Piše: DRAGAN BURSAĆ

Da ne okolišamo mnogo, da ne pravimo čudne naslove za koje je potrebno dumati i dokučivati šta je autor htio reći. Dovoljno je ovako: Zlatane, balijo jedan smrdljivi – slika je to Srbije sa početka 2021. godine, slika u kojoj na najvećem, a što ne reći i državnom stadionu Marakana, koji je kršten u ”Rajko Mitić“ svjetina ovako časti jednog od najvećih svjetskih fudbalera. 

Svjetina?

Kad te elita zemlje časti fašizmom

Hmmm, pa i ne baš svjetina. Vidite, nije bilo svjetine ili tzv. mase na stadionu. A, znate onu doskočicu huligansko-nacističku u kojoj se za svaku vrstu verbalnog povraćanja stadionskog optuživao “neko iz mase“. Nepoznat netko, što pisac reče. Čitaj jedno od 50 hiljada grla pa ti, pravedniče, pronađi uljeza. 

Ovako je sve naizgled puno lakše!

Ovaj put bio je to neko od elite. Jer, samo je elita uz neophodne službe i uz amin države i kluba mogla sjesti u Centralnu ložu, namjestiti dupe desetak metara od velikog Zlatana Ibrahimovića i dvedesetak od travnjaka i samo je elita mogla gledati in vivo utakmicu Evropske lige. 

A, kakva elita, takvi i huligani! Kakav Vučić i sistem, takva mu i pobočna sigurnosna okruženja i falange koje ga i bukvalno drže na vlasti – od navijačkih grupa, čiji je i sam bio ponosni član, do kojekakvih fašističkih zvijezda i zvjezdica što preko dana “navijaju“, a naveče dilaju, gepekuju i ubijaju. Jednom riječju u tako nakaradno postavljenoj državi, nema neke razlike između elite i huligana. Zapravo, budimo do kraja iskreni, u današnjoj Srbiji, upravo je istinska elita ovaj najuticajniji soj huligana što sve sa državim akreditacijama ulazi na stadione, i ko zna gdje sve, ne i šalje poruke “ljubavi“ Zlatanu Ibrahimoviću, časteći ga “smrdljivim balijom“ i ostalim klasično-huliganskim arsenalom psovki i uvreda. 

To vam je jedno te isto, dragi moji! Elita-huligani, nema tu razlike!

Fašizam kao univerzalan nacionalni fenomen

Ali, ima nešto mnooogo strašnije i od tzv. elite i od huligana, koji su elita, a to je pusti fakat da nema društvenog soja i sloja u Srbiji koji nije fašizovan. Zovite školarce, naći će se neko, velim iz mase, koji će se obratiti Zlatanu, Nejmaru, bilo kome, sa nacističkim, klasnim, rasnim ili ksenofobnim frazetinama dana. Zovite, šta znam, radnike, predradnike, zovite privatnike, nakupce, zovite kladioničare, zovite nezaposlene, zovite državne uhljebe, nije više ni važno – uvijek će Zlatan nekome iz odabrane grupe biti “smrdljivi balija”. Bez razlike!

Što nam govori strašnu istinu, Srbija je duboko, duboko oboljelo društvo u kome se odavno brišu barijere između čovjeka i humanoidne fašističke prikaze. Kjerkegor bi reko da je to bolest na smrt, a ja bih dodao da generacijama savremenika, ovako sustavno nagrđenih, nema lijeka. Neke buduće generacije, uz adekvatno obrazovanje i denacifikaciju možda se i oporave, ovi danas – Ne. 

Centralna loža je rekla svoje, Zlatan Ibrahimović je balija. Centralna loža i sve ine centralne lože su, nemojmo zaboraviti, odgovorne za hladnjače sa ubijenim Albanicma, za srebrenički genociod, za masovna silovanja u Višegradu, za etničko čišćenje Bosne i Hercegovine, za razaranje gradova od Bihaća i Vukovara, do Sarajeva, za masovne zločine, za Tomašicu najveću grobnicu nakon Drugog svjetskog rata u Evropi… Iza svega ovoga, uvijek je stajala nekakva srbijanska Centralna loža. Da li na Arkanovoj Marakani ili u Ćosićevoj Francuskoj ulici sa brojem 7, svejedno je. Pa šta je onda jedno čašćavanje Ibrahimovića klasičnim rječnikom te elite? Ništa. Kao dobar dan. 

I ta elita, tako otrovana, vodi zemlju, ta elita je parametar uspjeha i neuspjeha, dobra i zla. U ovom slučaju samo zla, ali uspješnog zla. 

Nije ovo pitanje za UEFU, nego za neuropsihijatriju

Zlatan se nije ni okrenuo, a zašto i bi, on je jedan od najboljih svjetskih nogometaša, čovjek kome je za života u Švedskoj podignut spomenik, osoba koja je zadužila ne samo sport, nego i svijet svojim altruizmom i humanitarnim radom. No, ostaje, kako se to kaže, na organima UEFA-e da se bave ovim slučajem, jer ponavljam u Srbiji ovo nije slučaj, nego pravilo. 

A ovim pitanjem, bi se makar u Srbiji trebali baviti neuropsihijatri, vrsni psiholozi, ljudi koji izučavaju sociopotaologiju… Timovi ovakvih ljudi.  A kako ih nema na terenu, trebalo bi ih uvoziti iz bijelog svijeta. 

Samo. 

Samo što se to neće desiti. Baš suprotno. Ovaj stadionski elitni državni nesrećnik i ovakvi poput njega su odavno nagrađeni svečanim ložama, a biti ovakav je stvar kućnog odgoja, lične koristi i društvenog uspijeha. 

Na koncu, ko smo mi da etički sudimo društvu u kome po vertikali smrdi sve, apsolutno sve! Od novoizabranog patrijarha koji poje četničke pjesmuljke posvećene koljaču popu Đujiću, pa do ovog svadbara u Centralnoj-državnoj loži, koji “časti“ Zlatana Ibrahimovića. Eto, to je kroki te vertikale po kojoj funkcioniše država Srbija. 

A zamislite samo da je nesrećnik rekao, bravo Zlatane legendo!? Niti bi to ko na svijetu bijelom detektovao, jer je u tom istom svijetu, nećete vjerovati, normalno da se štuju i protivnički igrači, pogotovo ukoliko su žive legende, kažem niko to ne bi zabilježio, ali bi persona imala silne probleme u svom krugu prijatelja, da ne kažem državne bezbjednosti i pratećih organa, koji su ga na stadion uveli.  

Pa on i jeste doveden tu da laje to što je izlajao, i jeste bio tu da svojom jednošću simulira većinsko srpsko stadionsko javno mnjenje. Najobičniji, dobro procijenjen, marketinški uzorak jedne posrnule zemlje.

Ništa više i ništa manje od toga. 

Do nekog novog Zlatana i nove bruke. 

P.S.

Zbog svega što se dešavalo i što se dešava, kao i zbog koordinacije sa realnim vremenom, dva najveća srbijanska kluba, ”Partizan“ i ”Crvena Zvezda“, trebali bi se zvati ”Četnik“ i ”Srebrena Kokarda“. Da svi znamo na čemu smo i da se niko ne pravi lud.

(Prenosimo s portala Autonomija)