Nakon susreta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa premijerima Sjeverne Makedonije Zoranom Zaevom i Albanije Edijem Ramom, jasno je da proces ekonomskog uvezivanja u regionu, poznat kao „Mini Schengen“, više nema alternative. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija nedavno je najavio da bi i Bosna i Hercegovina ipak mogla uskočiti u ovaj voz, ali je zaboravio reći da nadležne institucije nisu ništa uradile kako bi analizirale prednosti i nedostatke eventualnog članstva.

- I dalje smatram da je za BiH, koja je opredijeljena za jačanje regionalne saradnje, ali prioritetno za EU integracije, izuzetno važno da inicijativa “Mali Schengen” ne predstavlja bilo kakav pokušaj supstitucije procesa evropskih integracija niti da se njome, bez prethodnih političkih i ekonomskih analiza i rasprava, automatski derogiraju brojni postojeći regionalni sporazumi, poput CEFTA-e i ugovora o transportnoj zajednici - istaknuo je za Patriju član Kolegija Predstavničkog doma Parlamenta BiH i bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.

Prema njegovom mišljenju, važno bi bilo analizirati politički i ekonomski aspekt članstva. U ekonomske benefite Zvizdić ne sumnja previše, ali izuzetno važnim smatra očuvanje suvereniteta svake od članica bez mogućnosti mješanja u njene unutrašnje stvari. 

- Sa stanovišta BiH, to bi, naprimjer, značilo obavezno potpisivanje ugovora o granici između BiH i Srbije, ravnopravan status u praktičnoj provedbi sporazuma i nepristajanje na bilo kakvu i bilo čiju političku ili tržišnu dominaciju - naveo je Zvizdić.

Ekonomski analitičar Damir Miljević nema dileme oko neophodnosti ekonomskog uvezivanja koje doprinosi olakšavanju života i poslovanja kroz lakši protok roba i ljudi. Ono što ga brine je nedostatak političke svijesti koja se do sada uglavnom svela na paušalnu ocjenu mogućeg članstva BiH.

- Nismo u BiH bili svjedoci bilo kakve ozbiljne rasprave o prednostima i nedostacima ulaska BiH u ovu inicijativu, a kamoli svjedočili serioznoj analizi koristi i troškova od ulaska u inicijativu. Ja ne vidim šta BiH može izgubiti ukoliko se pridruži inicijativi bez obzira na to kolike će domete ona realno imati. Na ovaj način, po mom mišljenju, BiH još jednom pokazuje da se na nju ne može računati kao na ozbiljnog partnera u bilo kakvim regionalnim, evropskim, pa ni u međunarodnim inicijativama, jer očito je da BiH ne razumije trenutne i buduće međunarodne društvene, ekonomske i socijalne procese koji se dešavaju kako u regionu, tako i svuda u svijetu - naveo je Miljević.

Slično razmišlja i ekonomski analitičar Admir Čavalić, koji potencira da BiH kao mala otvorena ekonomija od regionalnog uvezivanja može imati velike koristi.

- Ovo će posebno imati koristi za bosanskohercegovačke kompanije koje trenutno nisu konkurentne na zajedničkom EU tržištu (kojem BiH konvergira). Također, ovim bi se ubrzao protok investicija među zemljama, što je posebno bitno za BiH, koja nema razvijenu baznu infrastrukturu. Bitno je navesti da podaci pokazuju da je BiH posebno konkurentna na poslovnom tržištu (ne toliko finalne potrošnje), a što objašnjava zašto je naš izvoz "nevidljiv" (za javnost) - istaknuo je Čavalić.

Prema njegovom mišljenju, ono što treba da brine kada govorimo o ovim integracijama nisu ekonomske sile, već političke. Svjedočimo primjeru političkih pritisaka i djelovanja na regionalnom tržištu kablovskih operatera.

- To nije dobro i upravo navedeno treba da bude onemogućeno kroz zajedničke principe regionalizacije. Moramo imati otvoreno tržište, jer samo navedeno je garant ekonomskog prosperiteta - istaknuo je Čavalić.

"Mali Schengen" bi, osim ekonomskih prednosti, kako kaže Zvizdić, morao voditi ka relaksaciji političkih odnosa u regionu, kao i ubrzanom rješavanju otvorenih pitanja. Smatra da bi najbolje rješenje bilo da se osmisli model povećanog nivoa ekonomske i društvene integracije regiona zapadnog Balkana, koji bi dao vidljive rezultate u roku od nekoliko godina. To bi značilo da se sporazum ili “Mali Schengen” potvrđivao od država učesnica svakih maksimalno pet godina. Tako bi se mogli pratiti i vrednovati zacrtani ciljevi i ostvareni rezultati, čime bi interesi država bili u potpunosti zaštićeni.

-  Ako bi “Mali Schengen” bio izraz korektne i uspješne saradnje kakva, naprimjer, postoji unutar “Višegradske grupe”, onda bi BiH svaki put trebala potvrditi daljnje učešće i ostati dio takvog sporazuma. Dok bi, u suprotnom, ako se utvrdi kršenje suvereniteta i jednakopravnosti, poslije svakih pet godina mogla istupiti iz takve inicijative - istaknuo je Zvizdić.

Bez obzira na mnogo dilema, Damir Miljević misli da bi isključivanje BiH bilo samo još novi kamen oko vrata posrnuloj državi. Prema njegovom mišljenju, problem nepodržavanja ovakvih vrsta regionalnih inicijativa postaje još izraženiji u uslovima kada je neminovno snažno ući u procese energetske tranzicije u zemlji i regionu koji predstavljaju novu paradigmu i novu osnovu ekonomskog, socijalnog i društvenog razvoja civilizcije u 21. stoljeću.

- U uslovima kada se EU opredijelila da “zelena tranzicija” postane osnova njenog budućeg razvoja i okosnica nove industrijske revolucije te uspostavila mehanizme saradnje i pomoći svojim susjedima i, u ovom domenu, odbijanje učestvovanja u bilo kojoj regionalnoj inicijativi koja će dovesti do olakšavanja poslovanja privrede i olakšati život građanima, predstavlja ozbiljan problem za društvo, koje će se u narednih 5 do 10 godina suočiti s ozbiljnim izazovima na polju energetike, klime i zaštite životne sredine, pa možda čak i s nedostatkom energije i trgovinskim barijerama za izvozne proizvode na najvećim izvoznim tržištima - naveo je Miljević.

Piše: Ernad Metaj, NAP