Piše: Dragan BURSAĆ (Autonomija)

Vijest dana i ne samo dana u Evropi ali i svijetu je da je Evropski parlament usvojio Rezoluciju kojom je Rusija proglašena državom pokroviteljicom terorizma!

Nakon svih bestijalnosti koje je počinio Putinov zločinački režim, bilo je pravo čudo kako se ovoliko dugo čekalo na Rezoluciju. Za bolje poznavaoce stvari na terenu, ipak nije riječ o čudu odugovlačenja nego o čitavoj Putinovoj obavještajno-špijunskoj armiji FSB-ovaca, koji su doslovno harali po evropskim parlamentima, a posebno po Berlinu i Briselu, tamo gdje se i donose najvažnije odluke.

Kako su Rusi kao kifle kupovali evropske političare

Potpisnik ovih redova sjeća se izjave jednog češkog diplomate, koji je na početku ruske agresije na Ukrajinu kazao da je Putin kao u lancu supermarketa išao i kupovao političare po evropskim parlamentima preko kojekakvih odbora za “zelene tehnologije“ ili “borbu protiv korupcije“. I tako su političari Evrope postajali zapravo ruski državni službenici. I da, ono što je bila javna tajna, polako je izlazilo pred oči javnosti – čitava Evropa je bila u nekoj vrsti energetsko-političko-ideološkog-zavisničkog ropstva od Ruske Federacije, koja je svoju moć crpila kako iz špijunsko-obavještajne mreže, tako i kupovinom uticajnih političara, opinion makers-a NGO vođa diljem Starog kontinenta.

“Ljut sam na sebe”, kazaće iskusni lisac njemačkog CDU-a Volfgang Šojble priznavši da je Njemačka griješila u ophođenju prema Rusiji.

“Nismo željeli ništa da vidimo i to svako od nas“, podvukao je on misleći i na druge političare koji su bili na vlasti, računajući i bivšu njemačku kancelarku Angelu Merkel.

Nad prosutim mlijekom ne treba kukati, ali nad ubijenim ukrajinskim civilima, ženama, djecom, tek rođenim bebama u porodilištima – ne da treba kukati, nego treba urlikati i tražiti osim ruske i evropsku odgovornost.

Primjera “pokajnika“ koji su “progledali“ poput Šojblea je bezbroj u Evropskoj uniji, koja se na početku agresije, ne računajući zemlje koje su bile pod ruskom i sovjetskom čizmom, ponijela sramno. S tim u vezi treba napomenuti da su Rusiju odavno parlamenti Litvanije, Estonije, Letonije, Poljske i Češke u svojim internim rezolucijama proglasili državom sponzorom terorizma. Oni znaju na svojoj koži najbolje kako djeluje ruska teroristička čizma.

Kako god, ova zajednička (i slične) rezolucije su neophodne da se makar uspostavi civilizacijski ekvilibrijum kojim bi se Evropa osovila na noge i krenula u ofanzivnu političku akciju protiv ruskog protofašističkog i terorističkog režima.

A šta stoji u Rezoluciji?

Sadržaj Rezolucije i ruski kontinuirani terorizam

U rezoluciji se između ostalog ističe da je Rusija odgovorna za ubistva mnogih civila u Ukrajini i drugim ratovima u kojima je učestovala, u Čečeniji i Siriji, kao i za ubistva političkih protivnika u zemlji i u inostranstvu.

A zašto je ovo važno?

Pa zato što se ruska teroristička politika ne odnosi samo i jedino na agresiju prema Ukrajini. Zapravo Ukrajina je (sad za sad) zadnji stadijum operativnog rada ruske terorističke države, koja djeluje represivno i iznutra prema svojim neistomišljenicima. 

To baš svojom izjavom potkrepljuje gorenavedeni Šojble koji kazuje da nije slušao riječi tadašnjeg predsjednika Poljske Leha Kačinskog, koji mu je mnogo ranije rekao da će Rusija napasti Gruziju:

“Najprije dolazi Gruzija na red, onda Ukrajina, pa Moldavija i potom baltičke države i Poljska. Bio je u pravu“. 

Ova Rezolucija će prema tome biti pravni, ali i ideološki i ekonomski okvir u koji će stati buduća politika EU prema Rusiji, ali ne samo prema Rusiji.

Srbija odmah prozvana u odlukama Evropske komisije

Stanje u Srbiji, to svi znate, predstavlja galimatijas retoričkih i religijsko-dogmatskih gluposti, koji ovu državu stavljaju uz rame sa Bjelorusijom i Sjevernom Korejom kada je u pitanju odnos prema Rusiji. Sa jedne strane, Aleksandar Vučić se postavlja kao jeftina imitacija predstavnika Pokreta nesvrstanih, samo što je njegova ideologija duboko nacionalistička i ratnozločinačka dok se on bavi pukim opstankom na vlasti sa svojom kastom zarad sitnošićarskih ciljeva. Ta politika sjedenja na dvije stolice odavno se razbila o glavu državljanima Srbije, dok se oni u ovoj priči ništa ne pitaju i možda je i bolje tako; jer da se pitaju svi mi bismo dobili silnu eruptivnu putinovsku energiju, koje se ni bi postidjeli ni kremaljski jastrebovi, tako da je narod zapravo rusofilskiji i putinofilskiji od samog Vučića. Što je zastrašujuće.

A ako hoćete još strašnije od ovoga, onda vam u desnom ćošku stoje silni neočetnici, desničari i Crkva Srbije koji se zabavljaju slikama ubijene ukrajinske djece i verbalno onanišu u TV emisijama na najave upotrebe atomskog oružja od strane Putinovog režima. U desnom ćošku odavno nema ljevičara i iskrenih liberala. Njega su nastanili staljinisti i neki amalgam kojekakvih bizarnih pripejd ljevičara i NGO-ovaca koji su u vlasništvu BIA-e, a koji bi da se bore “protiv kapitalističke Amerike“ u situaciji kad Putin razara svijet.

A zašto sve ovo pričam, iako je većina stvari poznata i vrapcima na grani?

Pa zato što Evropski parlament ni časa nije časio, pa je nakon Rezolucije proglašavanju Rusije za državu sponzora terorizma, izašao sa jako zanimljivim odlukama koje se tiču najdirektnije Srbije.

Naime, izvjestilac Evropskog parlamenta za novu strategiju proširenja Tonino Picula, predstavio je Izvještaj o preporuci Evropskog parlamenta Evropskoj komisiji u vezi sa novom strategijom proširenja EU koji je na plenarnoj sjednici i usvojen.

Srbija kao ruski satelit

Evropski zastupnici su tako naveli da bi EU trebalo da preispita opravdanost finansijskih sredstava koja se daju Srbiji “kako bi se osiguralo da svi rashodi budu u potpunosti u skladu sa strateškim ciljevima i interesima EU“.

Zvanično obrazloženje EK glasi:

“Budući da je poznato kako Srbija ne želi da bude dio zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU već želi ostati ‘nesvrstana’ te da ne gleda pozitivno ka Evropskom parlamentu koji je preporučio da Vijeće unaprijedi pristupne pregovore sa Srbijom samo ako se zemlja uskladi sa vanjskom politikom EU o Rusiji, što uključuje i sankcije.“

Dakle, ovo nije zaokret Evrope samo i jedino prema Rusiji, nego i prema ruskim satelitima, a kako vidimo najviše državno tijelo Evropske unije doživljava Srbiju baš kao ruski satelit. I ovo više nije niti ultimatum EU prema Srbiji, ovo je jasno definisan stav, koji će uključiti (najvjerovatnije) sankcije prvo za Srbiju kojoj će biti blokirani pristupni pregovori, a onda i za srpske državljane; a one se mogu očitovati prvo zabranom ili ograničenjem putovanja na tlu EU.

Što će opet, paradoksalno, najviše pogoditi one slobodnomisleće ljude koji imaju konekcije sa Briselom ili Berlinom, dočim će amorfna putinofilska masa ostati sretna u svom lokalnom svinjcu od ideja, mišljenja i nakana.

Sankcije od strane EU i po džepu Srbije?

I nakon ovog, uslovno rečeno, nominalnog dijela o sankcionisanju Srbije, evropski zastupnici su naveli da bi EU trebalo da preispita i opravdanost finansijskih sredstava koja se daju Srbiji “kako bi se osiguralo da svi rashodi budu u potpunosti u skladu sa strateškim ciljevima i interesima EU”.

A strateški ciljevi i interesi EU definitivno nisu sadržani u putinističkoj srpskoj agendi koju baštini i vlast i tzv. opozicija. Prema tome…

Neki EU parlamentarci su bili još konkretniji i kazali su da pristupni pregovori sa Srbijom treba da napreduju samo ako se ta država bude pridržavala sankcija EU protiv Rusije i ako ostvari značajan napredak u reformama.

Pred Srbijom se, dakle, jasno i glasno nalazi ili izolacija, ekonomske sankcije, bijeda, jad i čemer ili prelazak na pozitivnu stranu civilizacije i povijesti. Na žalost, ne vjerujem u ovo drugo i to ne zato što sam skeptik, nego zato što je Srbija u zadnje tri decenije pokazala da nepogrešivo bira i narodnom voljom i politikom pogrešne povijesne tokove.

A hodanje putem putinofilije, izolacionizma, hodanje putem koji se gnuša Evropske unije i NATO pakta, hodanje putem koji propagira srpski svet i Otvoreni Balkan, podariće građanima Srbije jad i bijedu i vrlo brzo će na svojoj koži osjetiti šta to znači.