanje šta je neko sa drugima razgovarao telefonom, nego govorim o mogućnosti da onlajn sluša sastanke stranačkih tijela ili nečije seksualne zanose u spavaćoj sobi. Pa i da identifikuje sve aktere nekog sastajanja ili događanja, mjesto gdje se nalaze i nebrojeno drugih interesantnih stvari.

Na kraju moram još naglasiti da ću se ovom temom još kako baviti u narednom periodu, ali na način kakvom se Dodik zasigurno nije nadao kada se onako bahato hvalisao sopstvenom moći. Čekatje dok Aleksandra Vučića isprozivam zbog ovakvih zloupotreba M:tela - kompanije u državnom vlasništvu Srbije. Vučić i Brnabićka imaju zakonsku obavezu kontrole i sprečavanja zloupotreba resursa te državne kompanije, a to uključuje i zloupotrebe u drugim državama.

(Prenosimo s autorovog bloga)