Piše: ŽELJKO IVANKOVIĆ

Može li netko zamisliti da je trinaest anesteziologinja izmanipulirano? Ili da je direktorica samo zavela red i disciplinu, što neki nisu mogli pratiti i izdržati?

Ne bih se iznenadio da sad netko kaže kako je prošao prvi april i da se prestanem zaje… Oni koji na spomen neke ”sličice” iz naše političke stvarnosti ne upotrebljavaju psovke, reći će da nije vrijeme za bajke nakon svega što smo preživjeli, a uoči svih neizvjesnosti koje nas odasvud vrebaju u redu za imunizaciju koja niotkud ne dolazi, a sa svim drugim nevoljama koje nam tek slijede.

Oni, pak, koji još nisu shvatili otkud ova dva primjera jedan do drugoga, nisu shvatili ništa i dorasli su, napisat ću im preporuku, za člansku iskaznicu za neku od naših patriotskih stranaka ili za patriotski novinarski posao.

Ako nam je direktorica tako sposobna da zavede red u najvećem kliničkom centru u zemlji (a to je odgovor kojim se novinari zadovolje), zašto joj ne damo državu, federaciju, kanton, bilo što što će urediti na prosperitet svih nas? Zašto joj muž ne ustupi svoje mjesto da zavede red u stranci?

A ako je onih trinaest anesteziologinja, visokoškolski obrazovanih osoba, tako stručno izmanipulirano (a to je odgovor kojim se novinari zadovolje), onda tu vlast dajmo onima koji su ih izmanipulirali, jer su očito sposobni, i eto opet naše sreće da živimo u sretnom i uređenom okruženju.

Ili jedni ili drugi znaju svoj posao, pa se čovjek pita zašto pobogu moćni muž brani i opravdava moćnu ženu za nešto što je tako dobro učinila? Da nam objasni dobro koje svi mi ne vidimo? Koje dobro?

Da je u bilo kojoj iole uređenoj zemlji iz najveće klinike otišlo ili otjerano toliko vrhunskih stručnjaka o tome bi se pozabavilo barem nadležno ministarstvo. Da je u jednom danu u istom takvom slučaju i nakon svega otišlo i trinaest anesteziologinja, sazvana bi bila vlada, direktorica bi podnijela ostavku, na noge bi se svi digli. Država bi se tresla. U Japanu bi se zbog toga harakirilo više nego ih kod nas u danu umre od korone. Hej, zna li ginekologinja, tko su i što su anesteziolozi?

Da, to je ona ginekologinja što se na početku televizijskog slikanja u vezi s pandemijom svaki dan pojavljivala opremljena kao da ide na svemirsku postaju, a nije joj ništa od toga struka (epidemiolog, infektolog, intenzivist…), da bi, kad je provaljen kriminal vezan uz respiratore i bila pozvana na sud, počela pričati kako se respiratori upotrebljavaju u predjelu glave, a predmet njezinih medicinskih znanja i struke najednom je, gle, daleko od glave… te kako to, najednom, nije njezin posao, nije njezina nadležnost?! Hahahaaaaa…

Sreća da je te logičke bravure, da bi ih na tren spasio, pokrila vijest da je Dodik počeo čitati knjige. Književnost čak. I ništa manje nego odmah nobelovce. I ništa manje nego Handkea. Pa još i Vučića zarazio čitanjem. Ima ih koji misle i da je slučaj obrnut.

Handke me ovdje, već sam o tome i govorio i pisao, uopće ne zanima. Odličan pisac, no ne i netko koga bih opet i ponovno čitao. Ljudska gnjida – slažem se s Filipom Davidom. No tko kaže da pisac mora biti moralna vertikala? Zašto bi bio bolji od političara, pogotovu onih koji ga nagrađuju i nagradom svrstavaju rame uz rame s ratnim zločincima?

Ali kud nam član Predsjedništva BiH (i svevladar RS-a) baš odmah nabasa na knjigu ”Dodikov strah od penala”? Pa, ima Handke i drugih knjiga.

Da, kad iza Hrvatske stane toliko nobelovaca, kad iza BiH stane toliko nobelovaca, kad iza osude velikosrpske politike, agresije i zločina, stane sav svijet: od nobelovaca raznih profila, preko svjetski relevantnih sudova do holivudskih producentskih kuća, što ti drugo ostaje u strahu od produžetaka ili penala (svi izgubljeni ratovi, gubitci teritorija, ekonomski slom, moralna i politička diskreditacija) nego se uhvatiti nekoga poput Handkea.

Razumijem ih potpuno. Ali ne razumijem zašto Srbija Handkea ponižava, pa mu daje orden kakav se daje zločincima? Da bi priznala kako se nije odmaknula ni od Draže (osudila ga i strijeljala) ni od Miloševića (izručila ga Haagu) ni za jedan milimetar?

Onog istog Miloševića na koga ne prestaje prstom upirati Vuk Drašković, a Handke mu i živom i mrtvom išao u pohode? Da bi dodatno navukla omrazu svijeta koji svjedoči o zločinima što ih je počinila na prostorima zemlje čijim je nekoć dijelom bila?

Ili oni ne slušaju svjedočenja Vuka Draškovića o Miloševiću? Ni Nenada Čanka? Ni nekih drugih, a ima ih itekako i među bivšim JNA-generalima…

Važnije im je što o tome ima reći Handke? Nisu čuli ni tisuće svjedočenja u Haagu? Ni glas stotinu nobelovaca? Ni vidjeli sve najružnije slike o sebi u holivudskim filmovima, u kojima su Srbi negativci zamijenili sve dotada poznate? Ni loše slike o sebi u svjetskoj književnosti?

Očito ne. Ni sve ono što su o njoj rekli njezini što bivši, a što sadašnji građani: Bogdan Bogdanović, Radomir Konstantinović, Danilo Kiš, Filip David, Mirko Kovač, Ivan Đurić, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Svetislav Basara, Borka Pavićević, Srđa Popović, Biljana Srbljanović, Bora Ćosić, Svetlana Slapšak, Ivan Ivanji, Tomislav Marković…?

Strah od priznanja genocida, premda ga je nekoć i sam Dodik priznao, strah od tužbe Kosova, strah od… Ma ima ih koliko hoćeš, ako si i sve dok si nespreman suočiti se sa samim sobom, barem do mjere dokle je to bio spreman, insajderski spreman – Vuk Drašković. Ozbiljan i preozbiljan je Dodikov strah od penala, ne samo političkog, nego i krimogenog tipa…

I još malo o našim novinarima. Handkea orkestrirano nazivaju negatorom genocida (kao da nije ništa drugo!?) i optužuju sve one koji ga takvim ne vide, kao da bi svatko na svijetu morao biti priznavatelj i afirmator ”istine o genocidu”.

A onda, ilustracije radi, objave fotografiju glumca Sergeja Trifunovića s ”negatorom genocida”. I neka su (OK!), ali ih molim da ubuduće budu dosljedni.

Kad na slici budu Dodik i Komšić ili Dodik i Džaferović neka i to tako potpišu: Komšić ili Džaferović s negatorom genocida. Kad na slici budu Bakir i Erdogan, neka i to tako potpišu i sve tako, i sve tako dosljedno, kad već jesu ”probosanski”, ”patriotski” novinari s tako visokom moralnom sviješću.

Tko je to od ”nas” i od ”naših” priznao genocid na Armenima? Ili doista mislimo da sve treba biti presuđeno u Haagu, da bi bilo…? Onda su nam nebrojeni Adolfi prošli ispod pravnog radara, pa ih ne bismo smjeli zvati ni zločincima…

Ili su ti ”umilni Adolfi” bili samo fini građani koji su radili sve što se smjelo raditi prije nego se nešto ”uredilo” međunarodnim pravom, međunarodnim pravnim kvalifikacijama?

Zarad političke korektnosti, nigdje i ništa, samo ovaj put, neću nazvati genocidom, ali što je i kako imenovati rušenje šesnaest džamija u gradu u kojemu nije bilo rata, kako se zove rušenje samostana Petrićevac u gradu u kojemu nije bilo rata?

Ako već jest bilo rata, pa si imao ”opravdanje” srušiti džamiju u Foči ili samostan na Plehanu?! Kako se zove zločin u Kozarcu, masovni zločini uz Drinu? Zašto ti probosanski novinari, ”afirmatori istine o genocidu” uporno ustrajavaju na istini o ”općinskom” (srebreničkom) genocidu?

Ne mislim da išta treba biti drukčije, niti da ikad će biti, ali valjda smijem pitati i ono što se oni u svom ”slijepom patriotizmu” ne usude?! Jer, lakše je po Handkeu, pa Bazdulju, po Kusturici, po tuđem ”nemoralu”, nego, makar i upola manje zapjenjenim govorom, po vlastitim, uvijek nesporno ”probosanskim”, ”patriotskim” visokomoralnim, pametnim i stručnim ”kadrovima”.

I da, ako baš toliko vole (diskreditirajuće) fotografije, znam gdje ima Handkeovih knjiga u Sarajevu (spreman sam denuncirati ta mjesta), pa neka čekaju u zasjedi i fotografiraju svakog kupca s knjigom Negatora Genocida, a onda to mogu masovno objavljivati po svojim ”probosanskim” portalima.

No da se ne zaboravi, manje je, mnogo manje Handke ubio Sarajlija od onih na početku spomenutih respiratora.

A ja se svečano kunem na ”Golmanov strah od penala” da do kraja života neću pročitati više nijednu Handkeovu knjigu, ali, zauzvrat molim, ostavite na miru Bazdulja i pozabavite se samo malo ”patriotima”, ”nenegatorima genocida”.

(Prenosimo s portala Autograf)