Godina 2020. je bila teška, vjerovatno najteža postratna godina. A počela je dobro. Kraj 2019. i prvi kvartal 2020. su bili obećavajući. Postignut je dogovor o pokretanju BiH na njenom NATO putu, definisane koalicije, imenovano Vijeće ministara i najveći dio strukture vlasti. Ekonomski pokazatelji u 2019 su bili najbolji u postdejtonskom periodu. Rastao je BDP, rasla je industrijska proizvodnja i izvoz, turizam je naporedovao dvocifrenim postotcima, slično je bilo i sa prikupljenim direktnim i indirektnim porezima, broj zaposlenih se kretao ka broju od 900.000. Federacija se pretvarala u veliko gradilište putne i energetske infrastrukture.

A onda se zastrašujuća pandemija COVID-19 proširila Evropom, Balkanom i Bosnom i Hercegovinom. Život je stao, svjedočili smo slikama pustih trgova, stadiona, aerodroma,  svetih mjesta koja su od vajkada okupljala stotine hiljada vjernika.

Prvi talas pandemije u BiH je po broju zaraženih bio lakši, ali je psihološki bio teži jer se stanovništvo tek počelo navikavati na život opterećen neizvjesnošću i nizom ograničenja.

Drugi talas je donio puni zamah Korone - ali smo bili bolje pripremljeni za njega. BiH se, za sada,  relativno dobro nosi sa zdravstvenim i ekonomskim aspektom pandemije. Nešto bolje, ili manje loše, od niza bogatih i uređenih zemalja. Broj oboljelih, i ukupni i onaj na dnevnoj bazi, bitno je niži u odnosu na susjedne zemlje. Klinički centri u Federaciji BiH se dobro nose sa teškim slučajevima, smrtnost je na nivou smrtnosti u bolnicama u Austriji i Hrvatskoj gdje se ona kreće oko 1,8%. U Republici Srpskoj je stanje nešto lošije,  ali se može porediti sa stanjem u Italiji, Velikoj Britaniji i Španiji.

Plaće su stabilne, penzije i invalidnine redovne. Plaće su stagnirale, penzije su porasle za 2,8%, boračke naknade za 1,5%. Oko 13.000 ljudi je nažalost izgubilo posao. Ali u pojedinim zemljama EU se radi o milionima, a u SAD o desetinama miliona  otkaza uzrokovanih  ekonomskom zastojem zbog pandemije.

Entitetske vlade su uspješno amortizovale udar Korone, ali vjerovatni pad BDP u odnosu na 2019 od 3 %, industrijske proizvodnje od  8 %, izvoza od 12 %, prikupljenog PDV-a od 9 %, direktnih poreza od 3 %,  neumitno će voditi ka recesiji i umanjenim budžetima.

Masovno vakcinisanje stanovništva, u svijetu i u BiH, novi kreditni aranžmani sa MMF, i još intenzivnija izgradnja cestovne i energetske infrastrukture finansirana soft-loan kreditima je jedini odgovor, i jedini put da se izbjegne jak udar na budžete i životni standard stanovništva.

Entitetske vlade su reagovale dobro, Vijeće  ministara nikako.

Loša 2020-ta nam je donijela i najlošije Vijeće ministara u 25 postdejtonskih godina. Kašnjenje usvajanja budžeta, kašnjenje preuzimanja kredita i donacija neophodnih za borbu protiv pandemije, indolentnost koja je dovela u pitanje održavanje lokalnih izbora, prepuštanje tereta migrantske krize samo jednom ministarstvu u VM, guranje migranata samo na teritorij naseljen Bošnjacima, nezapamćena neaktivnost po pitanju predlaganja novih zakona i strategija, potpuno usporavanje napretka BiH na evropskom putu…. To je rezultat nerada Vijeća ministara predvođenog Zoranom Tegeltijom.

Uzaludan je bio napor pojedinih ministara, na prvom mjestu onih iz reda Bošnjaka. Blokada Vijeća ministara je ustvari  bila dio planirane blokade čitavog sistema na nivou BiH.

SNSD je očigledno u koaliciju ušao sa namjerom da slabi državu i jača entitete, samo je tražio povod da krene u realizaciju tog plana. Taj povod je bila presuda Ustavnog suda BiH kojom je ukinut Zakon o poljoprivrednom zemljištu RS. Kadrovi SNSD su blokadom i polublokadom državnih institucija nastavili da nanose štetu zemlji u kojoj žive, ali na prvom mjestu, narodu u Republici Srpskoj. Brojevi to jasno pokazuju i dokazuju. Brojevi i procenti koji se odnose na ekonomiju, zaduženost – unutarnju i vanjsku, strane investicije, bankarski sektor, visinu primanja, odlazak mladih. Neodgovorna i svađalačka politika prijeti da u relativno brzom roku BiH pretvori u zemlju staraca kojima neće imati ko da zaradi penziju. Republika Srpska će biti prva na udaru.

HDZ i SNSD rade koordinirano, ali se ne mogu izjednačiti. Retorika kojom se služi, i blokade koje pravi HDZ ne nanose direktnu štetu poput SNSD-ovih. Ali i one su udar na ustavnopravni poredak, na demokratski ustroj i vladavinu zakona u BiH. I one usporavaju reformske i integracijske procese, i bespotrebno truju odnose Hrvata i Bošnjaka. Uvjerenje da će se ucjenom postići izmjene Izbornog zakona po volji HDZ-a, da HDZ u tu svrhu smije dvije godine blokirati uspostavu vlasti na federalnom nivou, i blokirati popunu saziva Ustavnog suda Federacije BiH,  sasvim sigurno će se pokazati pogrešnim. I neće donijeti ništa osim gubitka vremena i energije.

Predstavnici HDZ i SNSD su sebi uzeli za pravo da sa ciljem postizanja političkih ciljeva prave blokade i vrše pritiske koji su protivustavni i protivzakoniti. Prvi cilj su bile izmjene u strukturi Ustavnog suda. Dobili su odgovor kroz promjene sastava  Centralne izborne komisije koje im nisu bile po volji. Ali su bile zakonite.

Nepoštivanje zakona i bahatost se počele da se vraćaju onima koji se tako odavno ponašaju – bahat je bio nastup Milorada Dodika na debati sa amabasadorima Vijeća sigurnosti, ali je rezultat te debate bilo skidanje ploče sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama.

Bahato i protuzakonito je bilo ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova primiti bez simbola BiH u Lukavici i pokloniti mu ikonu sumnjivog porijekla. Ali je takav postupak prvo dobio odgovor druge dvojice članova BH Predsjedništva, a zatim rezultirao i neviđenim diplomatskim skandalom i brukom po „poklonodavca“.

Bahato i protuzakonito je bilo i ponašanje Dodikovog pulena Milana Tegeltije koji je godinama zloupotrebljavao časnu poziciju predsjednika VSTV, ali je na kraju bio prisiljen da odstupi sa nje.  

Izraz nepoštovanja prema državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama, su i očigledno koordinirani pozivi predsjednicima stranaka koje Beograd i Zagreb žele da tretiraju kao predstavnike naroda. Priključila se i Rusija u svojstvu predsjedavajuće Vijeća sigurnosti sa pomenutom debatom o 25 godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma na koju su pozvali Čovića, mene i Dodika. Odbio sam da idem u ovakve posjete i na ovakve debate, jer bih time pristao na tezu da je BiH prost zbir triju naroda, što je daleko od istine o suštini i duhu ove zemlje. BiH je mnogo više od toga, i nju će predstavljati državne institucije i demokratski izabrani predstavnici.

Želimo dobre odnose sa susjedima, plodnu regionalnu saradnju, međusobno uvažavanje, što podrazumijeva prestanak paternalizma u odnosu na BiH, relativiziranja i negiranja zločina. Svi će se naučiti da poštuju BiH, ma kako dugo to učenje trajalo. Važna poruka za susjede je i odziv više od 40 svjetskih državnika koji su sa nama obilježili 25 godišnjicu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Suština njihovih obraćanja je da se mora prestati sa relativiziranjem istine, negiranjem genocida i vrijeđanjem žrtava.

U svakom slučaju, sve što vodi boljim odnosima i što je u interesu zemalja regiona će biti podržano. Primjer za to je sporazum o Zajedničkom regionalnom tržištu kolokvijalno nazvan „Malim Šengenom“ kojem je BiH jesenas pristupila.

2020 je bila i godina izbora. Hrvatska je dobila novog predsjednika, Zorana Milanovića.

U Crnoj Gori je nakon 30 godina poljuljana vladavina partije koju predvodi Milo Đukanović, ali ni novoformirana vlada nije koherentna i ne obećava stabilnost.

U SAD je u predsjedničkoj trci pobijedio Joe Biden, demokrata i prijatelj Bosne i Hercegovine. Očekujemo snažniji angažman nove administracije na stabilizaciji prilika u BiH i postizanju ustavnih promjena i potrebnih reformi koje će stabilizirati odnose u zemlji, otkloniti mehanizme blokade i ubrzati integracijske procese u strateškim opredjeljima ka članstvu u EU i NATO.

Održani su i lokalni izbori u BiH, uključujući i one u Mostaru. Pobjednik je SDA sa cca 275.000 glasova, slijedi SNSD sa 230.000, HDZ sa 120.000 itd. Do promjena je došlo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Bijeljini, zahvaljujući, na prvom mjestu, ujedinjavanju opozicije protiv tradicionalnih pobjednika. U ovim urbanim centrima, velikim i po broju stanovnika i po simbolici, glasači su dali i potporu novim, mladim licima. Ljudi žele promjene. Ne znam za ostale, ali SDA je naučila lekciju – ili će se mijenjati unutar sebe, ili će rizikovati da bude  promijenjena.

Mijenjaćemo se unutar sebe, dati dodatnu šansu mladim, obrazovanim, elokventnim kadrovima.

Izbori unutar SDA su trajali skoro godinu dana, od 26.maja 2019 do proljeća 2020. Kongresne odluke koje su reducirale broj mandata i funkcija su vodile ka daljoj demokratizaciji stranke, ali su dovele i do neizbježne borbe za upražnjene pozicije u stranačkoj strukturi na različitim nivoima. U nekim sredinama je rivalstvo zaslijepilo neke od starih i zaslužnih kadrova SDA i dovelo do kršenja stranačkih propisa, a možda i zakona. Najizraženiji problem je bio u Sarajevu gdje je borba za sastav kantonalnog odbora kulminirala tzv. „Aferom Asim“. Sarajlić je podnio ostavku na sve stranačke funkcije, rukovodstvo je to prihvatilo, i to je bio politički odgovor SDA. Stranka se neće baviti utvrđivanjem zakonske odgovornosti, nju će utvrđivati tužilaštva i sudovi.

A odnos BH Tužilaštva je već odavno poseban kada se radi o kadrovima SDA. Afera „Potkivanje“, afera vezana za nabavku respiratora i poljske bolnice u RS, a očigledno i afera „Ikona“ će biti ignorisane i zataškane. Kao što su zataškane i ranije afere vezane za „Bobar banku“, za izgradnju zgrade Vlade RS, ili neustavni referendum.

Ali je zato napravljen poseban napor Tužilaštva, koji, kako to tvrde iskusni advokati i pravnici, bez valjanih dokaza pokušava od premijera Novalića napraviti vođu kriminalne grupe koja se obogatila nabavkom 100 respiratora. Politika se bavi Tužilaštvom, i Tužilaštvo se sve više i sve otovorenije bavi politikom.

SDA očekuje od Suda BiH profesionalan, nepristrasan, oslobođen od političkog uticaja sudski proces koji će utvrditi istinu, i koji se neće otegnuti godinama.

Izbori su konačno održani i u Mostaru.

Dragan Čović i ja smo zamoljeni od ambasadora prijateljskih zemalja da iznađemo rješenje za Mostar, ali i za izmjene Izbornog zakona. Bilo je mnogo opravdanih prigovora u javnosti na činjenicu da predsjednici dvije stranke rade posao koji pripada Parlamentarnoj skupštini BiH, svim parlamentarnim strankama i parlamentarcima. Osim toga, za predsjednika SDA su pregovori jedan-na-jedan sa predsjednikom HDZ politički rizični. Veoma lako me je optužiti da sam popustio, sve dao Čoviću itd. Naslušali smo se takvih optužbi i kad nisu imale baš nikakvog utemeljenja.

Pa zašto sam prihvatio takav rizik?

Iz dva razloga – prvi je sadržan u činjenici da punih 12 godina posao nisu uradili oni koji su trebali da ga urade. Mostaru je oduzeto 12 godina demokratije i prava na izbor. Samo su pričali, kritikovali i odugovlačili.

Drugi razlog je taj, što su to od mene tražili  prijatelji iz međunarodne zajednice koji su uvijek pomagali BiH. I na čiju pomoć itekako računamo u budućnosti.

Mostar je riješen. Model se pokazao dobrim, izbalansiranim. Ovaj put je pobijedio probosanski blok, jer se bolje organizovao. Realno, šanse će uvijek biti podjednake. Ali u Mostaru ne smije pobijediti jedna strana, zavladati nad drugom. Mostarom će se morati zajednički upravljati ako želimo stabilnost i napredak biser-grada na Neretvi.

Politički dio sporazuma se doima kao „mission impossible“. Radi se o implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava i presude Ustavnog suda BiH koje su, na prvi pogled, u koliziji.  

Je li moguće iznaći rješenje?

Vjerujem da jeste. HDZ i SDA mogu samo definisati model, osnovne konture rješenja, a one su po meni sadržane u oživljavanju Aprilskog paketa. Cjelovitog ili modifikovanog. To naravno traži podršku i ostalih parlamentarnih stranaka.

Je li ovo moguće s obzirom na otpore iz RS?

Jeste, moguće je. Uz snažnu podršku međunarodne zajednice koja pokazuje znakove odlučnosti u posljednje vrijeme, i uz snažni angažman nove američke administracije. Prvi korak je otklanjanje mogućnosti blokada koje upravo trpimo i zakonska zabrana negiranja genocida, presuda koje se odnose na ratne zločine, slavljenja ratnih zločinaca.

U nizu sljedećih koraka koji nas čekaju na evropskom putu BiH, trebamo dobrovoljno i saglasno doći do ustavnog preustroja zemlje koji neće biti baziran na ratnim i etničkim podjelama.

A je li ovo zaista, i ikada, moguće postići?

Vjerujem da jeste, mada se u ovom času čini nemogućim. Prije ili kasnije građani BiH će shvatiti jednostavnu istinu – jednakost i pravdu, a time i prosperitet i bolji život im ne mogu garantovati entiteti, kantoni i nacionalni lideri. To je prevaziđen model, relikt rata baziran na strahovima od dominacije. Samo puna i razvijena vladavina zakona garantuje sve pobrojano. A punu u efikasnu vladavinu zakona garantuje samo profesionalno, neovisno, nepristrasno i efikasno pravosuđe.

Nadam se da smo sa ostavkom predsjednika VSTV napravili prvi korak u tom smjeru.

O još mnogo toga bi se moglo govoriti u uvodnom izlaganju – o 25 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma, o ispunjavanju i neispunjavanju 14 prioriteta za dobivanje kandidatskog statusa BiH za članstvo u EU, o neispunjavanju uslova za aranžman sa MMF, o ulasku migrantske krize u kritičnu, zimsku fazu, o nastavku diskriminacije nad Bošnjacima i Hrvatima u RS, o nestabilnoj koaliciji SDA-SBB-DF, o pokušajima vezivanja statusa Kosova sa BiH itd.

Ovdje ću završiti i ostaviti prostor novinarima za pitanja po bilo kojoj od pomenutih tema.

A prije pitanja ću svima koji prate ovu press konferenciju, kao i svim građanima Bosne i Hercegovine u zemlji i inostranstvu, zaželjeti srećnu 2021 godinu.

Puno bolju i srećniju od odlazeće - dvijehiljade i dvadesete.