Delegacija Europske unije u Bosni i Hercegovini upriličila je prošlog petka, 29. maja 2020., u Sarajevu javnu debatu povodom godišnjice Mišljenja Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU.

Debatu je bilo moguće pratiti putem aplikacije Zoom, a na njoj se razgovaralo o napretku koji je potrebno ostvariti po pitanju 14 ključnih prioriteta u oblastima demokratije, vladavine prava, javne uprave i temeljnih prava.

Za to vrijeme, nekoliko kilometara dalje, premijer bh. entiteta Federacija BiH Fadil Novalić, direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak i mladi poduzetnik Fikret Hodžić boravili su u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), gdje su zadržani u okviru istrage o sumnjivoj nabavci 100 kineskih respiratora za 10,5 miliona KM (oko 5,25 miliona eura). Najkraće moguće objašnjeno, sumnja se kako su se udružili da bi novcem Novalićeve vlade Solakov FUCZ – koji nije nadležan za nabavku respiratora – preko Hodžićeve firme – koja se bavi proizvodnjom i preradom voća i nije licencirana za uvoz medicinske opreme – kupili stotinu respiratora s oznakom Beijing Aerospace Changfeng ACM812A, za koje je vještačenjem utvrđeno kako nisu namijenjeni za upotrebu u jedinicama intenzivne njege te su samim tim praktično neupotrebljivi u tretmanu teških medicinskih stanja uzrokovanih virusom Covid-19, piše novinar Adis Nadarević za beogradski Remarker.

Ovo je samo jedna od afera vezanih za trošenje novca bosanskohercegovačkih poreznih obveznika tokom skorašnje pandemije. Uz nju, među medijski najinteresantnijima je nabavka mobilne bolnice koju je drugi bh. entitet, Republika Srpska, naručio po cijeni od skoro 2,5 miliona eura, a koju je jedan opozicioni zastupnik opisao kao pokretni šator za svadbe. Dodamo li tome sumnjive nabavke testova na koronavirus koje su vršene preko firme za trgovinu namještajem, kupovinu zaštitnih maski i vizira po cijenama koje višestruko nadmašuju njihovu tržišnu vrijednost, nabavku najlonskih zaštitnih odijela po cijenama za koje se mogu kupiti maturska odijela te ručnih mjerača temperature po cijeni za koju biste mogli dobiti pristojan OLED televizor… čini se kako u jeku pandemije gotovo da nije bilo javne nabavke koja nije poslužila za zloupotrebu ovlasti i neodgovorno raspolaganje novcem građana.

Dobro, i kakve sad ovo veze ima s godišnjicom objave Mišljenja o zahtjevu BiH za članstvo u EU? Veza, naizgled, ne postoji, ali se nekom koincidencijom saslušanje federalnog premijera za zloupotrebe u postupku javnih nabavki dešavalo tačno na godišnjicu objave dokumenta u kojem su javne nabavke precizno detektovane kao jedna od ključnih tačaka na kojima BiH mora poraditi u borbi protiv korupcije.

Na osmoj stranici Mišljenja Europske komisije o kojem govorimo, u segmentu koji je posvećen borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, lijepo je naglašeno kako je korupcija sveprisutna i kako „svi nivoi vlasti pokazuju znakove da su pod kontrolom politike, što izravno utiče na svakodnevni život građana, posebno u oblastima zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja i javnih nabavki“. Ako pogledamo koje su oblasti prepoznate i istaknute kao neuralgične tačke u borbi protiv korupcije u BiH, briselski službenici koji su sastavljali dokument nakon ovoga čemu smo svjedočili tokom Covid-19 pandemije, imaju puno pravo da slavodobitno sebe predstavljaju kao vizionare.

Od četiri kritične oblasti za korupciju u BiH koje je istaknula Europska komisija, barem tri su za vrijeme pandemije ponudile građanima ultimativni doživljaj korumpiranosti i potpunog odsustva sluha vlasti za njihove potrebe. Uz spomenute afere koje se vežu uz javne nabavke, potvrdu su doživjele i tvrdnje o zdravstvu, te naročito one o zapošljavanju, odnosno imenovanjima nestručnih i korupciji sklonih osoba na pozicije gdje mogu direktno ugroziti živote građana.

Uz nemilosrdno preciznu detekciju oblasti koje će se u pandemiji potvrditi kao naročito podložne korupciji, jednako zanimljiv dio ovog citata iz Mišljenja jeste i onaj u kojem se kaže kako svi nivoi vlasti „pokazuju znakove da su pod kontrolom politike“. U originalnom tekstu Mišljenja na engleskom jeziku na ovom mjestu stoji „all levels of government show signs of political capture“, što znači da je izraz "political capture" pojednostavljeno preveden kao politička kontrola i da se puna snaga ove poruke izgubila u prijevodu.

"Political capture" je daleko više od političke kontrole i u svom punom smislu ovaj izraz upućuje na sindrom zarobljene države. Postoji mnogo definicija ovog pojma, ali se manje-više sve svode na stanje u kojem je korupcija vlasti tolika da su procesi donošenja odluka skoro u potpunosti podređeni partikularnim interesima određenih pojedinaca ili grupa. Zarobljena država daje primat privatnim interesima nad interesima zajednice ne pitajući za cijenu i, ukoliko se ne uspije izboriti sa tako postavljenim koruptivnim interesima, ona postepeno gubi sposobnost zadovoljavanja osnovnih potreba građana i prelazi u stanje koje se naziva "failed state", odnosno propala država.

Ukoliko znamo da je prije tačno godinu dana u Mišljenju Europske komisije gotovo proročanski nagoviješteno ono što će pandemija koronavirusa u Bosni i Hercegovini iznijeti na površinu, ostaje pitanje zašto je iko u zemlji iznenađen razmjerama kriminala koji se odvijao pod plaštom brige za zdravlje građana i bezobzirnošću s kojom je ono stavljeno na kocku. Ne prejudicirajući ničiju krivicu, nemoguće je ne postaviti pitanje – da li su se umiješani u aferu s kineskim respiratorima i u jednom momentu upitali šta bi se desilo da je zaraza virusom Covid-19 dosegla takav nivo gdje bi preživljavanje ljudi ovisilo o respiratorima koji nisu dorasli visini zadatka?

Možda bi tek mrtve glave natjerale bosanskohercegovačke korumpirane političke elite da ozbiljno shvate kako preporuke Brisela ne bi smjele ostati mrtva slova na papiru i kako je njihova implementacija od vitalnog značaja za njihovu državu i njene građane. Ostaje da vidimo kakav će pravosudni epilog imati afere vezane za javne nabavke u BiH u vrijeme pandemije te da li će u mjesecima i godinama koje dolaze biti ispunjeno išta od četrnaest preduvjeta za otvaranje pregovora EU sa ovom zemljom – naročito onaj sedmi koji se tiče borbe s korupcijom i organiziranim kriminalom.

Do tad, država će već nekako preživjeti bila zarobljena ili ne – iz paketa od 3,3 milijarde eura pomoći Europske unije zemljama regije za borbu sa posljedicama koronavirusa Bosni i Hercegovini će pripasti 300 miliona. Za razliku od zahtjeva i preporuka, grantovi i krediti su bh. vlastima uvijek dobrodošli, odnosno trebaju im onako kako pacijent teško pogođen koronavirusom treba respirator. Na građanima ove zemlje je da se zamisle da li će svoju zemlju ikad dovoljno oporaviti da je skinu sa aparata i dopuste joj da prodiše.