"Zanemarivanje Brisela, Francuske, pa i dobrog dijela Islamskog svijeta nije moglo dati drugi rezultat nego da se za tebe zalažu marginalni igrači kojima je više na srcu tuđi, a ne bosanskohercegovački interes".

Dosta proamerički nastrojenog svijeta iz BiH se već godinama čudi kako Vučić, kog dozivljavaju kao proruskog igrača, uživa jasnu podršku Zapada i kako je sad već očigledno da je "privlačenje Srbije na Zapad" postalo neka vrsta lošeg teatra, piše Nedim Hogić, prenosi Politički.ba.

Ovaj Bosanac sa američkom adresom na Twitteru je objavio duži niz (thread) u kojem analizira politiku srbijanskog predsjednika, ponašanje Zapada i reperkusije na zapadni Balkan.

S tim u vezi, par stvari.

Prvo, najveća trauma savremene srpske politike nisu raspad Jugoslavije, izgubljene teritorije i ratovi, ili zločini počinjeni u ime srpskog naroda. Najveća je trauma što u devedesetim srpska politika, ma kakva da je bila, nije uživala podrsku ni Istoka, ni Zapada.

Kao dobar poznavalac historije, Vučić tu traumu živi. Ne slučajno, uporno se (danas već malo manje) poziva na dvojicu srpskih vladara koji su, po njegovom misljenju, znali balansirati između suvereniteta i gradnje domaćih kapaciteta: Miloša Velikog i Milana Stojadinovića.

Geopolitiku Vučić ne uči od Dugina ni od Brzezinskog nego od Dragoša Kalajića, salonskog fašiste, ali i sjajnog kompilatora čija je osnovna lekcija, posuđena od jednog drugog fašiste, Juliusa Evole, bila da treba "jahati tigra", a ne pokušavati kroćenje.

Ma che vuol dire? Želi reći da se ne treba, kao blesavi Sloba, frontalno suprotstavljati modernom svijetu nego čekati pravi trenutak i birati strategije otpora koje igraju na vrijeme, a ne na supstancu.

U međuvremenu, treba prodavati robu koja se kupuje, a dobro zvuči: Amerikancima "Srbiju na Zapadu", Rusima "jedinog ruskog saveznika u Evropi", Nijemcima "protestansku etiku Maxa Webera", a evropskoj birokratiji "strane investicije i vladavinu prava."

Zbog toga, silno griješe svi koji žele u Vučiću vidjeti nešto na što se može uperiti prstom i reći, 'aha, evo ga "cetnik", "izdajnik", "ruski čovjek" "Miloševićev ministar", "snajperist s Jevrejskog groblja"' i slično.

Ta mu strategija donosi uspjeh ne samo zato jer ljude kupuje onim što bi htjeli čuti nego zahvaljujušći specificnom shiftu u diplomatiji u periodu 2009 - 2017, koji se ogledao u jeftinoći zapadnih, a osobito američkih diplomata.

Vučić je shvatio i profitirao od krize kasnog neoliberalizma u kojoj svako sebe doživljava kao networkera, trgovca uticajem, i svako, a osobito zapadni diplomat je neka vrsta Asima Sarajlića koji stalno nešto završava. A to što se završava nikad nije gotovo i vječno traje.

Zato Vučić iznevjerava očekivanja njegovih protivnika koji očekuju da je tu, iza ugla, momenat kad će predati Kosovo, ili da će neki naredni Krušik, Ivanjica, Hrkalovićka, ona sramotna posjeta Srebrenici, ili nešto drugo šokirati savjest gradjana ili vanjskog faktora.

Način na koji se održava na vlasti je pornografski - stalni edging, stalni rub svršavanja, ivica pameti, granica nedoživljenog orgazma, tanka crvena linija neizdrzive perverzije. Nedostaje mu, rekao bi Neša Galija, 'reč koja rešava'.

Stoga, nije slučajno da se njega često opisuje u kategorijama koje nadilaze domen uobičajene političke psihologije. Jedan od vođa srpske opozicije mi je, baš kad će korona udariti, samopouzdano - uz more talijanska vina koju smo tom prilikom prolili - govorio kako će doći kriza

I kako će u jeku te krize Vučić sići s uma i kako će nam tada "Bog pomoći" i kako će tada doći Vučićev kraj. I doista, sredinom 2020, Vučić će demonstrirati ozbiljne mental health issues, ali u nedostatku organizovane opozicije to neće biti eksploatisano.

Što ne čudi. U periodu od kraja 2015. do sredine 2017. neću u Beogradu kog sam u to vrijeme često posjećivao, naći nikoga ko je vjerovao da ce Beograd na vodi ikad biti napravljen. Da je strana podrška lažna.

Da su sve sto razni Guzenbaueri, Schroederi i Blairei njemu nude šarene laže. A nisu oni njemu nudili ništa, već je on tada pravilno shvaćao imbecilna pravila savremenog networkinga - ako platiš one koji mogu onima koji su bitni da pričaju da si ti dobar, onda si dobar.

Pomoglo je i to što je dobar dio vanjske akademske zajednice zainteresovan za zapadni Balkan ne razumije ni politiku zemalja iz koje dolazi, pa samim tim teško shvaća i srpsku ili bosansku ili crnogorsku ili makedonsku.

Svodeći svu balkansku politiku na korupciju, a svu evropsku ili američku korupciju na politiku, oni su podveli sva dešavanja na Balkanu pod stabilitokratiju, odsustvo zamjeranja lokalnim korumpiranim kabadahijama. U osnovi, to jeste tačno, ali nije cijela istina. Pogledajmo dalje i uočimo drukčiji primjer: hudi Andy Plenković će podršku zaslužiti čisteći ruski uticaj po ekonomiji Hrvatske, ali i po HDZ-u pri čemu će se uplesti u sto jada koji će više zahvaljujući Božijem proviđenju nego njegovoj snazi završiti u njegovu korist.

Pomoglo je i što je Vučić bio spreman da posudi ideje ili retoričke figure i od Edija Rame i od Fahrudina Radončića. Od ljudi poput Marka Đurića ili Nikole Selakovića, ljudi kojima se, bar u doba kad sam ja tamo živio, urbani Beograd smijao, pravio je upotrebljive kadrove.

Slicno tome, dobar dio nevladinog sektora kupio je, što lijepom riječju, što i beneficijama i lijepom riječju. Razmisli malo: da li bi autistični, ili vječito mahmurni, pa stoga i paranoidni, ili neuki bosanski vladari mogli izvesti išta slično, sve i da hoće?

Zato je Vučića pravilnije shvatati kao sui generis fenomen kog su podržale specifične okolnosti vremena koje je, za razliku od svog okruženja, prepoznao, nego kao čovjeka ove ili one ideje. I da odsustvo vanjske podrške ili interesa za BiH jest rezultat islamofobije, ali i sreće i znanja da se stvori proizvod koji se može prodati. Jer, nastojanja SDA da se imaju kineske investicije, a da se, istodobno, uspješno lobira u Di Siju suštinski nisu daleko od tog šta je Vučić radio. No, zanemarivanje Brisela, Francuske, pa i dobrog dijela Islamskog svijeta nije moglo dati drugi rezultat nego da se za tebe zalažu marginalni igrači kojima je više na srcu tuđi, a ne bosanskohercegovački interes, napisao je Hogić na Twitteru.