Piše: Dženana Karup Druško

Zašto Ruska Federacija nije ikonu, koju je njihov ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, dobio u Istočnom Sarajevu od srpskog člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, vratila u Bosnu i Hercegovinu preko njihove ambasade u Sarajevu, ili jednostavno istim putem kako je i dobila – privatno? Smije li Tužiteljstvo BiH išta Miloradu Dodiku (i njegovim kadrovima)?

Nakon što su danima u Tužiteljstvu BiH ćutali, iako su istragu, navodno, odmah otvorili (podsjetimo, ne po službenoj dužnosti nego nakon dopisa ministrice Turković), dok je afera poprimala sve veće (međunarodne) razmjere, a Milorad Dodik nakon liječenja izašao i odmah napao medije u Federaciji kako su “sve izmisli”, napokon su se oglasili i tužitelji, ali poručivši da će od privatnih sjedeljki Sergeja Lavrova i Dodika po Republici Srpskoj i po hotelima (Lavrov-Dragan Čović) napraviti državni protokol i saslušati druga dva člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića i Željka Komšića, oko krijumčarenja ikone iz Ukrajine.

Narušavanje ugleda Bosne i Hercegovine

Naime, iz Tužiteljstva BiH su saopćili da će biti saslušane i “sve osobe koje su učestvovale u organiziranju ove posjete, kao i sva tri člana Predsjedništva BiH, a zbog eventualnih propusta i dešavanja kojima je narušen ugled Bosne i Hercegovine”. Podsjetimo, ugled Bosne i Hercegovine je narušen upravo na tom sastanku u Istočnom Sarajevu i porukama koje su poslate nakon toga.

Dodik je tada naglasio: “Danas je ministar Lavrov u posjeti Republici Srpskoj, a sutra je u BiH”?! Lavrov mu je na to uzvratio kako mu je “vrlo drago biti u istočnom Sarajevu”. Podsjetimo i da je ta posjeta bila u vrijeme kad se u Washingtonu i Bruxellesu počelo intenzivnije govoriti o promjenama Dejtonskog sporazuma, tako da je bila više no jasna tada izrečena poruka Sergeja Lavrova, koja je imala, ne diplomatsku, nego prijeteću notu, kako “rušenje i revizija Daytona može izazvati najozbiljnije posljedice i implikacije”.

Zbog tog sastanka u Istočnom Sarajevu, odnosno izjava Lavrova, Džaferović i Komšić, optužujući Lavrova da ne poštuje suverenitet BiH kao države, te da svjesno pokušava dovesti u pitanje njena strateška opredjeljenja, posebice ono o priključenju Europskoj uniji i NATO-u, odbili su da se susretnu s njim na zvaničnom sastanku koji je bio planiran dan poslije u Predsjedništvu BiH. Da li je Tužiteljstvo BiH zbog toga otvorilo istragu i pozvalo Dodika na odgovornost jer je narušen ugled BiH nepoštivanjem njenog suvereniteta?

Naravno da nije. Jasno je i zašto, zauzeti su “prečim” poslovima: optužen je direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, Osman Mehmedagić, a čak i oni koji ozbiljnije prate rad Tužiteljstva BiH teško da bi mogli s preciznošću nabrojati koliko je sve istraga i za šta otvoreno protiv njega, optužen je ministar sigurnosti, Dragan Mektić (u javnosti možda i najpoznatiji po tome što je jedan od najžešćih kritičara Gordane Tadić); optužen je premijer Federacije BiH, Fadil Novalić, istraživan je i saslušavan sadašnji ministar sigurnosti, Selmo Cikotić, a ima još jednu aktuelnu istragu, optužen je glavni inspektor SIPA-e Vahidin Šahinpašić, pod nekom istragom je i predsjednik Suda BiH, Ranko Debevc…

Upada u oči, zahvaljujući i medijskom djelovanju Tužiteljstva BiH (što je presedan koji postaje praksa zadnjih mjeseci), da se procesuiraju politički protivnici Milorada Dodika (i nekih sarajevskih krugova), prvenstveno direktor OSA-e i ministri Vijeća ministara, odnosno da su Dodik i svi iz njegove blizine nedostupni tužiteljima. I pri tome je najmanje važno, iako se i s tim pokušava manipulirati u javnosti, ko su postupajući tužitelji koji se potpisuju na te optužnice.

Zanimljivo je da je u razigravanju ove partije šaha, koja se odvija zadnjih mjeseci, svoj doprinos dao i Dragan Čović žrtvujući svoju federalnu ministricu finansija, jer su u pitanju “viši interesi” koji uključuju ovladavanje Vladom ali i promjene državnog Izbornog zakona. I sada će se zbog ukradene ikone iz Ukrajine koju je Dodik privatno poklonio Lavrovu saslušati i Džaferović i Komšić, a možda će biti i optuženi jer su se odbili sastati s Lavrovom (što je javnost jako podržala), valjda time nanoseći štetu ugledu države, ili što nisu saučestvovali u skandalu s ikonom.

Tužiteljstvo BiH ništa ne smije Miloradu Dodiku

Nema šta, optužnice pršte na sve strane, a Tužiteljstvo BiH teško da može izvesti još neki manevar koji bi iznenadio bilo koga. Osim, možda, da postanu profesionalni i da dobiju povjerenje javnosti, što bi uz ovaj menadžment zaista bilo pravo iznenađenje.

Da javnost nije saznala za izvještaje OSCE-a, njemačkog eksperta Reinharda Pribea, engleske sutkinje Joanne Korner, USAID-a, Evropske komisije, i da pod njihovim i pritiskom zapadnih diplomata nije smijenjen Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, neko bi stvarno i pomislio da to tužiteljstvo ozbiljno radi. Ovako, s obzirom na detalje tih izvještaja koji, između ostalog, govore kako je pravosuđe pod političkim pritiscima i kako su rezultati tužiteljstava potpuno izostali, te kako građani više uopće nemaju povjerenja u pravosuđe, jasno je da nešto nije u redu.

Je li odgovor na ove brojne kritike međunarodnih ekperata štancanje pa i fabriciranje optužnica (ne vodeći računa o konačnom ishodu, odnosno da li će se okončati presudama ili oslobađanjem), pri čemu se nastala situacija koristi i za obračun s političkim neprijateljima, pokazivanjem “mišića”, zavođenjem reda (na političkoj sceni) uz, nažalost, čuvanje privilegiranih i zaštitu korupcije i nepotizma unutar pravosuđa.

Već je i najneupućenijima jasno da Tužiteljstvo BiH Miloradu Dodiku (i njegovim kadrovima) ništa ne smije. Spinovanje javnosti kako je svaka kritika u tom pravcu “pritisak na pravosuđe” i “uticaj na pravosuđe”, jer oni rade “profesionalno” i “sve jednako” i to “po zakonuu”, postalo je već predmet viceva. Ali to svakako ne znači da to nisu i (nevješti) pokušaji kako bi se zaboravile poruke da odlaskom Milana Tegeltije treba nastaviti s reformama, ali i obračunom s korupcijom u pravosuđu, kako je poručeno iz američke ambasade.

Ako već Tužiteljstvo BiH nije imalo snage i znanja da ambasadoru Bosne i Hercegovine zabrani iznošenje ikone iz Moskve koja je ključni dokaz u istrazi, i da onda pošalju ovlaštenu osobu da je preuzme, zašto na sarajevskom aerodromu nisu sačekali i priveli ambasadora Željka Samardžiju. Umjesto toga on se danas šepuri i daje izjave po medijima, praveći budalama i tužitelje i javnost. Prvo i osnovno pitanje, koje je još uvijek bez odgovora, za Željka Samardžiju je: Gdje je ikona, ambasadore?

Je li Samardžija otuđio “krunski dokaz”?

“U ovom momentu nikome nije poznato šta ambasador Željko Samardžija čini sa krunskim dokazom u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika, odnosno sa ikonom koja je predmet globalnog političkog skandala. Može tako jer nema sudske naredbe za privremeno oduzimanje predmetne ikone, a za šta su direktno odgovorni Dodikovi saučesnici Gordana Tadić i Darko Ćulum. Niko njega (ambasadora, prim.aut.) nije ovlastio za direktno vraćanje ikone ‘poklonodavcu’, a još manje da na ovakav način otuđi tako važan predmet. Gordana Tadić i Darko Ćulum su odgovorna lica tužilaštva i policije, te u tom svojstvu odgovaraju za rad organa kojima rukovode. Time snose direktnu odgovornost zašto nema sudske naredbe koja ambasadora Samardžiju obavezuje na predaju predmeta tužilaštvu ili policiji”, napisao je krajem decembra u autorskom tekstu Borislav Radovanović.

U nastavku je objasnio: “Po zakonskoj obavezi i pravilima struke Ćulumovi inspektori zaduženi ovim predmetom po saznanju, a kakvo je medijski bilo masovno prezentovano, da se sporna ikona nalazi u našoj ambasadi u Moskvi morali su pribaviti sudsku naredbu za privremeno oduzimanje predmeta – kao radnju obezbjeđenja dokaza u daljem krivičnom postupku. (…) Gordana Tadić i državno Tužilaštvo ovde snose veću odgovornost obzirom da je postupajući tužilac zadužen ovim predmetom procedurano gledano mogao brže i jednostavnije pribaviti sudsku naredbu, te istu samo proslijediti policiji na realizaciju.”

Da li Tužiteljstvo BiH zamajava javnost? Da li je ambasador uopće donio ikonu iz Ruske Federacije? Ako jeste, koju i kakvu? Je li je neko vidio? Cijela ova priča, zajedno s ulogom ruskog šefa diplomatije i istupom Milorada Dodika, podsjeća na loše režiran špijunski film.

Zašto Ruska Federacija nije ikonu, koju je njihov ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, dobio u Istočnom Sarajevu od srpskog člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, vratila u Bosnu i Hercegovinu preko njihove ambasade u Sarajevu, ili jednostavno istim putem kako je i dobila – privatno? Jer, sastanak u Istočnom Sarajevu na kojem je uručena ta ikona bio je sve osim  državničkog protokola. Uostalom, ako je šef ruske diplomatije to uradio zbog, kako je objasnio, “daljeg pojašnjenja njene istorije putem Interpola”, zašto ikonu nije proslijedio Interpolu?

Zašto je trebala predaja ikone u Moskvi ambasadoru Bosne i Hercegovine (lojalnog Dodiku i ruskom ministru spoljnih poslova, a ne Ministarstvu spoljnih poslova svoje zemlje) koji onda, navodno, donosi ikonu u Sarajevo. Ko može posvjedočiti kakvu i koju je ikonu predala Ruska Federacija? Čak to ne može posvjedočiti ni (Dodikov) ambasador, jer nije stručnjak. Ko može posvjedočiti da je ambasador uopće tu i takvu ikonu iznio iz Ruske Federacije, odnosno da u međuvremennu nije napravljena replika ili pronađena slična koja je sada, navodmo, deponirana u sefu kod Dodika?!

Farsa i podvala

Cijela priča tek je jeftina farsa i najobičnija podvala. Po nekim upućenim izvorima postoji velika mogućnost da inkriminirana ikona nije ni napustila Rusku Federaciju, a po dostupnim informacijama Samardžija, ambasador Bosne i Hercegovine u Moskvi, postupio je po nalogu Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije, da se ikona preda Dodiku, pri čemu je napravio niz prekršaja unutar i tako postao najobičniji krijumčar – pod zaštitom Ruske Federacije i Milorada Dodika.

Ukrajina će, prema dostupnim informacijama, podnijeti zahtjev Interpolu i Europolu da sprovedu svoju istragu, a po dosadašnjim istupima jasno je da Ukrajina neće odustati od traženja odgovora. Priče, od toga da je ikona porodično vlašništvo do toga da su se i kriminalizirani srbijanski eksperti uključili u tvrdnje da ikona nije ukradena u Ukrajini, lažne su i možda mogu proći kod Tužiteljstva BiH, ali sigurno ne i kod međunarodnih eksperata, odnosno  Interpola, pogotovo što se radi o međunarodnom skandalu u koji su uključene tri zemlje sa vrlo složenim političkim odnosima.  

Afera ikona je bila možda i zadnji veliki test za Tužiteljstvo BiH, da stvarno pokažu da li još uvijek imaju bar malo snage kojom će pokazati svoju profesionalnost, nezavisnost i da su isti prema svima. Nažalost, upravo kroz ovaj slučaj potvrđuju se sve sumnje u njihov rad i njihovu profesionalost, kao i njihovo stavljanje u službu određenih političkih opcija. Pozivanje Džaferovića i Komšića da daju iskaze za skandal s kojim nemaju apsolutno nikakve veze i koji je javno, pred kamerama, uzrokovao Dodik, pokazalo je koliko, nažalost, Tužiteljstvo BiH ne poštuje institucije i zakone svoje zemlje.

Tužiteljstvo BiH koje bi trebalo biti jedan od ključnih nosilaca stuba pravosudne vlasti u BiH, koje bi trebalo da štiti ovu zemlju od najtežih krivičnih djela, da poštuje zakone i Ustav. Sve su to ozbiljni razlozi za duboku zabrinutost i veliko razočarenje, jer se na prste ruke mogu izdvojiti tužitelji koji zaslužuje povjerenje i podršku javnosti.

Žalosno je da se i u slučaju ikona građani opet trebaju pouzdati u međunarodne predstavnike u BiH, te da će Interpol i Europol dati odgovore u ovom slučaju, i skinuti ljagu s BiH. No, s obzirom na sva dešavanja zadnjih mjeseci, ukoliko izostane hitna i neizostavna međunarodna kontrola slučaja, onda je to posljednja zamka za one koji upravljaju Tužiteljstvom BiH.

(Vijesti.ba)