Piše: ŽELJKO IVANKOVIĆ

– U Mostaru je definitivno umro SDP… – analitički je ozbiljan moj drug.

– Od korone. Ušo im ”sazad”… – cereka se Mido.

– Sve druge se napada, a njih nitko i ne spominje – prihvaćam šlagvort. – A najveće kurve. Ako je itko išta u Mostaru izdao, onda je to SDP. Izdao je sebe ili barem lijepo mišljenje o samom sebi. Ponovno su se pokazali ljigavim, neprincipijelnima.

– I tko je onda kriv? – moj će drug. – Bošnjaci krive ”svoju” što nije bila s ”njima” protiv ”onih”. Ne smiješ biti ni suzdržan. Kriv si, izdajica si! Tipično nacionalistički!

– Bakir, kao i Čović i Dodik, misli da su izbori popis stanovništva, ili upjevavanje stada ovaca za pjevanje hvalospjeva vođi, ovaj put ”prvom u Bošnjaka”! – Mido je već revoltiran.

Lagumdžija se nije odvajao od Bakira, Komšić mu stalno sjedi u krilu, a sad, eto, konačno je to i svima drugima vidljivo. Zadnji čavao u sanduk socijaldemokracije u BiH ukucao je Nikšić, koalirajući u Mostaru s Izetbegovićem.

Naravno da i Nikšiću smeta Irma Baralija, jer mu već i samo njezino postojanje upire prstom u nečistu savjest. Napadajući Irmu, SDA i ostali, a samo nju za izdaju napadaju, zapravo politički prljavo ignoriraju drugu ženu (Hrvaticu!) čime pokazuju da oni nisu nikakve probosanske, nego zapravo antihrvatske i antisrpske stranke.

A zapravo su jedino te dvije žene (Irma Baralija i Boška Ćavar – vrijedi upamtiti njihova imena) u Mostaru pokazale da imaju muda! Velika politička muda!

Sve što su mogli uništiti u Mostaru, kao uostalom i u Sarajevu, pa, ljudi moji, neki dan su bili izbori i znamo, uništio je SDA, a ovi ih sad, SDP ih sad u Mostaru podržava! I vraća ih u život, nakon što su mu i neki ljudi iz najužeg rukovodstva okrenuli leđa.

Oprobani recept pozivanja svih pod zastavu, što je Čović doveo do savršenstva, Izetbegović tek uči i nevjerojatno je da čelnici drugih većinski bošnjačkih stranaka (DF, SDP i slični trabanti) to ne vide i ne žele vidjeti. Ili, itekako dobro vide! Za Komšića se to od ranije znalo, ali SDP…

– Znalo se, znalo – Mido će. – Još je Nijaz Duraković opominjao kad su ga smjenjivali, a dovodili Lagumdžiju na čelo partije govoreći: ”Doći će vama Šuško (tako je on zvao Lagumdžiju) glave!” A vidi sad… Sve nas ostale tjeraju i otjerali su takvom svojom politikom. Uništili su svaku alternativu nacionalističkim strankama. Ubili ljevicu u BiH!

– Tuzlanskom SDP-u Centrala nije dala u vlast s nacionalistima, a u Mostaru Centrala odlučuje da se ide podržati SDA?! Koji kriteriji, koja dosljednost, koja vjerodostojnost, koje licemjerstvo?! – drug će.

– Ne zanimaju me nimalo mostarski izbori, kao ni svi drugi, ali ne mogu ne vidjeti svu kvarnost ljudi i politike koja nam se nudi kao patriotska, probosanska, a ustvari je ista kao i sve druge mafijaški strukturirane organizacije i djelatnosti s ”kumom i podanicima”!

Priča o biranju manjeg zla u Mostaru koju sad bošnjački politički kadrovi nude kao imperativ za one koji su ”morali” glasati za njih ne vrijedi nigdje drugdje osim u Mostaru.

Jer sama SDA nikad nije birala manje zlo, uvijek je za partnere birala HDZ kod Hrvata i vladajuću stranku kod Srba. Osim, ako manje zlo nije reći Bošnjacima da biraju Komšića ili da se neki od njih predstavljaju kao Hrvati i Srbi i uzimaju njihova mjesta.

I kad se najednom pojave neke dvije osobe koje imaju moralni i politički integritet, koje se ne daju kupiti i ne može ih se otjerati u kuhinju (ipak su žene na Balkanu!), onda je to problem zbog kojega cijela politička BiH preseli u Mostar (čak i ”građani” Komšić i Nikšić u službi nacionalista), sutra će u Srebrenicu, kao da nisu u pitanju lokalni izbor, da ih nagovara, da ih ucjenjuje, da im prijeti, pa, najposlije, da ih optužuje…

Za što? Za to što brane pravo na građanski koncept, onaj isti kojega su Izetbegovićeva i Komšićeva usta puna, ali samo onda kad je preko puta njih HDZ. Jer, gle, manje je zlo ako u Mostaru o političkim pitanjima ne odlučuju Hrvati, a najmanje je ako Hrvata nikako nema ni u Mostaru ni u BiH.

Projektira li se ono što mi je pred kraj rata govorio jedan Izetbegovićev (starijeg Izetbegovića) intimus kako će Hrvati u BiH imati sva prava kao i Arapi u Francuskoj. Tad sam se pred tim riječima sledio, ali je čovjek očito govorio neke stavove s partijskog minder-sijela.

I umjesto da SDP i stranke, barem formalno, takve provenijencije budu ono za što se predstavljaju (a tako je, tobože, započeo i Komšić odlazeći s Lagumdžijina koljena), one našle baš na Mostaru izdati svoje ”građanstvo”.

Tako su, definitivno pokazale da nisu i ne mogu biti ni građanske, a ni multietničke (ponajmanje hrvatske i srpske) unatoč svima onima preostalima koji će svojim imenom i prezimenom pokrivati njihovu tobožnju multietničnost. Tako su zauvijek izgubile simpatije i onih koji o Čoviću misle i gore od njih.

– Birati manje zlo u Mostaru, biti na istoj strani sa SDA, za SDP je svakako značilo bezbolniju smrt. Eutanaziju pacijenta kojemu je u Mostaru ušao ”sazad” – Mido je deprimiran.

– Korona ili SDA, svejedno je – gorko se smije moj drug.

– Ovdje nije pobijedio Čović, a nije ni SDA izgubio, jer oni će se ionako namiriti iz mostarskog budžeta, kao i sve ove godine, dijeleći ga s čovićevcima. Izgubio je jedino SDP (Komšićevu i slične stranke više nitko ozbiljno i ne drži), a s njim i svi naivci da je sarajevska socijaldemokracija moguća igdje osim, i to fragmentarno, u Sarajevu. Pa i to sve rjeđe i sve tanje.

Umjesto da Mostar ima tri političke opcije, Nikšić i SDP su sve učinili da ih Mostar ponovno ima dvije…

A SDP je, ostat će upamćeno, definitivno umro u Mostaru.

(Prenosimo s portala Autograf)