Nespretnosti u organizaciji i oštre poruke između Srbije i Hrvatske obilježile su 26. godišnjicu Oluje. Koliko je jaka simbolika pobjede iz '95? Može li se pronaći zajednički jezik sa Srbima oko tog događaja? Na ta i druga pitanja u Novom danu N1 televizije odgovarao je povjesničar Hrvoje Klasić.

Prošlo je 26 godina od Oluje. Obilježavanje pobjede i dalje se radi kao da je to bilo prije dvije, tri godine. Koliko simbolika može nositi čitavo sjećanje i koliko će se to na ovakav način obilježavati?

- Više je razloga zašto je to tako i dokle će trajati. S jedne strane, bojim se da način na koji se obilježava već godinama nema previše smisla. Oluja je doista jedan od najvažnijih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti za koji najveći dio Hrvata uopće ne mari. Budimo iskreni, većina gleda kad 5. kolovoza pada da mogu spajati jer se radi o ljetu. Ako izuzmete Knin, pogledajte po drugim gradovima, vidjet ćete. I po tom pitanju mislim da se već polako gubi smisao, osim kod političkih elita koje pokazuju da još uvijek računaju na prošlost kao važan instrument u političkim borbama, što nije dobro. Trebali bi već postojati konsenzusi oko prošlosti - rekao je Klasić.

Ove je godine bilo dosta nesporazuma oko poziva generalima na svečanost u Kninu. Poziv nije dobio general Luka Džanko.

- Mislim da se ne radi o brljavljenju, nego o konstanti. Zavaravamo se o nekoj složnoj Hrvatskoj, kad ni '90-ih sloge nije bilo. Hrvatska je obranjena i ja koji sam u tome sudjelovao ponekad si mislim - ne znam kako smo uspjeli. Kad se vratim u ’91. i sjetim se podjela, tko je u HDZ-u, a tko ne, tko će dobiti oružje, a tko ne. Sjećam se ljudi koji su dolazili iz Partije, kako se gledalo na njih, a kako na emigrante… Podjele su postojale tad, postoje i danas. HDZ je preuzeo monopol na pobjedu, stvaranje Hrvatske. Odnos prema Džanku je logična posljedica. Mi imamo stranku, odnosno pokret koji monopolizira odnos prema prošlosti. To će još, nažalost, potrajati - izjavio je Klasić te dodao:

“Kad pogledamo slične procese u Europi, druge političke elite imale su nešto pametnije za ponuditi. Sjećanje će uvijek biti prisutno i bitan je dio identiteta, ali stvaraju se i neke druge vrijednosti. Ali ako nemate druge vrijednosti i nisu građani ponosni na rezultate države koju ste stvarali, idete na ono gdje ispada da ste najponosniji, a ako ste 30 godina nakon rata najponosniji na pobjedu u ratu, a ne u miru, to je problem”.

Problem je i pronalazak zajedničkog jezika sa srpskom nacionalnom manjinom. Potpredsjednik Vlade iz SDSS-a Boris Milošević prošle je godine bio na godišnjici u Kninu, no ne i ove. Premijer Andrej Plenković rekao je da je “simbolika konzumirana”.

- Mislim da se kod nas puno više radi na gestama, nego na sadržaju. Ono prošle godine bila je gesta i ne mislim o tome loše - i HDZ-ovi članovi Vlade otišli su u Varivode, u Grubore. Bio je pomak. Ali velik pomak je i da je Plenković za koaliciju izabrao Srbe, a ne desnicu. Međutim, ono što nije dobro je da stalno očekujemo geste i onda je taj dan to super gesta, a ostala 364 dana se ne događa baš previše. Tko je za to odgovoran? Kad ljudi koji sudjeluju u Vladi nisu zadovoljni… Izađite iz Vlade, recite što ne valja, govorite premijeru… Ako srpska manjina doživljava da nešto nije dobro, a u Vladi ste, tu nešto onda nije dobro. Mislim da se moglo puno više, možda da su malo glasniji u osudama vlasti oni koji sudjeluju u toj vlasti, a to su predstavnici Srba. Ja bih volio čuti jasnije i glasnije to od njih - komentirao je Klasić za N1.

Saša Milošević, glavni tajnik Srpskog narodnog vijeća, u četvrtak je u Novom danu na N1 rekao da je “Oluja legalna i legitimna, no istovremeno je etničko čišćenje, ona ima taj dualni karakter”.

Klasić upozorava da treba biti pažljiv oko korištenja termina.

- Cilj Oluje nije bio etničko čišćenje. U Srbiji se često koristi riječ progon, a ona nije točna. Da ste mlada osoba u Srbiji koja se ne sjeća ničega, imali biste sliku da su ljudi otišli jer ih se otjeralo puškama. To se nije dogodilo. Ti ljudi su otišli prije nego što je vojska došla, imamo transkripte gdje se vidi da Milošević Martića pita tko je naredio da se povuku, govori ‘utekli ste k’o zečevi, zašto niste ostali braniti’. Ti ljudi su već u 6. mjesecu upisivali djecu u školu u Beogradu. Naravno, to nema veze s onim što se događalo nakon Oluje, sa sprječavanjem i otežavanjem povratka. Nije se dogodio progon kao u nekim drugim državama u Europi ranije, ali da je promijenjena etnička karta Hrvatske, promijenjena je. Da je nekome - Franji Tuđmanu - bilo drago, bilo je drago, da se dalo sve od sebe da se ti ljudi ne vrate, dalo se. Ono što što se događalo nakon Oluje velika je mrlja za hrvatsko društvo i tad, ali i danas - rekao je Klasić.

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić također govore o Oluji kao o etničkom čišćenju. Klasić kaže da je spomenuti dvojac “eklatantan primjer revizije povijesti”.

- U Europi su se nakon takvih događaja, nakon rata, dogodile promjene, maknuti su ljudi koji su vodili određene politike. Vi ovdje imate stranke koje su '90-ih vodile politiku i danas su na vlasti. HDZ, ako se želi suočiti s onim što se događalo '90-ih, mora se obračunati s prošlošću HDZ-a. Vučić je '90-ih bio aktivni sudionik, u Hrvatskoj je govorio da je ovo ‘Velika Srbija’, da nikad neće biti Hrvatska. On bi se trebao obračunati sa svojom, a ne tuđom prošlosti. Kaže da nikad neće prestati govoriti o tuđim zločinima, a kad će početi govoriti o svojim? Prvo mora govoriti o sebi. U Srbiji, nažalost nije došlo do pomaka u mišljenju o prošlosti - naglašava Klasić za N1.

A nije ni optimističan što se tiče budućnosti.

- Kao povjesničar sam sve skeptičniji da će Hrvati i Srbi ikad naći zajednički jezik o prošlosti. I ne moraju, neće uspjeti. Nismo uspjeli 30 godina, nismo stvorili političke elite koje su uspjele prevazići to pitanje. Ali jedino što možemo je da na mladim ljudima radimo što više na građanskom odnosu, jačanju prema pravnoj državi. Žao mi je, ali moramo inzistirati da više nikome od njih, ni u Srbiji ni u Hrvatskoj, ne padne na pamet da idu ubijati, pljačkati, paliti jer se netko drukčije zove, ide u drugu crkvu, ima drugu boju kože… Ovu bitku smo, nažalost, izgubili - zaključio je Klasić.