"Posljednjih godina, a pod pritiskom političkih okolnosti sve su prihvaćeniji od strane ukrajinske većine", kazao je dr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

Kako je kazao dr. Alibašić, muslimani su nakon kršćana i ateista treća najbrojnija vjerska grupa, a njihov tačan broj nije poznat.

"Ukrajina je dominantno kršćanska zemlja sa oko 82 posto kršćana. Pravoslavnih je oko 72 posto, a grkokatolika, katolika i protestanata oko 14 posto. Kijevska patrijaršija ima duplo više pripadnika od one Moskovske s tim da ima puno neodlučnih pravoslavaca kad je pripadnost jednoj od ove dvije suparničke patrijaršije u pitanju. Opća religioznost je mnogo veća na zapadu Ukrajine (iznad 90 posto ) nego li na istoku zemlje i Donbasu (Donjecku i Luganjsku) gdje se tek nešto više od polovine stanovnika izjašnjava da su religiozni. Muslimani su nakon kršćana i ateista treća najbrojnija vjerska grupa. Njihov tačan broj nije pouzdano poznat, ali se kreće oko 1 posto ili oko 500.000. Njih bismo po porijeklu mogli podijeliti u tri skupine: predsovjetske, sovjetske i postsovjetske. Većina predsovjetskih muslimana su bili Krimski Tatari, kojih je pred invaziju bilo oko 250.000 i koji su činili oko 15 posto krimskog stanovništva. Druga najveća koncentracija muslimana je u Donbasu (6 posto ), gdje uz predsovjetske ima i muslimanskih doseljenika iz vremena Sovjetskog saveza, uglavnom Povolških Tatara i Azera. To su često bili ekonomski migranti. Konačno, treću grupu čine muslimani naseljeni po velikim gradovima kao što su Kijev, Odesa, Harkiv, Lavov", naveo je Alibašić.

Mnogi su, nastavio je Alibašić, doselili u posljednjih nekoliko decenija iz ekonomskih, obrazovnih i političkih razloga.

"Naime, mnogi su sklonište od sukoba na Kavkazu i progona u Ruskoj Federaciji našli upravo u Ukrajini. U Kijevu je najveća koncentracija muslimana izvan Krima, posebno u dijelu grada Chaiky, koji je ovih dana poprište žestokih borbi. Brojke je teško pouzdano znati ali je moguće da u Kijevu ima i do 100 hiljada. Procjenjuje se da ih u Odesi na jugu zemlje ima 30-50 hiljada, a u Harkivu na sjeveru do 50 hiljada. Vidimo da su osim muslimana Lavova svi ostali direktno afektirani trenutnim sukobima", kazao je on.

"Ne postoji jedinstvena islamska zajednica Ukrajine, već pet različitih islamskih organizacija koje okupljaju oko 600 džemata", objasnio je Alibašić.

"Neke su naglašeno etničke, kao one vezane za Krimske Tatare, dok druge pokušavaju okupiti muslimane različitog etničkog porijekla. U javnosti je ovih dana najprisutniji muftija Seid Ismailov iz 'Duhovne uprave muslimana Ukrajine – Ummet' sa sjedištem u Kijevu, veliki pobornik ukrajinskog integriteta. Neke od ovih organizacija se optužuje za veze s čečenskim liderom Kadirovim, sirijskim i drugim arapskim režimima pa su ovih dana relativno tihi", kazao je.

Svoje vjerske potrebe muslimani Ukrajine zadovoljavaju u nekih 450 džamija i mesdžida, od kojih je velika većina na Krimu.

"Kao manjina, muslimani Ukrajine su u prošlosti često bili diskriminirani. Posljednjih godina, a pod pritiskom političkih okolnosti sve su prihvaćeniji od strane ukrajinske većine. Jedan od oblika diskriminacije je bila nemogućnost da krajem 1980-ih i početkom 1990-ih imaju imovinu na Krimu ako su bili Krimski Tatari", istaknuo je Alibašić.

S Alibašićem smo razgovarali i o sličnostima muslimana Bosne i Hercegovine i muslimana Ukrajine.

"Među sličnosti možemo ubrojati to što su i oni uglavnom sunnije, hanefije; što mnogi imaju osmansko/turski sloj u svojoj tradiciji; što imaju iskustvo suživota sa pravoslavnim kršćanima i katolicima. Zajedničko nam je i socijalističko iskustvo, ali i genocid. I muslimani Ukrajine su bili zahvaćeni „Velikom gladi“ (Holodomor) iz 1930-ih, potom je 1944. godine oko 180.000 Krimskih Tatara Staljin prognao s Krima pod optužbom za saradnju s nacistima. Oko polovine njih je u tom progonu izgubilo život. O tom stradanju je pjevala pobjednica Eurosonga, Jamala, Krimska Tatarkinja 2016. godine. Konačno, tokom aneksije Krima i sukoba u Donbasu 2014. i trenutnim sukobima muslimani su disproporcionalno stradali jer je više od polovine ukrajinskih muslimana naseljeno na tim područjima. Muslimani Krima su uglavnom bojkotovali referendum o nezavisnosti ali su u međuvremenu morali priznati ruski suverenitet nad tim ostrvom. Neki su nakon ruske aneksije morali napustiti ostrvo, drugi su bili izloženi represiji, zatvaranju i optužbama za fašizam i ekstremizam. Dobar dio interno raseljenih i prije prošlonedjeljnih sukoba su bili muslimani, mada se tačne brojke pouzdano ne znaju. Ukratko, i ukrajinski muslimani žive na vjetrometini i izloženi su raznim vrstama osporavanja. Ideološki oni su mnogo podjeljeniji od bosanskih muslimana. Kao što smo vidjeli, organizacijski su podijeljeni i infrastrukturno mnogo slabiji", naglasio je on.

"Uloga muslimana u sukobima u Ukrajini 2014. i danas je jako komplicirana", ocijenio je Alibašić.

"Istovremeno su žrtve i saučesnici u agresiji. Bore se na obje strane. Neki ruski muslimani moraju da ratuju. Podsjećam, oko 15 posto ruskog stanovništva su muslimani. Među vojno sposobnim taj je procenat možda i veći. Drugi pomalo po svom izboru učestvuju u ratu na strani Rusije. Kadirov je oličenje te skupine. Drugi, bilo da su ukrajinske patriote ili oni koji su pred represijom emigrirali iz Rusije u Ukrajinu, su vrlo aktivni na ukrajinskoj strani fronta", kazao Alibašić je za Preporod.info.

Za kraj, dr. Alibašić je prokomentarisao aktuelnu situaciju.

"Mnogo je toga kazano, a ništa nije izvjesno. Previše je scenarija u opticaju. Naš fokus treba biti na reperkusije ove ruske agresije na Bosnu i Hercegovinu i Balkan. Teško da ih neće biti. One bi se mogle negativno, ali i pozitivno odraziti na situaciju u našoj zemlji. Pritom, mi ne bismo smjeli biti samo objekti političkih i historijskih procesa. Nismo potpuno bez subjektiviteta iako se iz ponašanja naših političara čini da nismo za stolom već na stolu", zaključio je dr. Ahmet Alibašić.