Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Žale mi se Prijedorčani kako ih policija privodi i maltretira oko nekakve paljevine privatnog auta načelnika PU Prijedor Sretoje Vujanovića. Kažu da se novi načelnik kriminalističke policije Radenko Bašić baš naoštrio otkriti ko ugrožava "generala" Vujanovića. Problem je što nikom nije pozant takav događaj ili bilo kakva paljevina auta, pa privedeni pojma nemaju o čemu pričati. Zalud policijska presija.

Prema dostupnim informacijama Vujanović je pored svog Golfa 6 pronašao hepo kocke i posumnjao na pokušaj paljevine, a onda su njegovi poslušnici krenuli u dokazivanje ugrožene sigurnosti. Problem im zadaje činjenica da je najpoznatiji "prijedorski piroman" na izdržavanju zatvorske kazne, pa tako ima alibi. Zato su se usmjerili na njegove drugare, pa ih privode i iznuđuju "priznanja" o, po svemu sudeći, nepostojećem krivičnom djelu.

Sjeća se javnost serije paljevina auta "uglednih" Prijedorčana, pa i da je policija otkrila počinioca tih krivičnih djela. Normalno, nisu ulazili u pozadinu paljevina, odnosno u kriminal, korupciju i međusobne obračune "oštećenih" kakvi su doveli do serije počinjenih krivičnih djela. Policija je bukvalno odbijala istraživati suštinski i teški kriminal čija posljedica su bile paljevine auta.

Baš kao što nisu htjeli istraživati paljevine vikendica lokalnih moćnika, konkretno Marka Pavića i njegovih intimusa, iako znaju imena direktnog počinioca, organizatora i naručioca. Kada je kriminal krupnih zvjerki u pitanju policajci se nekim čudom prevaraju u miševe. Bukvalno! Zamislite tek "hrabrost" da istražuju koruptivne veze svojih rukovodilaca sa bjesomučnom pljačkom narodnih dobara kakvoj svakodnevno svjedočimo. 

Najgore u svemu jeste javno razmetanje "policijskih tajkuna" preko nekretnina, skupih auta, ljubavnica, provoda, trošenja preko legalnih primanja... Pisao sam o tome u tekstu REPUBLIKA ŠVALERSKA: Obavezno uvesti budžetsku stavku "PROSTITUCIJA" . Gadna frka se digla oko "švalerskih" razmetanja načelnika Sretoje Vujanovića i Dalibora Ivanića, a kad pročitate tekst sa prednjeg linka biće jasno i zbog čega.

I šta je posljedica objavljivanja mog teksta? Morao je Vujanović svojoj ljubavnici objasniti da neće brzo i lako dobiti rješenje na moje radno mjesto, pa i da oboje moraju bitno mijenjati ponašanje. Sumnjam da će dotična "koleginica" ubuduće sjedati u načelnikov službeni auto, a najmanje onako drčno - u službenom krugu tokom radnog vremena da svi vide njenu "veličinu". Ko sumnja u moje navode neka anketira zaposlene u PU Prijedor i provjeri šta sa ogavnošću odavno gledaju. Normalno, anonimnom anketom.

Nisam u tom "filmu", ali je tema razbijanja ljubavnikovog auta od strane pjevačice Ljupke Stević toliko medijski bila eksploatisana da sam je jednostavno morao registrovati. I ovde imamo "policijskog generala", slaganu ljubavnicu koja će se teško domoći obećanog (prestižnog!) radnog mjesta i slučaj "napada" na privatni auto ostavljen na parkingu. Znači, u krimialističkom smislu imamo nešto opipljivo, a to je mnogo više od onoga zbog čega su privodili i ispitivali dosadašnje "osumnjičene".

Normalno, ne treba po difoltu abolirati načelnika kao lažnog prijavitelja, kom odgovara glumljenje žrtve ili skretanja pažnje sa skandala o njegovom švalerskom životu. Posebice sa teme unapređenja svoje ljubavnice na radno mjesto za koje "uslove ispunjava" jedino u ljubavnom gnjezdu u Novom Gradu, šta sam objasnio u prvom tekstu. 

Valjalo bi se pozabaviti i Vujanovićevom korupcijom opisanom u tekstu: NAČELNIK UZIMA MITO, POLICIJA SLIJEPA, A NAROD TRPI: Policijski načelnik zarađuje više od Dodika , ali preko onoga šta polcija izvodi prema mojoj porodici i meni. Uskoro ću ta dešavanja javno raspraviti sa premijerom Radovanom Viškovićem - uz neizostavan zahtjev za ostavkom. Rudarsku mafiju odavno istražujem, a sad će Višković morati objasniti šta on čini po toj pljački enormnih razmjera. Milijarde su u pitanju!

Mogao bih policiji predložiti još neke službene radnje i potencijalne osumnjičene, ali nisam Sretoja Vujanović da se spuštam na tako niske pobude. I o njegovom preljubničkom životu na štetu mojih radnih prava htio sam razgovarati unutar institucije (MUP RS), da ga pogledam u oči i pred direktorom policije kažem šta čini "general", ali na drugoj strani nije bilo hrabrosti za takvim suočavanjem. 

Kad vrhu policije nije u intresu da unutar "kuće" razrješavamo probleme, sad ćemo ovako javno ukrstiti koplja. Uostalom, više nisam zaposlen u MUP-u, pa nemam ni obavezu štićenja interesa poslodavca. To što šalju  policiju mojoj kući da mi  uznemiravaju porodicu, što me pozivaju na saslušanja, prikupljaju "podatke" i šta već čine mogu nastaviti koliko im drago. Mi smo kao porodica odavno utrenirani na torturu. 

Sa druge strane koliko će vladajuća klika izdržati moje objave ostaje da vidimo. Bar skandaloznih i javnosti interesantnih informacija nikad mi nije manjkalo. Nakon blizu sedam godina djelovanja preko bloga i 956 objava valjda je shvatljivo da mi ne manjka hrabrosti u domenu iznošenja mišljenja. Milionske posjete blogu, bez portala koji prenose moje tekstove, pokazuju da ljude zanima moje pisanje. 

Objasnio sam kako su me ucjenjivali zaposlenjem da prestanem pisati o kriminalizaciji i nemoralu policijskih moćnika, pa i kako mi je Vujanović nezakonito prekinuo radni odnos. Sve u cilju da na moje radno mjesto državnog službenika dovede svoju ljubavnicu. Pritom i da ljubavnicu svog "pokrovitelja" načelnika Dalibora Ivanića namjesti na šefovsku poziciju. Profesionalne reference i stručnost su ionako davno protjerali iz MUP-a, a zamijenjene korupcijom, nepotizmom, podaništvom i prostitucijom.

Pogledajte samo šta se dešava kad nekompetentne poslušnike postavite da izvršavaju režimsku volju protiv nepokornih službenika. Aman godinu i po protiv mene vođen je disciplinski postupak, a u kom sam odbio participirati. Pustio sam "stručnjake" da prezentuju svoja pravnička znanja. Sad, nakon prekida radnog odnosa, objelodanjujem suštinu skandaloznog postupka.

Pazite, kao meritum pravne stvari pozicionirali su kršenja nekakvog ministrovog internog pravilnika i Kodaksa ponašanja državnih službenika. Problem proizilazi iz dvije činjenice. Ministar je svoj pravilnik donio mjesec nakon "disciplinskog prekršaja" zbog kog sam otpušten i nije smio biti retroaktivno primjenjen u postupku. Sa druge strane, Kodeks ponašanja državnih službenika prestao je da važi po sili zakona (Zakona o državnim službenicima). 

Nisam bez razloga od Viškovića tražio smjenu Odbora državne uprave za žalbe (vidi: ULTIMATUM VIŠKOVIĆU: Smjeni "partijski odbor" ili podnesi ostavku ). Tri puta je Odbor odlučivao po mojim žalbama, a bez svijesti da ministar primjenjuje propise kakvi nemaju pravnu snagu u datom postupku, odnosno da ti podzakonski akti nisu smjeli biti primjenjeni. Sa takvim elementarnim neznanjem djeluju članovi Odbora, koji u drugom stepenu odlučuju o pravima  nekoliko hiljada državnih službenika Republike Srpske, vidimo samo iz ove proste činjenice. Da ne ulazimo u ozbiljna pravnička tumačenja.

I onda se "čudimo" zašto Republika Srpska gubi sve sudske sporove sa svojim službenicima. Te "službenice" koje moćnici postavljaju da vode postupke možda su vješte u krevetu, možda su atraktivne kao ljubavnice, ali nemaju elementarna pravnička znanja. Tako Republika Srpska trpi višedimenzionalne štete: em što plaća nekomptentne službenike, em plaća odštete za njihove nezakonite odluke. 

Na sve to ljudi trpi gadne probleme u ostvarivanju svojih prava i obaveza, a da ne ulazimo u osionost privilegovanih "sponzoruša". Normalno je da se unutar sistema produkuju problemi između povlaštenih "miljenica" i drugih zaposlenika, realno preopterećnih poslovima i potrebama građana. Referentnim službenicima ozbiljno je dodijalo ispunjavati hirove i nezakonitosti kojekakvih moćnika i privilegovanih bitangi. O posljedica nemorala iluzorno je govoriti.

Elem, istine radi, ovde imamo osionost nekompetentnih policijskih "generala" i otpor državnog službenika čije kompetencije su uvijek bila iznad položaja i primanja. I sve se svodi na bezuspješne pokušaje da preko mog primjera disciplinuju druge zaposlene u institucijama Republike Srpske, gdje su očigledno odabrali pogrešnu osobu za takve zamisli. 

Nikad me neće slomiti, pa time ni demonstrirati "moć" kakve se drugi trebaju plašiti i zbog koje se moraju pokoriti. Upravo suprotno, ovakvim djelovanjem promovišem profesionalnu drskost kao adekvatan odgovor svim tim nekompetentnim i nemoralnim strukturama sistema, a jedini SUD ovakvih dešavanja jeste javnost. 

I ovi što ih javno prozivam i moja malenkost suočavamo se sa pojedinačnom i kolektivnom percepcijom, a kakva se oblikuje spram sposobnsti ubjeđivanja i argumenata kakve prezentujemo. Uključujući i naša ponašanja kakva ljudi vide i po kojima se opredjeljuju, a posebice u domenu morala. I nemorala!

(Prenosimo s autorovog bloga)