Zenički glumac Nusmir Muharemović nakon uloge u filmu "Quo vadis, Aida?" nije krio oduševljenje zbog nominacije za Oscara, a u razgovoru za Klix.ba govorio je o ulozi, snimanju filma te očekivanjima od prestižne filmske akademije.

Nakon uloga u filmovima "U zemlji krvi i meda", "Nisi sama" i "Ništa, samo vjetar", mladi glumac iz Zenice Nusmir Muharemović upisao je u svoju biografiju i ulogu u filmu koji je nominovan za Oscara. U razgovoru za Klix.ba otkrio je kako je dobio ulogu Besima, vozača "Ljekara bez granica", a sve je krenulo pozivom kasting agentice Narcise Cvitanović otprilike godinu dana prije početka snimanja.

"Dobio sam monologe koje sam trebao pripremiti, snimiti, sve sam poslao i, nakon nekoliko mjeseci, javljeno mi je da sam prošao u uži izbor. Otprilike šest mjeseci prije snimanja filma, javljeno mi je da sam dobio ulogu Besima, vozača "Ljekara bez granica", i na prvu sam je prihvatio, jer sam smatrao da je biti dio ove ekipe ustvari generacijska obaveza, obaveza svakog glumca kojem se pruži ta prilika i čast. Kada su me nazvali za ulogu, odmah sam rekao da prihvatam. Narcisa je rekla da čujem uslove, rekao sam da želim biti dio tog filma bez obzira na sve uslove, pa i da sam statista ili negativac", govori Muharemović te dodaje:

"Besim se nalazi na prvom frontu kada dolaze izbjeglice u te hale. Imao je akreditaciju UN-a, mogao je ući i izaći iz te baze kada je htio, a zbog straha da će biti ubijen, odbija izvući Aidine sinove. To je bilo najteže liku, ali i meni da to opravdam. Ipak, to je instinktivna želja za preživljavanjem."

Ističe da je tema filma osjetljiva, ali da su Jasmila Žbanić i producentska ekipa na čelu s Damirom, kao i glumačka ekipa, snimili antiratni film koji ne poziva na mržnju i osvetu, već da je on, ustvari, opomena generacijama koje dolaze da se zlo koje se dogodilo narodu u BiH, nigdje i nikada nikome ne ponovi.

Čitava ekipa je bila svjesna da radi veliki film, ali poseban muk i emocija na zatvorenoj premijer u Sarajevu, pred ljudima koji su bili uključeni u snimanje filma, govorili su više nego riječi.

"Čudan je osjećaj bilo gledati film. Mnogo sam filmova pogledao i predstava, ali ova projekcija je završena mukom, tišinom i tihim jecajima. U dvorani su bili ljudi koji su znali šta se snima, bili su nekako uključeni u film, a tišina je nastavljena i na našem druženju. Nakon pola sata, počeli smo pričati o filmu. Sve što bi se reklo o njemu, tada je izgledalo malo u odnosu na ono što jeste. Volio bih čuti šta ljudi koje film emotivno dotiče kroz priču, osjećaju i doživljavaju. Nominacija za Oscara i BAFTA nagradu govori o njemu dovoljno", izjavio je Muharemović.

Na kraju je poručio da nominacija za Oscara zvuči nevjerovatno za državu koja godišnje snimi jedan, dva ili nijedan film.

"Ako dobijemo Oscara, a siguran sam da hoćemo, to će biti zasluga Jasmile, Damira, 'Deblokade' i ljudi koji su bili u tome svemu. U ovom svemu iza projekta ne stoji država, što me čini žalosnim, ali postoje pojedinci koji se zalažu da ovakve stvari postoje", zaključio je Muharemović.