Biti Željko Mitrović u sistemu vrijednosti kakav nam je nametnut posljednjih decenija i apdejtovan ludilom Aleksandra Vučića je fenomenalna stvar.

Sve mu se može, sve mu je dozvoljeno, i nikom ni za šta ne odgovara. Može mu se da bude i Isus Hrist i Nikola Tesla u isto vrijeme, samo da odradi svoj dio posla. A to radi savršeno, piše Nenad Kulačin za Danas.

U svijetu u kojem živimo Željko Mitrović je neko kome je dozvoljeno da zaj…va svakoga ko mu padne na pamet, pa ako treba i da nas sve popiša svojim otrovom koji sikće iz njega. Jednostavno - može mu se. Navikao je da pred svima klekne, a onda se sve preokrene, pa drugi kleče pred njim. A on služi svima i svakome ko je na vlasti. Šta on stvarno misli, to ne zna ni on sam, jer za takvim ne postoji potreba. On troši svoj život na leševima koje ostavlja pored sebe poput nekih krajputaša kojih se poneko sjeti s vremena na vrijeme.

Može mu se da vrijeđa, da psuje, da se iživljava nad svim i svačim bez zrna odgovornosti. A mi trpimo i šutimo. Psuje majke kome god stigne. Ako to ponekad zaboravi da učini, onda je tu čitava armija uposlenika i botova plaćenih krvavim novcem.

Kada dobije poseban trenutak inspiracije, piše otvorena pisma koja se do iznemoglosti čitaju na njegovom kanalima. Pisanija na nivou dječaka koji je razočaran što ga je pametniji i ljepši pobijedio u piškenju na daljinu u pijesku, dobijaju značaj vanrednog stanja.

Zanimljivo je kako neko poput Željka Mitrovića nije postao gospodin čovjek, kako se ne ponaša dostojanstveno kako dolikuje iole zdravom ljudskom biću, već je postao to što jeste. Mogao je da bude fin, nedostupan za dnevne gluposti, da radi svoj posao i da je prisutan onoliko koliko je to neophodno. Da ne iritira, da razmišlja o prošlosti kao zalogu za budućnost. Zašto bi bio gospodin čovjek kada je lakše i u ovakvom svetu biti Aca Lukas.

Bez politike bi vjerovatno žicao za koru hleba u nekoj firmici čiji bi vlasnik bio sličan njemu. Popio bi ponekad koju flašu jeftinog piva, a kada bi ostao i bez toga, prodao bi bas gitaru koju je godinama čuvao i koja ga je podsjećala na to da je mogao da postane gospodin čovjek.

U našem društvu se mnogo govori o tome da je bivša vlast napravila radikale i dovela Vučića na vlast kao o najvećem grijehu. Bez ambicije i želje da ih aboliram od te odgovornosti, bivša vlast je najkrivlja zbog toga što je klekla pred Željkom Mitrovićem. Dočekao je širom otvorenih ruku novu vlast 2000. godine, ponudio svoje usluge i dobio oproštaj. Slagali se ili ne, ali to je taj neoprostivi grijeh bivših vlasti, to je ta tačka prijeloma koja je ovu zemlju ostavila bez nade.

Ne treba imati dilemu da bi i bivša vlast isto reagovala kao i aktuelna da se saobraćajna nesreća sa smrtnim ishodom njegovom sinu desila i za vrijeme "žutih". Tako to funkcioniše u zemlji Srbiji. Bog te pita šta je sve kupio Željko Mitrović i kakve je sve grijehe okaljao svojim prljavim programima u našem javnom prostoru.

I sada se taj isti Željko Mitrović ponaša kao neko ko će služiti i gospodariti ovima beskonačno. Nema etikete koju nije zalijepio na srpsku opoziciju, ubijeđen da nikada neće pobijediti aktuelnu vlast.

Na našu sreću, a njegovu bol, to je proces koji je neminovno pokrenut. Kad tad, ovako ili onako, Vučić će biti prošlost. Iskreno se nadam i kompletna ideologija poznatija pod nazivom - Pink.

Niko nikada toliku štetu nije nanio svom narodu kao taj Željko Mitrović i njegov Pink. To što u tom kolu igraju i ljudi za koje smo vjerovali da će nas spasiti bijede i odvesti u Evropu, nešto je zbog čega danas plaćamo veliki ceh.

Zbog budućnosti našeg naroda, Pink više nikada ne smije da se desi Srbiji. Pad će biti bolan, ne samo po njih, već i po nas. Pitanje je kako će i normalni da funkcionišu bez Pinka, jer to nije samo televizija, već je u pitanju najgora ideologija.

A ti, Željko Mitroviću, nastavi da gaziš po mrtvima i da nas redovno polivaš. To što nisi svjestan toga da ničija nije gorjela do zore, ni tvoja, niti Vučićeva, jeste samo tvoj problem. Nama ostaje da se nadamo da ćemo se jednog dana probuditi iz ovog odvratnog sna i da ćemo se Željka Mitrovića i Pinka sjećati kao nečega što nam se stvarno desilo i što zarad sve djece ove zemlje više nikada nećemo dozvoliti da se desi. Da se ne lažemo, bit će nas i dalje sramota, ali ćemo barem lakše disati.