Piše: Oleksandr LEVČENKO 

Ukrajina i Moldavija službeno su dobile status zemalja kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji. Za Gruziju je potvrđeno da ima evropsku perspektivu, ali mora u bliskoj budućnosti napraviti niz reformi. Evropski Savjet pozdravio je politički dogovor koji su lideri Bosne i Hercegovine postigli 12. juna u Briselu, a koji je neophodan za stabilnost i puno funkcionisanje zemlje, kako bi se odgovorilo na težnje naroda. Evropski Savjet pozvao je sve lidere u BiH  da brzo sprovedu obaveze navedene u sporazumu i hitno finaliziraju ustavnu i izbornu reformu, što će zemlji omogućiti da odlučno napreduje na svom evropskom putu u skladu s mišljenjem Komisije.

Kako je rekao predsjednik Vladimir Zelenski, Ukrajina je čekala status kandidata za članstvo u EU trideset godina i sto dvadeset dana. U toku tih trideset i nešto godina tek Ukrajina je dobijala nove zadatke na putu prema Evropi, ali je domaća peta kolona uz ogromnu financijsku pomoć Moskve radila sve da diskredituje te napore i unese pomutnju u planove realizacije evropskih reformi u zemlji. Krajem 2013. na samitu istočnog partnerstva u Vilnjusu, Ukrajina se mogla primaći blisko ovom evropskom putu, ali je tadašnji predsjednik države Januković odbio da parafira sporazum o asocijaciji sa EU.

To je bilo neočekivano, urađeno u posljednjem trenutku na insistiranje Kremlja, koji je želio prikazati ujedinjenoj Evropi da Moskva kompletno vlada Ukrajinom. Kao rezultat tog Janukovuičevog poteza u Kijevu su studenti i proevropske snage izašli na ulice. Sve se završilo Majdanom i rušenjem predsjednika Janukoviča, koji je pobjegao iz zemlje kod svojih političkih mentora u Kremlju, a Rusija je sa vojskom upala na Krim, navodno da zaštiti lokalno stanovništvo od nacionalista. Stari moskovski trik za pravdanje vojne agresije na tuđu teritoriju, koji Kremlj koristi i sada, kada je sa ogromnom vojskom napao čitavu državu Ukrajinu.

Brisel je dao Ukrajini status zemlje kandidata i to je najmanje što mogao uraditi da ohrabri Ukrajince u nevjerojatno teškim borbama sa ruskim okupatorima naoružanim do zuba. Ukrajina je jedina evropska zemlja gdje hiljade ljudi ginu za evropske vrijednosti, gdje ruski okupator ubija čovjeka koji izlazi na ulicu sa evropskom zastavom. Kijev se sada krvavo bori da ne bi rusizam zavladao velikim dijelom kontinenta i da prljava čizma ruskih vojnika ne bih došla u dvorišta građana puno evropskih zemalja.

Moskva želi da diktira svoje uslove razgradnje čitavog sistema međunarodnih odnosa. Kremlj bahato izjavljuje da norme međunarodnog prava o nedodirljivosti državnih granica i potpunom uvažavanju teritorijalnog suvereniteta drugih zemalja više ne važe. Putin uvodi nove principe međudržavnih odnosa, poput mogućnosti korišćenja vojne snage u postignuću svojih ekspanzionističkih planova, prijetnju bilo kojoj državi upotrjebljavanjem svog nuklearnog naoružanja, dominacije prava snage nad snagom prava. Sve to vodi u sveopšti rat i kaos.

Ovo ne odgovara normama Ustava Ujedinjenih nacija, koje su stvorene na principima izbjegavanja novih ratova i vojnih sukoba poslije krvavog Drugog svjetskog rata. Nije jasno kako Rusija može ostati u takvoj situaciji stalni član Savjeta Bezbednosti UN. Kremaljska propaganda širi ideje o mogućnosti upotrebljavanja nuklearnog oružja protiv zemalja koje se opiru ruskoj vojnoj invaziji i ne žele šutjeti povodom ruske agresije, ne samo na Ukrajinu već i na ujedinjenu Evropu i njene demokratske vrijednosti. 

Ruski medvjed iskočio je iz sibirske šume i traži za sebe ratni plijen. Besmislena su očekivanja da će se medvjed, kad pojede neku malu životinju, vratiti u carstvo sibirskih prostora samo ohrabruju ljudoždera i grabežljivca. Ovu su percepciju, napokon, u evropskoj politici prelomili. Ako neko misli da se gruboj medvjeđoj snazi može suprotstaviti normama međunarodnog prava i molitvama Bogu, žestoko griješi. Razjareni grabežljivac došao je za plijenom i krivi svakoga što je ogladnio. Njemu ne treba neka mala životinja da utoli glad nego stalni dotok hrane za njegov nezasiti organizam. I tek kad on bude nahranjen možemo u miru razgovarati i pregovarati. Ali čim mu se pojavi apetit, morate mu prinijeti novi jelovnik, naravno besplatan jer medvjed smatra uvrjedljivim plaćati hranu, to rade samo slabašne države. 

Zato smo svi mi u Evropi ispred ogromnog pitanja: kako vratiti ruskog medvjeda natrag kući? Ako neće, onda ga moramo uloviti, a za to su potrebni hrabri i naoružani lovci. Boriti sa ruskim medvjedom golim rukama, kako to sada radi Ukrajina, vrlo je teško i opasno po život. Status kandidata za članstvo ohrabruje Ukrajince ali na pragu Evrope je ogromna opasnost, koju treba zaustaviti. Ne toliko evropskim vrijednostima koliko odlučnošću borbe sa sibirsko-moskovskim Zlom.               

(Antena m)