Piše: Prof.dr. SENADIN LAVIĆ

Bosanska nacija i antibosanska hegemonija

Odavno traje proces planskog pretvaranje Bosne u slučajnu, vještačku i privremenu tvorevinu koju su navodno konstruirali komunisti i partizani 1943. godine, a onda internacionalni pregovarači u Daytonu 1995. To je obmanjujući politički model u kojem se Bosna ne priznaje kao povijesna, kulturna i politička činjenica, nego je sastavljena od tri odvojena “plemena” koja su unijela svoj “suverenitet” u sklepanu “državnu zajednicu”. U tom modelu političke antibosanske ideologije niječe se bilo kakva mogućnost BOSANSKE NACIJE i BOSANSKOG IDENTITETA. BOSANSTVO je opanjkavano i interpretirano kao omražena nepostojeća kategorija. Pokušavala se nametnuti prevara da u Bosni nema BOSANACA!

Tokom 20. stoljeća, upornom političkom propagandom, kroz kontroliran obrazovni sistem i posredstvom religijskih institucija, Bosni je nametnuto etničko i nacionalno srpstvo i hrvatstvo i dijelom jugoslavenstvo, odnosno podmetani su programi velikosrpstva, svetosavskog ekskluzivizma i svesrpskog teritorijalizma, s jedne strane, te projekti velikohrvatskih pravaša starčevićevaca, endehazije i tuđmanizma, s druge strane. To kazuje da unutar Bosne nisu na adekvatan način proizvođene kontra-politike i političke ideologije koje bi se čvrsto suprotstavile dominantnom srpskom i hrvatskom antibosanskom hegemonizmu kojim se Bosna doživljava i definira kao predmet vlastitog ekspanzionizma.

Osnovna prevara srbijanskih i hrvatskih ideologija na tlu Bosne ogledala se u pretvaranju religijskih grupa u nacije pri čemu se bosanska narodna grupa s muslimanskim vjerovanjem poima samo kao slavenizirana religijska grupa. Njoj se potpuno odriče bilo kakav etnicitet, a onda i nacionalnost. Stoga je tokom 20. stoljeća bosanstvo potpuno ignorirano i nedopušteno! U tom političkom galimatijasu bosanstvo se predstavljalo kao regionalna oznaka, kao naprimjer Neretljak, Posavljak, Krajišnik, Hercegovac, Livnjak i slično, a srpstvo i hrvatstvo kao političke oznake koje imaju nacionalnu vrijednost. I do danas se pokušava odricati bilo kakva politička konotacija bosanstvu i ignorirati njegovu primarnu političku određenost koja proizlazi iz postojanja države Bosne i Hercegovine i svijesti građana koji se definiraju kao Bosanci. Bosanska nacija je danas pravno-politička činjenica koju još uvijek ignoriraju diletanti i nacionalisti etničko-religijske provenijencije koji se kriju iza narativa o “tri konstitutivna naroda”.

Spram bosanstva i bosanske nacije stoji ANTIBOSANSKI PROJEKT velikodržavnog hegemonizma sa svim njegovima destruktivnim sadržajima instaliranim već jedno stoljeće na tlu Bosne. Sadržaj tog projekta je oblikovao matricu društvene svijesti u kojoj je velikosrpstvo i velikohrvatstvo primarno, primordijalno, sveobuhvatno i definirajuće u odnosu na sve bosansko. To je čisti izraz sh (srbohrvaćanske) hegemonije nad Bosnom koja se ogleda u obrazovanju, raspodjeli političke vlasti, javnoj komunikaciji, interpretacijama društvenog sadržaja, kulturi, ekonomiji, energetici, kultu neznanja, djelovanju bez odgovornosti, etnicizmu, naracijama o etnofederalizaciji i tako redom.

Narod, nacija, građansko društvo i država

Narod i nacija su pojmovi koji se djelimično preklapaju, ali se suštinski razlikuju u poimanju zajednice. Kulturna i politička zajednica se ne poklapaju uvijek. I nacija i narod su pojmovi koji se odnose na ljudska bića. I nacija je kolektiv, grupa ljudi, ali po svojoj strukturi multietnička, multikonfesionalna i po tome multilateralna, za razliku od etničke grupe ili naroda koji se smatra jednoobraznim ili uniformnim po jeziku, vjeri, mitovima, povijesti, običajima, ličnostima i drugim elementima etniciteta.

Treba istrajno razlikovati pojmove narod i nacija. Oba pojma spadaju pod viši pojam živo biće, odnosno ljudsko biće i oba pojam su u sociološkom smislu oblici društvenosti. Nema potrebe ova dva pojma svrstavati u istu identitetnu i semantičku sferu, kategorije, imenske konstrukte za biće. Radi se o dvije specifične kategorije – kulturološko-psihološkoj (narod) i pravno-političkoj (nacija).

Građanska država je egzistencijalni okvir grupe ljudi čiji interesi i ponašanje su podvedeni pod vladavinu prava i državnu zakonsku strukturu. Građansko društvo je skup beskonačnih interesa i relacija svakog pojedinačnog čovjeka neovisno od kojeg je etničkog, religijskog ili jezičkog identiteta određen. Građansko društvo uvažava tu pluralnost i čuva je principom vladavine prava, to jeste svi su građani jednaki i ravnopravni pred zakonom. Građansko društvo primarno polazi od odijeljenosti religije i države, te postavlja načelo o sekularnom karakteru društva.

Građanska nacionalna država je država nacija svih njezinih građana. Ona je država građana na određenoj teritoriji, koja je ekonomski samoodrživa i koja sebi postavlja zakone (ili vladavinu prava) koje poštuje i kojih se pridržava. Bosna i Hercegovina je nacionalna država svih njezinih građana. Etničko-religijska država je ona opasnost po građansko društvo i demokratiju protiv koje se evropski svijet usmjerava od novovjekovlja. Pogrešno definiranje pojmova, neprimjereno vremenu u kojem živimo i namjerno navođenje na prevaziđene definicije, na marksističkoj liniji Lenjin-Staljin-Kardelj-Šuvar, samo nas odvlači u jalove rasprave i obmanjuje u poimanju aktualne političko-povijesne zbilje.

Problem počinje s marksističkim nerazumijevanjem Kanta i Hegela. U građanskom društvu ne postoji skrivena ideja da se odriče ili ignorira pravo građanina da ima različite identitete. On/ona mora imati apsolutni slobodu da bude u svome etničkom, jezičkom, religijskom, ekonomskom, lokalnom ili porodičnom identitetu slobodan. Epistemička osnova toga je pluralna racionalnost koja se na području zapadne Evrope oblikovala tokom modernizacije i kulturne modernosti. Ta ideja, nažalost, još uvijek se nije pojavila na balkanskom prostoru kao plodonosna, prihvatljiva i korisna u očima vladajućih oligarhija. Ta ideja u Evropi se borila sa stravičnim izazovima fašizma, nacizma, religijskog fundamentalizma i totalitarizma iza kojih su ostali milioni mrtvih ljudi!

Građansko društvo nigdje ne traži od građana da se odriču svoje osobnosti. Naprotiv, upravo građansko društvo čuva njihovu osobnost i naglašava vladavinu prava koja je državni okvir osiguranja osobnosti svakog državljanina. Zato je svetost privatne sfere neupitna u pravno-državnom poretku. Građansko društvo vodi brigu o čovjeku kao pojedincu i čovjeku kao živom biću. Na obje razine polazište je sloboda i njezino očuvanje. Bosanstvo je suštinski znak građanskog društva i izraz slobodne svijesti o pripadanju vlastitom društvu i državi. Odbrana vrijednosti i važnosti građanskog društva pred etnofašizmom i hegemonijom jeste sveta dužnost svakog razumnog ljudskog bića. Bez građanske slobode nema ni čovjeka ni ljudske zajednice – ima samo aparthejd, hegemonija i diskriminacija.

Bosna i Hercegovina se ispunjava u građanskom društvu

Ključno za razvitak države Bosne i Hercegovine je proces pravilnog, prema evropskim standardima, pozicioniranja društvenih sadržaja. To znači, prije svega, oslobađanje države od kandži etničko-religijskog dogmatizma preko kojeg se ostvaruje dominacija i strateška hegemonija Srbije i Hrvatske na dijelove populacije u Bosni, a onda preko tzv. “etničkog predstavljanja” na sistem državne vlasti i državne politike. Preko tzv. “etničkog predstavljanja” Srbija i Hrvatska instaliraju svoje poslušnike ili petu kolonu koja ciljano podriva državni sistem BiH. Stoga je neophodno razviti društvenu svijest kojoj će biti jasno da je BiH nacionalna država svih njezinih građana kao slobodnih i ravnopravnih individua koje ne ovise od manijakalnih velikodržavnih projekata velikosrpstva i velikohrvatstva. To je bosanski politički put u kojem se jasno iskazuje stav da je Bosna bosanska!

Dijelovi religijskih institucija u BiH su odigrali suspektnu ulogu u zavađanju naroda i poslužili su srbijanskom i hrvatskom hegemonizmu u opravdavanju agresije. U tom smislu je Crkva Srbije u Bosni igrala ulogu pokretača razdvajanja ljudi na ovim prostorima na osnovama religijskih dogmi i ta njezina uloga nikada do sada nije kritički dezavuirana. Ona je proširila obmanu o “nebeskom narodu”. Sasvim je vidljivo da religijske institucije sa svojim narativima stoje u osnovi ovdašnjih “nacija”. Tako etnopolitika i religijske institucije pokušavaju nadvladati sekularne vrijednosti, civilno obrazovanje i znanstvenu sliku svijeta, te ih podrediti vlastitim svjetonazorima, dogmama, zdravorazumskim narativima i “plemenskim” mitovima. Sekularna svijest se pokušava prognati iz društva i na njeno mjesto se siledžijski instaliraju epske, ahistorijske, kvazi-religijske i pseudoznanstvene naracije balkanske mitomanije i neznanja.

“Konstitutivnost” je izmišljen princip koji ne služi očuvanju identiteta naroda u Bosni, nego nečemu sasvim drugom i mnogo suspektnijem. Taj konstrukt je forma etnicizma koja obesmišljava demokratiju i svodi je na etnokratiju! Radi se o tome da se preko “konstitutivnosti naroda” niječe bosanski građanski identitet i stalno se reducira društvo na tronarodnu ili troplemensku zajednicu koja se nikada ne ispunjava u nacionalnoj državi svih njezinih građana. “Konstitutivnost” služi za održavanje hegemonije Srbije i Hrvatske nad Bosnom jer se dio bosanskih građana definira kao srbijanska i hrvatska dijaspora koja svoja prava predaje u ruke Beograda i Zagreba, tj. daje “pravo izvanbosanskoj politici da se miješa u unutarnje stvari Bosne”.

U Bosni je samo jedna nacija – BOSANSKA. Oni koji to ne priznaju ili ne razumiju, ustvari, ne prihvataju državu Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu naciju-državu. Još uvijek su jaki pogledi među ljudima i političarima u vezi etničkog definiranja nacije kao da smo u 19. stoljeću čime se zanemaruje multietnička strukturiranost većine današnjih nacija i jasna diferencija između nacionalnosti i etniciteta. U tome naivnom etnicizmu prebiva najveće licemjerje i izigravanje odanosti prema svojoj bosanskohercegovačkoj državi. Etnicizam smatra da je etnička grupa temeljan politička jedinica društvenog života.

Govor o bosanskoj naciji znači da je sazrela politička svijest u kojoj se Bosanci definiraju kao GRAĐANI države Bosne i Hercegovine. Samo još papagaji etnicizma i sljedbenici etnofašizma s antibosanskom matricom u glavama niječu nešto što je internacionalno prihvaćeno. Zato je politički tribalizam glavna politička ideologija antibosanskih papagaja. Svoj povijesno-politički razvitak Bosna i Hercegovina ispunjava u dostizanju građanskog društva i ravnopravnosti svih njezinih građana.