Dok se Sarajevo i dalje bavi sobom i proslavlja poraz Bakira Izetbegovića, kalkulišući ko bi mogao biti novi premijer u KS, Milorad Dodik već je ozvaničio koaliciju s Draganom Čovićem i preuzimanje ključnih pozicija u Vijeću ministara. Simptomatično da iz Sarajeva nema ni (kritičkih) reakcija na Schmidtovu odluku i da one zasad dolaze uglavnom iz vana što je, nema nikakve sumnje, direktno povezano s predstojećim formiranjem vlasti. Znači li to da će Schmidt i Čović odlučivati, uz Dodika, o formiranju vlasti na svim nivoima? Najveći problem u državi, kako se čulo u predizbornoj kampanji, riješen je, Izetbegović je poražen, i šta sad?! Ko će i kako riješiti politike HDZ-a i SNSD-a kojima je cilj podjela BiH ili će se i dalje samo raditi na izbacivanju SDA iz vlasti po svaku cijenu?

Još jači mehanizmi za slabljenje države

Da ne bi bilo ikakvih dilema (valjda kod onih koji slave promjene nakon izbora) Milorad Dodik je najavio koaliciju s Draganom Čovićem, te da će HDZ dobiti poziciju mandatara Vijeća ministara, a SNSD ministra spoljnih poslova. Pojednostavljeno: u narednom mandatu će ove stranke imati još jače mehanizme za slabljenje države BiH, njene blokade i slanje poruka kako je ona neodrživa i nemoguća, što će im olakšati realizaciju planova o podjeli države, podržanu iz Zagreba, Beograda i Moskve.

Dodatno će im u tome pomoći i zapad koji se podijelio oko odluke visokog predstavnika i koji je učestvovao u tome da se kao najveći problem u BiH nametne pitanje Hrvata, odnosno implementacija presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, dok su presude Evropskog suda u Strasbourgu potpuno zaboravljene, ali i svedene na Federaciju, iako se odnose na cijelu BiH i idu u pravcu jačanja građanskog koncepta.

Visoki predstavnik i zapadne zemlje koje su podržale Schmidta građanima sad poručuju kako su te odluke važne za funkcioniranje Federacije, a pri tome potpuno ignoriraju činjenica da je za blokadu Federacije jedini krivac HDZ. Kao što je nedodirljiva ostala i Republika Srpska i Milorad Dodik, jer uticaj zapadnih ambasada očito nije ni pokušao ići dalje od Sarajeva.

Šamar biračima u izbornoj noći

O kakvim “promjenama“ se radi dovoljno je pogledati komentare Plenkovića koji je podržao odluke visokog predstavnika. No, Thomas Waitz, poslanik kluba Zelenih u Evropskom parlamentu, smatra da je to nedopustivo ističući da mu je drago što se EU ogradila od Schmidtove odluke koja je u izbornoj noći bila šamar biračima: “Umjesto da poštuje izborni proces i volju naroda, Schmidt radije daje usluge sestrinskoj stranci CSU, HDZ-u“. I po Ericu Gordyu, profesoru političke i kulturološke sociologije u Školi za slavenske i istočnoevropske studije na University College London, koji je dobar poznavalac prilika na Balkanu, radi se o nastojanjima da se pozabave zabrinutostima koje je najviše iznio HDZ BiH, a u kojima su tražili veći paritet na nivou Federacije, zajedno sa pojačanim pravom veta.

Simptomatično je da puno više kritičkih reakcija na Schmidtovu odluku dolazi iz vana nego iz Federacije, odnosno Sarajevo, kojih se ta odluka najviše i tiče i nema nikakve sumnje da je to direktno povezano s predstojećim formiranjem vlasti. Iako je Izetbegović izgubio SDA je dobrim rezultatima na svim nivoima, kao i pobjeda Željka Komšića i dobri rezultati DF-a, pomrsila račune svima koji su najavljivali velike promjene, ali samo u Federaciji, ili preciznije rečeno u bošnjačkom korpusu. Potvrđuje to i činjenica da u Republici Srpskoj osim SDA niti jedna partija iz Federacije i Sarajeva nema nikakvih rezultata što jasno ukazuje da su bili fokusirano isključivo na Federaciju, odnosno Sarajevo.

Koalicije dogovorene prije izbora i najavljeno “metenje“ u Federaciji mogu se zaboraviti, osim koaliranjem s HDZ-om što se već najavljuje iz “opozicije“ i opravdava Dejtonskim sporazumom, čime se birači pripremaju za “promjene“. Principi su principi, a iz Sarajeva se i dalje ponavljaju kroz naglašavanja kako neće u koaliciju s – SDA koja je s Izetbegovićem na čelu predstavljena kao najveći krivac za teško stanje u zemlji, pri čemu su i Dodik i Čović amnestirani. Naravno da u tom slučaju nikakve kritike na račun HDZ-a ne dolaze u obzir, kao ni ulaženje u konfrontaciju sa zapadnim “partnerima“ koji su zdušno podržali Schmidtovu odluku.

Ogroman teret na Komšiću

Posložene planove zasad kvare samo kritičari iz vana upozoravajući na štetne posljedice Schmidtove odluke po državu iako se ona u Sarajevu predstavlja kao rješavanje problema u funkcioniranju Federacije. No, sve te planove, kako sada stvari stoje, ozbiljno može pokvariti i Željko Komšić, na koga je ne zaboravimo bio jak pritisak iz diplomatskih krugova da se ne kandidira, i nema nikakvih sumnji da će na njega uslijediti najveći pritisak kako bi se, bez obzira na rezultate, SDA pod svaku cijenu izbacila iz vlasti u kojoj će biti i HDZ i SNSD.

Ogroman je teret na Komšiću koji je, podsjetimo, Konakovića i Radončića optužio za izdaju države jer su bili spremni podržati izmjene Izbornog zakona po Čovićevim zahtjevima. Radončić više nije bitan, jer je SBB prošao katastrofalno na izborima, ali Konaković s partnerima iz SDP-a, Naše stranke i članicama 11-orke koji su preživjeli izbore, mada ih nije puno, mogu biti važan faktor za formiranje vlasti. No, Komšić sad iza sebe ima birače, koji su nema sumnje protiv “promjena“ koje se nameću.

Političku zrelost, državotvornost i odgovornost prema biračima sad treba dokazati na državnom, a ne na lokalnom nivou. Nakon općih izbora vlast bi se trebala slagati odozgo, što je jasno najavio i Milorad Dodik svojim dogovorom s Čovićem. Jedina snaga koja bi bila adekvatan odgovor ovoj koaliciji je jedinstvo stranaka u Federaciji koje su i dobile glasove svojom probosanskom politikom. No, iz Sarajeva se i dalje šalju poruke o velikoj pobjedi, ali i velikim podjelama i političkim ciljevima koji su ostali na – lokalnim nivoima dok su, čini se, država i Federacija na čekanju.

Kalkulacije o sarajevskom premijeru

Iako zasad nema ni naznaka o odgovoru koaliciji Dodik-Čović već se kalkuliše ko bi mogao biti premijer u sarajevskom kantonu. Nermin Nikšić, a SDP je tek treća-četvrta partija u KS, najavljuje ministra Štetu, koji to ničim ne zaslužuje, pogotovo s obzirom na to da je Semir Efendić dobio najviše, skoro 15.000 glasova (a već je najavio da ne želi s NiP-om koji je drugi u KS. Nije nevažno i da je Nikšić dobio nešto malo više od 4.800 glasova (po sadašnjim rezultatima neće dobiti ni kompenzacijski mandat), što je manje nego i na prošlim izborima, i sad je u prilici da odlučuje o kantonima (ali i o vlasti na federalnom i državnom nivou). U KS je i inače čudna situacija jer je nakon Efendića, pojedinačno, najveći broj glasova dobila Sebija Izetbegović, na kojoj je trojka dobrim dijelom i gradila predizbornu kampanju – više i od lidera trojke koji su bili na kantonalnim listama.

Trojka već najavljuje ostanak na vlasti u KS, iako rezultati izbora to ne garantiraju. Istovremeno, Fuad Kasumović, još jedan iz 11-orke koji je doživio veliki poraz poziva SIPA-u tvrdeći da su izbori pokradeni u Zeničko-dobojskom kantonu, jer, očito, on nije dobio glasova koliko je planirao. Već smo spomenuli da je SBB gubitnik izbora, a nije bolje prošao ni PDA, i nema ih nigdje.

Vlast se nakon općih izbora ne može slagati odozdo već odozgo, jer kantoni ne mogu nikako biti važniji od države. Stranke koje su pobijedile u Federaciji moraju formirati koaliciju koja će zauzeti jasan stav i prema visokom predstavniku i prema zapadnim ambasadama, a ne dodvornički pristajati na sve “promjene“, pogotovo ako su one na štetu države a u korist HDZ-a i SNSD-a, samo zarad komadića vlasti na nižim nivoima.