Piše: Gojko BERIĆ (Oslobođenje)

U veoma zapaženoj knjizi Bore Kontića “Grebo” (Buybook 2022) zabilježen je čitav niz lucidnih opažanja Zdravka Grebe, Mostarca koji je predstavljao jednu od najosebujnijih intelektualnih i političkih pojava u bh. društvu u zadnjih pedeset godina. Navodim jednu, prema mom mišljenju možda najznačajniju Grebinu opservaciju, jer em zvuči uvjerljivo, em proročanski, em se tiče kože čitavih generacija ove zemlje: “Ovo će biti jedan mučan mir sa vrlo nestabilnom državom, ako je i bude. Ona država o kojoj se fantazira, a to je predratna BiH, jeste cilj mjeren astronomskim udaljenostima. To će biti jedna složena i sakata država... BiH neće biti sretna zemlja dugo vremena, ali će biti zanimljiva. Ovo će biti siromašna zemlja i prostor tektonskih poremećaja i političkih turbulencija. Već se sada stvara prostor za buduće političke koalicije, što će sve naše živote činiti nesigurnim i sve nas ostavljati u skoro trajnom sluđenom i neurotičnom stanju.” (Ovo je rečeno 1996. godine).

Oni koji neće željeti da žive u takvoj zemlji imaće samo jedan izbor - da se od nje oproste i potraže neki bolji i sretniji svijet, ako takvog još bude. Ali, ne moramo čekati takvu budućnost, ona je već počela i traje pred našim očima. Ne računajući ratnu dijasporu koja se trajno raselila širom svijeta, Bosnu i Hercegovinu je u posljednjih nekoliko godina napustilo pola miliona nezadovoljnih građana, mahom potencijalnih glasača opozicije. Svakodnevno ih slijede nove kolone, uglavnom mladih i obrazovanih, sa kartom u jednom pravcu.

Ovog 2. septembra, gotovo u dan kad je prije 83 godine Hitler napao Poljsku i počeo Drugi svjetski rat, u BiH zvanično počinje izborna kampanja. Usput rečeno, ovdje je i taj demokratski običaj iznevjeren i pretvoren u vlastitu suprotnost, pa borba za vlast traje neprekidno - čim se završe jedni izbori, počinje kampanja za naredne. Začas prolete četiri godine mandata osvojenog velikim obećanjima, za koja se u većini slučajeva ispostavi da su bila lažna. Neki izbori su unaprijed proglašavani “istorijskim” i “sudbonosnim”, a onda se kao suma sumarum njihovog “istorijskog” značaja pokaže da je BiH za to vrijeme nazadovala ili, u najboljem slučaju, stagnirala. Akteri takvog ishoda ne samo što su ostajali nekažnjeni već su ih birači nagrađivali novim mandatom.

Pa iako su vladajuće politike, koje su decenijama na vlasti, izazvale potonuće zemlje u sumornu beskonačnost, njihovi protagonisti se ne osvrću na tu činjenicu kao da s njom nemaju nikakve veze, pa se zubima i noktima drže za stubove vlasti. Zato je ovogodišnje izborna kampanja poprimila gladijatorski karakter. Pri čemu u arenu svi ulaze sa istih pozicija: Drugi nas ugrožavaju i žele nam zlo, oni su glavni krivci za sve naše nevolje! U tuču se morao umiješati i visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je u jednom trenutku izgubio živce nazvavši naše političke korifeje “smećem”, pa sada ne zna kud udara. Čineći ustupke čas jednima čas drugima, samo uvećava kavgu.

Aduti glavnih pretendenata na tron vlasti su različiti. Evo kako suštinu stvari interpretira Bakir Izetbegović: “Mi smo u BiH, bez obzira na to šta se dešavalo, svi bili jedan narod prije pet stotina godina. Dajte da uradimo nešto što će pružiti perspektivu našoj djeci. SDA mora ostati najjača da bi s takvim pristupom ostale urazumila.” A onda je svoj predizborni koktel dopunio “prebrojavanjem” muslimana, što je na mnogim stranama doživljeno kao huškanje na rat.

Njegov konkurent za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, nova-stara akvizicija SDP-a Denis Bećirević ulazi u okršaj sa geslom “Ujedinjeni pod zastavom BiH”, što pomalo podsjeća na čuvenu parolu Harisa Silajdžića: “BiH sto posto”. Silajdžić je tom parolom glatko pobijedio upornog i tihog pregovarača Sulejmana Tihića pošto je prije toga neodgovorno i bahato odbacio američki aprilski paket, što se pokazalo kao katastrofalna greška.

Mirko Šarović, lider opozicije i kandidat za srpskog člana državnog Predsjedništva, smatra da će oktobarski izbori “biti referendum između postojećeg stanja i bolje budućnosti”. Pretendentkinja na istu funkciju Željka Cvijanović igra po Dodikovom receptu na kartu “izdaje srpskih interesa” - brine je “podudarnost stavova Bakira Izetbegovića i opozicije u RS-u”. “Zašto se Šarović i društvo utrkuju da kažu isto što i Izetbegović, na to treba obratiti pažnju”, utire sebi put Dodikova favoritkinja.

Iako više nije u igri, nekadašnji prvi čovjek ovdašnje političke scene Zlatko Lagumdžija rado komentariše aktuelnu krizu u zemlji, za koju postoji opća saglasnost da je najdublja i najopasnija od Daytona do danas. Kao uslov za njeno prevazilaženje, Lagumdžija navodi eliminaciju političke moći Dodika, Čovića, Izetbegovića i Komšića koje naziva “braćom Dalton”. U protivnom, smatra bivši lider SDP-a, BiH će se naći na velikim iskušenjima, možda i na ivici raspada. A upravo je Lagumdžija čovjek propuštenih šansi, koji je imao priliku da formira vlast bez SDA, ali se nečega ili nekoga uplašio i na kraju otišao kao gubitnik.

Šanse da dođe do generalne smjene vlasti ipak se uzimaju sa velikom rezervom. Imajući u vidu način na koji vladajuće stranke unaprijed određuju rezultate izbora, Žarko Papić tvrdi da njihovo biračko tijelo iznosi milion već kupljenih glasova i kaže: “Kafe kuharica u nekoj općini neće glasati za program vladajuće partije, ona misli da glasa za svoje radno mjesto.”

Nesavladiv problem Bosne i Hercegovine, politički i društveni, leži u njenoj temeljito provedenoj etničkoj podjeli. Već pune 32 godine dominantna većina Srba, Bošnjaka i Hrvata politički i mentalno živi unutar svojih nacionalno-klerikalnih torova i u njima će, nažalost, još dugo ostati. Međunarodna zajednica je, iz nekih svojih interesa, izdašno podržavala, podržava danas i podržavaće sutra ovaj koncept, koji budućnost zemlje lišava svake razumne perspektive. U Daytonu je izvršena etnička podjela vlasti, moći i teritorija, stvorene su tri “proklete avlije”, pa se etnonacionalističke politike decenijama iscrpljuju i glože oko očuvanja svog plijena, prepuštajući državu na milost i nemilost međunarodnim pokroviteljima.