Piše: STJEPAN MATI

Gradski ili nacionalni derbiji na prostoru bivše Jugoslavije napeti su gdje god došli. Na beogradskom derbiju bio sam prije par godina i ne treba previše komentirati koliko je bilo vatreno. Olimpiju i Maribor gledao sam kad je Igor Bišćan u Ljudskom vrtu uzeo naslov prvaka, Dinamo i Hajduk sam, jasno, gledao na desetke puta pa je red bio i da se ode na veliki sarajevski derbi.

Željezničar i Sarajevo nisu ove sezone ni blizu vrha Premijer lige BiH. Zrinjski Sergeja Jakirovića odavno je ubio svaku neizvjesnost oko naslova prvaka i trenutačno ima 17 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Tuzla Cityja. U BiH se, osim za kup, igra još samo za plasman u Europu u koju idu drugi i treći i eventualno četvrti ako kup osvoji netko od prve tri ekipe, a u polufinalu su Velež, Sarajevo, Borac te drugoligaš Igman.

Željo ove sezone igra dosta lošu sezonu. Rano je ispao iz kupa, muči se u prvenstvu i pobjeda protiv Sarajeva trebala mu je da se koliko-toliko uključi u borbu za Europu. No, iako rezultatski trenutačno derbi nije igrao ulogu u raspletu borbe za naslov prvaka, naboj je u Sarajevu kad igraju dva najveća kluba uvijek prisutan, osobito na Grbavici.

Neredi prije utakmice

"Kakva je situacija? Ima li nereda na derbijima i hoće li ih biti?" pitam kolegu dok se prema stadionu probijamo kroz otvorene roštilje s ćevapima i lepinjama.

"Ma, neće, ne brini", odgovara.

Za derbi smo trebali biti akreditirani pa smo krenuli do press ulaza. Do tamo smo prošli jednu kontrolu na kojoj je bilo dovoljno reći "da smo novinari", a kad smo došli do press pulta nismo bili na popisu. Lokalni kolega rekao je da smo novinari, ali je i on kao i ja zaboravio press iskaznicu kod kuće.

"Nema veze, upišite se tu na papir", rekla nam je djevojka na ulazu nakon čega smo krenuli prema tribini i došli do druge kontrole kojoj smo isto samo rekli da smo novinari i tek nas je na samom ulazu na tribinu netko pitao akreditaciju.

"Ma, nešto su zabrljali na popisu dolje pa je nismo dobili. Novinari smo, daj pustite nas. Kolega je iz Zagreba došao na utakmicu", uvjerava moj pratitelj redara koji je kao nervozno zavrtio glavom i samo rekao "'Ajde!".

Baš dobro da mi je kolega rekao da neće biti nereda jer je u trenutku kad smo dolazili na stadion desetak pripadnika Hordi zla, smještenih u kutu stadiona, ušetalo na teren dok su se neki igrači krenuli zagrijavati. Zapalili su baklje i krenuli prema jugu na kojem su se Manijaci tek skupljali, bacali baklje prema njima i krenuli skidati transparente.

Uslijedio je odgovor domaćih navijača koji su također utrčali u terenu, gosti su pobjegli i za sobom ostavili jednog navijača na kojeg je nasrnulo 10-15 Manijaka. Mlatili su čovjeka na travi, a kako je ovaj ustao i ostao na nogama teško je objašnjivo kao i reakcija policije čiji šef je molio Horde zla da se smire i prestanu bacati stolice kao da je riječ o klincima u školi.

Nogomet ni blizu HNL-u

Nasreću, sve skupa se ubrzo smirilo bez, nadam se, većih posljedica i uskoro je počela utakmica. Tko je imalo gledao nogomet lige u BiH vidio je da je to nivo puno niži od HNL-a, izuzev Zrinjskog koji je ove sezone svijet za sebe. Ne idu im ni tereni na ruku, iako mi kažu da je na Grbavici teren najbolji u ligi. Ako je tako - nije dobro. Grbavica je, kako joj ime kaže, baš grbavica.

Iako teren nije najbolji, stadion Željezničara je pravi stadion engleskog tipa na kojemu se u sekundi stvori paklena atmosfera. Prava je šteta da južna tribina stadiona, na kojoj su Manijaci, nije ukomponirana u ostatak konstrukcije te je izdvojena od ostatka, ali preostale tri tribine su natkrivene i nude odličan ugođaj. Nije Grbavica najnoviji stadion, ali ima formu pravog nogometnog stadiona kakvog u HNL-u nema.

Dok se ne izgradi Pampas, jedino se Rujevica može koliko-toliko usporediti s Grbavicom po ugođaju, dok je Poljud ipak puno veći stadion s potpuno drukčijim ugođajem, a o Maksimiru je svaki komentar suvišan. Nošen podrškom 9000 uglavnom domaćih navijača, Željo je od prve minute krenuo kao pušten s lanca.

Trener je bivši igrač Edis Mulalić za kojeg mi kažu da je bio iznimno borben igrač, a takav duh usadio je i svojim igračima. Prevelike individualne kvalitete tu nema, izuzev 34-godišnjeg domaćeg junaka Semira Štilića čije asistencije su prodale Roberta Lewandowskog u Borussiju Dortmund, a on se pred kraj karijere vratio u rodni grad i u klub svojeg djetinjstva.

Ratnički pristup Željinih igrača iznenadio je goste koji se nisu najbolje snašli i gubili su se u brojnim pogreškama, no ni domaćini nisu bili puno kreativniji te su i oni gubili lopte i sve se manje-više svodilo na napucavanje. Nije to ni preveliko čudo. Igrači Želje igraju u prosjeku za tisuću eura mjesečno, samo Štilić i još par igrača imaju više. Željo financijski ne stoji najbolje pa su se u pomoć klubu tko zna koji put uključili navijači.

Navijači pomažu klubu

Na startu ove godine putem članarina su prikupili više od 220.000 maraka (110.000 eura), a za današnju utakmicu inzistirali su da cijena ulaznica za sve tribine bude 20 maraka kako bi se klubu pomoglo. Za gostujuće navijače karte su bile besplatne jer, kako kažu Manijaci, to nije njihova borba. Skupilo se i tu nešto novca, ali i dalje je to puno manje od gotovo četiri milijuna eura koliko je klub u minusu.

S druge strane, Sarajevo je nakon dva uzastopna naslova prvaka 2019. i 2020. godine, u zadnje vrijeme također u problemima, rezultatskim i financijskim, unatoč činjenici da je vlasnik kluba malezijski milijarder Vincent Tan. On u portfelju ima i Cardiff City, a u Sarajevo je došao 2013. godine prije nego što je 2019. godine prodao svoj udio u vlasništvu. No, prošle godine se opet vratio, ali ovaj put nije više tako uspješan.

Kako je utakmica odmicala, Željezničar je počeo igrati sve bolje i u 30. minuti je 37-godišnji Semir Bekrić izbio sam ispred golmana, ali je u čistom ziceru pucao u njega i ovaj je odbio loptu u korner. Grbavica se zakuhala, zagrmjelo je s tribina, a Štilić je stavio loptu na korner. Savršeno je ubacio na peterac, a tamo se bivši stoper Hajduka Nihad Mujakić i suigrači nisu dogovorili tko čuva Hodžića pa je ovaj glavom pogodio za vodstvo Želje i erupciju oduševljenja na tribinama.

Štilić je klasični šmeker. Radijus kretanja iznimno mu se smanjio s godinama iako se klasa vidi u primanju i načinu odigravanja lopte. Ima u njemu i iskustva pa je tako pred kraj prvog poluvremena majstorski isprovocirao gostujućega kapetana Dupovca koji se navukao i rukom opizdio Štilića u lice i dobio izravni crveni karton.

Do tad bezopasno Sarajevo sad je postalo još manje opasno pa je Željo u nastavku bez većih problema kontrolirao susret, iako je nevjerojatno koliko su nespretni domaćini bili u nekoliko kontri. Sve to moglo im se obiti o glavu sredinom drugog poluvremena kad je hrvatski golman Josip Bender obranio opasan udarac s ruba šesnaesterca. 

Kako je utakmica odmicala, fizička (ne)pripremljenost obje momčadi bila je sve očitija pa se teško hodalo, a na trenutke i disalo. Gosti su nekako pokušavali doći do izjednačenja, a Željini igrači nekoliko puta išli su tri na dva ili četiri na dva u kontru, ali su baš svaki put krivo odigrali zadnji pas i upropastili obećavajuće situacije.

Sjećate se Ermina Zeca?

Potez koji je prelomio susret trener Želje povukao je u 81. minuti kad je iz igre izvadio borbenog Bekrića i ubacio igrača s brojem 10. Ermin Zec, sjećate se njega? Nesuđeno pojačanje Dinama trpalo je u HNL-u u dresu Šibenika i u sezoni 2008./2009. zabio je 14 golova u 27 nastupa, uključujući i dva Dinamu na Maksimiru.

Zdravko Mamić poludio je za brzim i neugodnim lijevim krilom i htio ga je to ljeto dovesti za dva milijuna eura, ali nije uspio. Zec je i sljedeće sezone nastavio s dobrim igrama i u zimu 2010. je jednom nogom bio na Maksimiru, ali mu Dinamo nije bio suđen i na kraju sezone otišao je u Genclerbirligi za 2.2 milijuna eura.

Nakon četiri godine došao je u Rijeku pa opet otišao u Tursku (Balikesirspor) da bi preko Azerbajdžana, Karabukspora i Gazisehira kao slobodan igrač 2019. došao u Želju. Trebao je na Grbavicu doći kao junior, ali je završio u Šibeniku. Nije više brz kao nekad, nije ni najspremniji jer je imao dosta ozljeda, ali jedan potez podsjetio je na klasu koja je zapalila Mamića.

Dobio je u 89. minuti loptu na lijevoj strani i želio ju je odigrati kroz noge protivnika, ali nije uspio. No, lopta mu se odbila nazad u noge i onda se okrenuo na desnu nogu i fantastičnim udarcem s kuta šesnaesterca pogodio suprotne rašlje. Istegnuo se Dizdarević na golu koliko je god mogao, ali nikakve šanse nije imao protiv idealne putanje Zecova udarca.

Skinuo je dres, položio ga na travnjak i poklonio mu se, a Grbavica je eksplodirala. Novinarska loža nešto je drukčija u Sarajevu, pa se tamo skakalo po stolovima, lupalo po kabinama i slavilo kao da je riječ o navijačkoj tribini.

Nije Željo jak kao nekad, ali pobjeda protiv Sarajeva uvijek je važna. Uzvratio je Željo tako Sarajevu za poraz 2:0 u prvom derbiju sezone i možda se i priključio borbi za Europu. Bila bi to prava nagrada za njegove navijače koji pomažu svojem klubu koliko mogu, a na Grbavici rade sjajnu atmosferu.

(Prenosimo s portala Index.hr)