Povećanje moći predsjednika Srbije u vođenju vanjske politike na štetu Vlade i diskreciona moć ministra vanjskih poslova su neke od mogućih opasnosti koje, po ocjenama civilnog sektora, donosi novi Nacrt zakona o vanjskoj politici.

Tekst Nacrta objavilo je Ministarstvo vanjskih poslova Srbije na svom sajtu uz poziv na javnu raspravu.

To je jedan od koraka koji treba da prođe tekst prije nego što bude upućen parlamentu na usvajanje kao prijedlog zakona.

Takav zakon bio bi "još jedan korak u formalizaciji uloge koju predsjednik vrši mimo ustavnih nadležnosti, uzurpirajući institucije nadležne za formulisanje i sprovođenje vanjske politike", naveo je Beogradski centar za bezbjednosnu politiku (BCBP).

Predsjednik Srbije i vanjska politika

Istraživačica BCBP Maja Bjeloš navodi za RSE da je član zakona o odnosu Ministarstva vanjskih poslova prema predsjedniku dobro formulisan, ali da rizik leži u obrazloženju nacrta zakona.

"U ovom Nacrtu zakona postoji jedno obrazloženje gdje se ističe da politika Vlade zavisi od stavova i postupaka predsjednika Republike čime se daje nagovještaj da to može voditi ka uvećanoj moći predsjednika u vođenju vanjske politike“, kaže Bjeloš.

Zakonom se predviđa da Ministarstvo vanjskih poslova upoznaje predsjednika Republike sa svojim najbitnijim djelovanjima i drugim pitanjima značajnim za vanjsku politiku davanjem odgovarajućih obavještenja.

Međutim, u obrazloženju koje prati ovaj Nacrt zakona navedeno je da politika Vlade zavisi i od stavova i postupaka predsjednika Republike.

"Prema tome, Ministarstvo vanjskih poslova nije jedini organ koji Vladi predlaže vanjsku politiku, ono u tome nema ekskluzivitet", navedeno je u obrazloženju.

Prema Ustavu Srbije, Vlada utvrđuje i vodi politiku Srbije, kako unutrašnju tako i spoljnu, dok predsednik Republike predstavlja Srbiju u zemlji i inostranstvu.

"Mi trenutno imamo situaciju da predsjednik mimo ustavnih nadležnosti ima veći utjecaj u spoljnoj politici nego što je to bilo ranije i to se sada negdje formalizuje ovim zakonom", ocjenjuje Bjeloš.

Ministar Nikola Selaković je u nedavnom intervjuu za Tanjug ocijenio da je vanjska politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića dala ozbiljne rezultate i pokazala koliko može da se uradi "kada imate ozbiljnog šefa države i ozbiljno rukovodstvo".

Selaković je u Ministarstvo spoljnih poslova došao upravo iz Predsjedništva Srbije gdje je obavljao funkciju generalnog sekretara.

Selaković je također i visoki funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) na čijem je čelu Aleksandar Vučić.

Uvođenje diplomatskog nadzornika

Jedna od novina koju donosi Nacrt zakona o vanjskim poslovima je da Ministarstvo nadzire rad diplomatskih predstavništava i konzulata preko glavnog diplomatskog nadzornika.

Iako se navodi da je on nezavisan i nepristrasan, ovog diplomatskog nadzornika određuje ministar iz reda diplomata koji su bili ambasadori.

"To mi se uopšte ne dopada", rekla je za RSE Branka Latinović, ambasadorica u penziji i članica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji, precizirajući da joj se ne dopada sam termin.

"To je termin koji se upotrebljava za neke druge institucije, krivične, a ne za organ državne uprave", dodala je.

Ona je objasnila da je glavni diplomatski inspektor uvijek postojao u srbijanskom Ministarstvu vanjskih poslova, kao i u najvećem broju ministarstava u svijetu.

"To je nešto što po meni treba bez ikakvog razmišljanja promijeniti, kako u pogledu naziva i vratiti taj standardni naziv, tako i njegove funkcije upodobiti sa standardima, jer mislim da tu ima jako puno prekoračenja", navela je Latinović.

Prema Nacrtu zakona glavni diplomatski nadzornik je ovlašten da šefu diplomatskog predstavništva ili konzulata predloži kako da diplomatsko predstavništvo ili konzulat poboljšaju rad, da obavi odvojene ili grupne razgovore sa zaposlenima, izvještava o svemu ministra, predlaže ministru odgovarajuće mjere i nadzire izvršenje mjera koje je izrekao ministar.

Novinu predstavlja i obaveza Ministarstva da razvija, poboljšava i održava autonomne informaciono telekomunikacione sisteme za zaštitu, prenos, čuvanje i korišćenje tajnih i drugih podataka za sopstvene potrebe, ali i potrebe drugih državnih organa.

"Veoma je važno da zakon o vanjskim poslovima bude usklađen sa drugim zakonima, posebno sa Zakonom o tajnosti podataka. Nije jasno kako će osetljivi podaci, posebno oni koji nose oznaku tajnosti, da budu tretirani", poručuje Maja Bejloš iz istraživačkog centra BCBP.

Koja ovlaštenja dobija ministar?

"Ministar ima veća diskreciona ovlaštenja u spoljnim poslovima", ocijenila je Maja Bjeloš.

"Postoji čitav niz na koji način on može da utječe unutar Ministarstva na imenovanja državnih službenika, otvara se veliki prostor za diskreciona ovlaštenja ministra za zapošljavanje ljudi u Ministarstvu van konkursa", napominje ona.

Prema Nacrtu zakona ministar može kada potrebe službe to nalažu ili kada neka zanimanja nedostaju da bez preuzimanja ili sprovođenja internog ili javnog konkursa primi u radni odnos, na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme do četiri godine, na radno mjesto diplomate, državnog službenika koji nije diplomata ili namještenika, ako ispunjavaju sve uslove za radno mjesto na koje se primaju.

Broj tako zaposlenih lica u jednoj godini ne može biti veći od 50 posto zaposlenih na neodređeno vrijeme kojima je u prethodnoj godini prestao radni odnos.

Ministarstvo bez odgovora

Ministarstvo spoljnih poslova nije odgovorilo na upit RSE u vezi sa primedbama koje su iznijete u javnosti povodom Nacrta zakona.

Na sajtu Ministarstva je navedeno da će nakon okončanja javne rasprave sačiniti i objaviti izvještaj. Javna rasprava je bila otvorena od 24. septembra do 14. oktobra.

Ambasadorica u penziji Branka Latinović kaže za RSE da su joj utisci pomiješani jer Nacrt zakona ima dobrih i manje dobrih stvari.

"Kod imenovanja ambasadora ne pravi razliku da li je ambasador karijerni ili nekarijerni diplomata, ne određuje kriterijume ko može biti imenovan za ambasadora a nije karijerni diplomata, ne pravi se srazmera između broja karijernih i nekarijernih diplomata", navela je.

Govoreći o pokušajima da se ojačaju kriterijumi za karijerne diplomate, Latinović kaže da nema utisak da će nove zakonske odredbe značajnije unaprediti kvalitet kadra koji radi u diplomatsko-konzularnoj misiji, uključujući i šefa te misije.

Kao nedostatak Nacrta zakona o spoljnim poslovima ona navodi i to što nema nijednog člana u vezi sa misijama Srbije pri međunarodnim organizacijama.