Paprika je visoko cijenjeno povrće, bogato ljekovitim sastojcima i zbog toga preporučljiva u prehrani. Najbolja i najzdravija za jelo je svježa, toplinski neobrađena paprika, a ljekovitim se smatra njen mesnati, plodni dio.

Ljekovitost paprike u narodnoj medicini, iako je novijeg datuma, nikad nije bila upitna. Koristila se kao antidepresiv, antireumatik, afrodizijak, antiseptik, aromatik, diuretik. 

Paprika potječe iz Južne Amerike. Španci su je donijeli u Europu u 15. stoljeću, odakle se proširila sve do Turske, a danas se najviše uzgaja u Mađarskoj. Prvi zapisi o paprici datiraju iz 1593. godine, a govore o paprici kao začinu siromašnih ljudi. Današnji naziv paprika potječe od naziva "paparka" kojim su se služili Turci i Bugari. Mađari su kao najveći proizvođači paprike dali pečat toj biljci i njenom imenu.

Paprika je jednogodišnja biljka, a u tropskim krajevima višegodišnja. Botanički pripada porodici Solonaceae, polikarpnim biljkama koje u toku ciklusa cvatu više puta. Plodove paprike razlikujemo prema obliku (stožasti, prizmatični, okrugli te okruglošpljosteni ) i prema boji (tamnozeleni, žutozeleni, blijedožuti, gotovo bijeli, žuti, narančasti, svjetlocrveni i tamnocrveni).

Nutritivni sastav

Hemijski sastav paprike obuhvaća sadržaj svih sastojaka ovog povrća, kao i njihovih proizvoda, ukjučujući i vodu. Prosječni sastav vode u paprici je dosta visok, približno 89%. Od ugljikohidrata najviše sadrži šećera iz skupine monosaharida i disaharida. Od monosaharida 90-98% otpada na glukozu, a ostatak na fruktozu i saharozu. Količina eteričnih ulja u sjemenu paprike ovisi o količini prisutnog alkaloida kapsaicina.

Kapsaicin je specifična tvar i sastavni dio eteričnih ulja roda Capsicum, a daje ljutinu plodovima paprike. Prema količini kapsaicina, koja je obrnuto proporcionalna veličini ploda, provedena je klasifikacija na slatke i ljute sorte paprike.
Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sistemu sprječava razvoj bakterija i poboljšava probavu hrane. Poznato je da hanabera, papričica visokog sadržaja kapsaicina, izaziva opekotine kod osjetljivih ljudi, iritaciju kože i sluznice, a kuhari koji je koriste u pripremanju hrane pažljivo je drže među prstima jer ako dođe u kontakt s očima može izazvati privremeno slijepilo. U medicini se koristi kao prirodno stimulativno sredstvo, ali kod ljudi potpuno zdravog probavnog sustava.

Od vitamina paprika sadrži najviše vitamina C. Dokazano je da u paprici ima čak 4 - 5 puta više vitamina C nego u limunu i naranči. Količina vitamina C iznosi oko 100 - 250 mg / 100 g svježe tvari ploda, a ovisi o starosti paprike.

Za papriku su značajne i količine vitamina B skupine. Posebno se ističu B₁ ( 60 mg / 100 g ) i B₂ ( 30 mg / 100 g svježe paprike). Paprika sadrži još i vitamin E, zatim pantotensku kiselinu, a u formi provitamina sadrži i vitamin A koji je prisutan kao beta karoten i kriptoksantin. Od minerala paprika je najbogatija kalijem, fosforom i željezom.

Utjecaj na zdravlje

Utjecaj paprike na površinsku kapilarnu cirkulaciju možemo pripisati sastojku citrinu, koji utječe na elastičnost i propustljivost kapilara. Kao aromatik koristi se za pripravljanje jela u našoj kuhinji, a također i za razna pića.

Paprika je sredstvo koje pospješuje apetit, a pri tome potiče rad želuca jer pojačava lučenje želučanog soka i potiče peristaltiku. Sadrži dosta kalija kojem se pripisuje diuretičko i antikarcinogeno djelovanje.

Vjerovanje u afrodizijsko svojstvo temelji se na utjecaju paprike u pojačanoj cirkulaciji. Od ljute paprike u pučkoj medicini postoji niz pripravaka za liječenje reumatskih bolova. Sokom od paprike liječe se razni upalni procesi kao što su upala grla ili počeci infektivnih oboljenja.