"Četnici su se odlučili za savez sa okupatorom, udružujući se sa Njemcima i Italijanima. To je otežalo odbranu partizanske vojske jer je četnička formacija bila velika, stalno je pratila partizanske kolone sa ranjenicima i nanosila im ozbiljne gubitke. Tu su četnici izgubili moralnu bitku i zauvijek obilježili sebe kao izdajnike", ocijenio je proslavljeni jugoslovenski reditelj Veljko Bulajić, u emisiji “Aritmija”Gradske RTV.

Prisjećajući se svojih davnašnjih radova, reditelj ističe da je došlo do nekog čudnog vremena u kom se oživljava četnički pokret. Međutim, uvjeren je da mlađe generacije neće dopustiti da ga revizijom istorije stara generacija ponovo oživi.

“Ne vjerujem u povratak četništva, ali vjerujem da i dalje treba voditi žestoku borbu za očuvanje slobode i zajedničkog života svih naroda koji su učestvovali u bici na Neretvi”, rekao je Bulajić, aludirajući time na sve narode koji su živjeli u nekadašnjoj Jugoslaviji. Bitku na Neretvi, Bulajić smatra najhumanijom partrizanskom bitkom tokom cijelog Drugog svjetskog rata, jer bi u sličnoj situaciji, kako kaže, svaka vojska nastojala da se spašava izvlačenjem iz obruča, a partizani su prije svega spašavali ranjenike.

Bulajić je govorio o svojim najznačajnijim projektima: “Vlaku bez voznog reda”, koji je otvorio vrata svjetskih distributera za tada nepoznatu jugoslovensku kinematografiju, i naročito o filmu “Bitka na Neretvi”, filmu spektakularne produkcije koji je obradio priču o, kako sam Bulajić kaže, najhumanijoj bici partizanskog pokreta – bici za ranjenike. Domaća publika Bulajića uglavnom poznaje po epskim ostvarenjima koja obrađuju tematiku Narodnooslobodilačke borbe, a radio je i na projektima svjetskih veličina, poput Federika Felinija i Lukina Viskontija.

Navodeći najznačajnije aspekte Bitke na Neretvi, istakao je direktan obračun partizanskog i četničkog pokreta u kom su četnici pretrpjeli težak poraz od kog se nikada nisu povratili.

Realizacija ovog najvećeg filmskog projekta svih vremena, u kom su, pored domaćih, igrale i velike svjetske zvijezde, bila je razlog i za veliko zadovoljstvo tadašnjeg predsjednika Jugoslavije i nekadašnjeg neprikosnovenog vođe partizanskog pokreta Josipa Broza Tita, koji je u Sarajevu, 29. novembra 1969. godine, prisustvovao premijeri.

 “Tito je odlično reagovao. Bio je vrlo zadovoljan filmom, čestitao glumcima i ostao sa njima u razgovoru sve do zore”, prisjeća se Bulajić.

Bulajić je govorio o još jednom svom filmu od posebnog značaja: “Vlak bez voznog reda” . Film je bio dragocjen za tadašnju jugoslovensku kinematografiju jer je otvorio vrata stranih distributera. Prvi put je jedan domaći film distribuiran u 36 zemalja, što je bio presedan za jednu malu i relativno nepoznatu kinematografiju.

Međutim, “Vlak bez voznog reda” je bio veoma značajan i za njega kao reditelja.

”Jadran film je odobrio ‘Vlak bez dnevnog reda’, koji je onda distribuiran u 36 zemalja, nagrađen nagradom francuske kritike i koji je otvorio put cijeloj jugoslovenskoj kinematografiji da uđe u svjetsku distribuciju”, objašnjava reditelj.

U Italiji je sarađivao sa Felinijem i Viskontijem, a učestvovao je i u čuvenom filmu iz ‘56. godine, “Rat i mir”, američkog reditelja Kinga Vidora, sa legendarnom Odri Hepbern i Henrijem Fondom.

"U tom filmu sam ponajviše naučio. Kada je riječ o zanatu, kadriranju, upotrebi kamere, za mene je to bio možda i najkorisniji fillm”, istakao je Bulajić.

Proslavljeni jugoslovenski reditelj Veljko Bulajić, koji je prije nekoliko dana, 22. marta napunio 95 godina, i dalje je aktivan i upravo dovršava novi film za koji kaže da će biti njegov posljednji igrani film, a da će nakon njega i dalje ostati aktivan, ali na manje zahtjevnijim projektima od igranog filma.