GOSPODINE VEHABOVIĆU, ZAŠTO MINISTRU PRAVDE BIH JOSIPU GRUBEŠI (HDZBIH) SMETAJU VAŠI ISTUPI O IZMJENAMA IZBORNOG ZAKONA? ŠTA JE MINISTARSTVO PRAVDE UOPŠTE URADILO U ZADNJIH SEDAM GODINA ZA VLADAVINU PRAVA U OVOJ DRŽAVI?

- Zaista ne znam konkretno šta je Ministarstvo pravde uradilo na jačanju vladavine prava i poštivanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini u proteklom periodu, ali znam šta nije uradilo. Nije uradilo ništa po pitanju provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, već mi se čini da se ministar bavio više time kako da onemogući bilo kakav drugačiji glas od njegovog u pogledu provođenja presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

SUŠTINA PROBLEMA

Podsjetiću još jednom da ono što je ministar naglasio u svom pismu, odnosno što mi stavlja na teret kao izražavanje političkog stava, ustvari je parafraziranje ili citiranje stava 43. iz presude Zornić protiv BiH, gdje je upravo ono što ministar meni spočitava, kao politički govor, navedeno u tom stavu.

Navest ću samo primjer šta je navedeno u tom stavu: “Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na konstitutivne narode kako bi se osigurao mir”. Druga stvar je da se izborni sistem mora temeljiti na principu demokratije uz poštivanje jednakosti prava svakog čovjeka da uživa aktivno i pasivno biračko pravo i da takav sistem ne može biti baziran na diskriminaciji i davanju posebnih prava konstitutivnim narodima na račun manjina i ostalih. Dakle, to su stavovi iz presuda i ako se ti stavovi tumače kao politički, onda se u suštini govori da su presude političke. Ako se još dublje pogleda, onda se može izvesti samo zaključak da se ne prihvataju presude Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, to nije moj problem, već je to problem onih koji daju takve izjave, koji druge optužuju što pozivaju na provođenje presuda Evropskog suda.

ZAŠTO SE BJEŽI OD PRESUDE ZORNIĆ?

- Pa, presuda Zornić je u suštini najsveobuhvatnija presuda od svih ovih pet presuda. Presuda Sejdić - Finci je tek počela taj proces i načela to pitanje, ona je fokusirana isključivo na pitanje manjina. Međutim, u presudi Zornić aplikantica je tvrdila da ne pripada niti jednoj etničkoj grupi, niti konstitutivnim narodima niti manjinama, već se izjašnjavala isključivo kao građanin Bosne i Hercegovine. Dakle, to je najsveobuhvatnija presuda i zbog toga je sud u njoj ušao u suštinu cijelog ovog problema, što nije bio slučaj sa Sejdić i Finci.

S druge strane, ono što izdvaja ovu presudu od svih ostalih jeste da je primijenjen član 46. Evropske konvencije, koji se u suštini primjenjuje onda kad se utvrdi da određeni pravni akti na snazi u toj državi konstantno generiraju povrede ljudskih prava. Pa je naloženo da se promijeni Ustav i da se promijeni Izborni zakon. Tako da je ta presuda značajna zato što je najpreciznija, najsveobuhvatnija i što je najkonkretnija u pogledu detektiranja problema u kojim se nalazi BiH.

IMATE LI VI ODGOVOR NA PITANJE DA LI JE ODLUKA U SLUČAJU LJUBIĆ PROVEDENA, S OBZIROM NA TO DA U BIH IMAMO RAZLIČITA MIŠLJENJA?

- Naravno, o tom pitanju treba da raspravlja Ustavni sud BiH. Imam svoj stav o tome da li je provedena ili nije. Ako ništa, imamo izborne rezultate koji su provedeni nakon što je presuda Ljubić postala konačna. Sama ta činjenica dovoljno govori. Međutim, da se ne upuštam u tu raspravu da li je provedena ili nije, ono što je još važnije od toga jeste da li postoji prostor za njeno provođenje kada se provedu presude Evropskog suda za ljudska prava.

I tu mogu dati vrlo konkretan odgovor. Ne postoji prostor! Ukoliko provedete presudu Zornić, ne postoji prostor za provođenje bilo koje druge odluke koja je donesena bilo na nivou Ustavnog suda, a čak bih rekao, s obzirom na činjenicu da je primijenjen član 46, i u odnosu na druge presude Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, u toj presudi su sadržani svi problemi izbornog procesa u BiH i ukoliko se riješi ta presuda na odgovarajući način, sve druge presude, bilo Evropskog, bilo Ustavnog suda, bit će riješene u mjeri u kojoj se odnose na Ustav BiH i Izborni zakon BiH. Naravno, tu ne govorim o svim drugim aktima koji su doneseni na osnovu tako diskriminatornih odredaba Ustava BiH i Izbornog zakona, jer poštujući princip ustavnosti, neophodno je promijeniti sve druge akte koji svoje utemeljenje nalaze u takvim diskriminatornim odredbama.

RAZGOVORI I PREGOVORI O IZBORNOJ REFORMI JOŠ NISU DALI REZULTATE. JE LI DOGOVOR MOGUĆ BEZ PRITISKA I POSTAVLJENIH POSEBNIH USLOVA EU I AMERIKE?

- Teško je očekivati bilo kakav napredak, s obzirom na to da znamo kakav je sistem odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH, da vam praktično treba sedmoosminska većina da biste usvojili promjene Ustava. I zbog toga je vrlo teško očekivati da će se ove presude provesti na odgovarajući način i da će reforme Ustava i izbornog procesa biti uspješno okončane, jer jednostavno ne vidim da postoji bilo kakva politička volja da se to desi.

Upravo suprotno – imamo krizu koja se vodi paralelno na dva fronta. Da li je to koordinirano ili ne, to je drugo pitanje, ali evidentno je da postoji egzistencijalna kriza državnosti BiH kroz ove secesionističke pokušaje RS-a, a s druge strane imate situaciju u kojoj u takvim okolnostima treba da pregovarate o usvajanju demokratskih rješenja za izborni proces. Pomalo me to podsjeća na situaciju u Daytonu, kada se nakon počinjenog genocida pristupilo pregovorima o zaustavljanju rata i novom ustavnom modelu za BiH.

DA LI JE RJEŠENJE NAMETANJE IZBORNOG ZAKONA?

- Bojim se da bi nametanje suštinskih promjena Izbornog zakona, koje bi zadirale u sva ova pitanja, bilo vrlo problematično, osim ukoliko se ne radi o nametanju onih dijelova koji bi uključivali fer izbore, videonadzor, skeniranje glasačkih listića, što bi tehnički unaprijedilo čitav izborni proces. To bi bio veliki korak naprijed u tom pogledu. Ali, što se tiče suštine reformi, bilo bi previše za očekivati da se to desi, jer bi moglo dovesti do još dublje krize u BiH.

TREBA LI SVESTI FUNKCIJU DOMOVA NARODA ISKLJUČIVO NA ZAŠTITU VITALNOG NACIONALNOG INTERESA?

- Vrlo je jasno iz presuda, ne samo iz presude Zornić već i iz presude Sejdić i Finci, da je dovedeno u pitanje članstvo u domovima naroda.

Dakle, ko su članovi domova naroda u kojima ne egzistiraju Ostali, odnosno na entitetskom nivou egzistiraju bez jednakog prava zaustavljanja zakonodavnog procesa kakva imaju pripadnici konstitutivnih naroda? Postavlja se pitanje u procesu koji bi bio neopterećen etničkim odrednicama koja bi zaista bila svrha doma naroda u takvom sistemu.

KOLEKTIVNO PRAVO

Naravno da je neophodno, ukoliko se želi naći kompromisno rješenje, da se napravi balans između građanskog i etničkog, da u takvim okolnostima domovi naroda budu svedeni zaista na zaštitu onoga što bi i unaprijed bilo definisano kao kolektivno pravo. Ne bilo koje pravo, koje bilo koji klub proglasi za kolektivno pravo i koje zahtijeva zaštitu vitalnog interesa, već ona koja su specifična za kolektivitete kao što su kulturna, religijska, prava na svoj jezik, obrazovanje i tako dalje. Ali, tu ne bi bilo političkih prava u smislu da se na taj način mogu zaustaviti zakonodavni procesi i funkcionisanje čitave države.

ČLANOVI VSTV-A SU, IPAK, NA ZADNJOJ SJEDNICI RASPRAVLJALI O ZAKLJUČCIMA NSRS-A. ŠTA NAM TO GOVORI?

- Jako je bitno da sudski sistem, odnosno Tužilaštvo BiH, pravovremeno odgovori na ono što je zakonom i ustavima propisano. Ni manje ni više od toga, već isključivo ono što zakoni BiH zabranjuju i definiraju kao protivustavno djelovanje i ne samo to. Bili smo svjedoci proteklih sedmica i mjeseci širokog dijapazona djelovanja koja bi mogla biti u suprotnosti sa Krivičnim zakonom BiH, ali na kraju krajeva, o tome treba da odluči Tužilaštvo BiH.

Oslobođenje