Mary Lou McDonald, čelnica irske stranke Sinn Féin, kazala je kako ta politička organizacija zahtijeva protjerivanje izraelskog ambasadora iz svoje zemlje.

Ambasador Izraela u Irskoj trebao bi biti protjeran dok se ne nametne primirje u Gazi, stav je Sinn Féina. Predsjednica stranke Mary Lou McDonald rekla je u petak da produbljivanje krize znači da su potrebne sankcije.

- Naš pristup je bio prekid vatre od samog početka i mi u tom pogledu nismo ustuknuli - rekla je McDonald.

Međunarodno pravo ostaje naš prioritet, ali kako Izrael okreće svoje lice od tog poziva na prekid vatre, kako se kriza produbljuje i nasilje postaje sve intenzivnije, jasno je da ovdje u Irskoj mora biti posljedica, istakla je predsjednica stranke.

- Iirski premijer i vlada, vjerujemo, sada moraju slijediti tu logiku vlastite procjene, a to je da Izrael sada ne djeluje isključivo u samoodbrani, i da nanosi kolektivnu kaznu nedužnom civilnom stanovništvu - rekla je.

Prekid vatre pa možemo razgovarati

Sinn Féin je stava da izraelska ambasadorica Dana Erlich "više ne bi trebala uživati ​​diplomatski status u Irskoj" dok se ne objavi prekid vatre.

Među najoštrijim kritičarima odnosa Evropske unije prema stradanju palestinskih civila u Gazi u Evropskom parlamentu su irski zastupnici. Clare Daly, europarlamentarka iz Irske, izraelske zločine nad civilima Gaze uporedila je sa onima počinjenim tokom Drugog svjetskog rata.

- Nakon sedmice horora u Gazi, EU se utopila, umatajući ovaj parlament u izraelsku zastavu, pomažući i podržavajući ratne zločine, uključujući bombardovanje bolnice, a mi još uvijek smatramo nemogućim da kažemo da su i životi Palestinaca važni. I dalje smatramo da su jedne žrtve važnije od drugih. Govorimo o humanitarnoj situaciji u Gazi. Kako je nastala humanitarna kriza? Da li je u pitanju prirodna katastrofa?

Ko je prekinuo snabdijevanje vodom, gorivom i električnom energijom? Nismo sigurni?! Ko bombarduje palestinske civile? Da li i to ne znamo? U Gazi se trenutno dešavaju zločini kakve nismo vidjeli još od 1940-tih, a mi smo u tome do grla. Gledamo kako Izrael ubija palestinske civile i priprema se da milione njih pošalje u Sinajsku pustinju i kolonizuje njihovu zemlju. Ovo je zločin protiv humanosti, a ne humaanitarna kriza. EU nikada neće sprati ovakvu sramotu. Neka živi Palestina, neka živi Gaza - bio je dio govora Clare Daly u Evropskom parlamentu.

Irska je udaljena oko 4.000 kilometara od Palestine i trenutnog masakra nad civilima Gaze, ali njihova podrška Palestincima nije počela jučer. Taj odnos ima dugu historiju. U irskoj političkoj mašti Palestina se čini mnogo bližom, gdje se čini da obje strane dijele historiju borbe protiv kolonijalizma i ugnjetavanja.

Irski parlament je jednoglasno u junu 2021. godine izglasao osudu izraelske "de facto aneksije" palestinske zemlje na okupiranim teritorijama – čime je postala prva zemlja članica Evropske unije koja je to učinila. Narednog dana irska zastava je izvješena iznad Vijećnice u Ramallahu, a video tog događaja se ubrzo proširio društvenim mrežama.

Stranka Sinn Fein je inicirala to pitanje irskom parlamentu, ali oni i inače podržavaju pokret za bojkot, deinvestiranje i sankcije (BDS), kao i protjerivanje izraelskog ambasadora, čemu se vladajuća konzervativna partija Fianna Fail te partija desnog centra Fine Gael protive.

Zakon o okupiranim teritorijama

Irski parlament je privukao međunarodnu pažnju 2018. godine, kada je usvojio Zakon o okupiranim teritorijama, koji je zabranjivao svu robu i usluge koje potječu sa okupiranih naselja na Zapadnoj obali.

Iako je imao široku podršku političkih partija i javnosti, oboren je tokom koalicijskih pregovora između dvije vladajuće konzervativne partije. U Irskoj postoji veliko i duboko razumijevanje šta značiti biti Palestinac i šta znači živjeti pod okupacijom i kolonizacijom.

Krajem 19. i početkom 20. vijeka slika je bila znatno drugačija.

Irski republikanci su našli zajednički jezik s cionistima, prepoznavajući jedni druge kao ljude sličnih sudbina, narod koji je progonjen i raseljen.

Vraćajući se iz Rusije, sa putovanja kojem je cilj bio istraga smrtonosnog pogroma u Kishinevu, irski republikanski lider Michael Davitt je proglasio 1906. godine da je "uvjereni vjernik u lijek cionizma".

Desetljećima kasnije, tokom borbe protiv britanske vladavine u Obaveznoj Palestini, cionističke paralimilitarne i oružane grupe poput Irguna i Lehija su blisko studirale gerilske taktike korištene tokom irskog rata za nezavisnost.

Yitzhak Shamir, lider Lehija koji je postao premijer Izraela, dobio je nadimak Michale, po irskom vođi za nezavisnost Michaelu Collinsu.

Ali, irske simpatije su presušile kada su cionisti prihvatili britanski plan iz 1937. godine za podjelu Palestine i stvaranje jevrejske države.

Na Ligi nacija je premijer Eamonn De Valera osudio razdjeljivanje kao okrutno i nepravedno, gorko ponavljanje britanskog dijeljenja Irske 15 godina ranije, navodi se u jednom od ranijih tekstova na Al Jazeeri.

Neslaganja i u prošlosti

- Irsko političko mišljenje je vidjelo evoluciju svog odnosa prema cionizmu uveliko kroz prizmu Britanaca. Ako su cionisti i Britanci na istoj strani podjele, onda "Mi ne možemo podržavati cioniste", rekao je Rory Miller, profesor vladanja na Univerzitetu Georgtown u Kataru.

I dalje je u Irskoj vladala značajna podršku Izraelu do rata 1967. godine, ali rastuća svijest o sudbini palestinskih izbjeglica, zajedno s radom irskih humanitarnih organizacija te grupa za građanska prava u Palestini, počela je mijenjati stav javnosti.

- Organizirani, mobilizirani aktivizam u ime Palestinaca je apsolutno – relativno u smislu po glavi stanovnika – viši u Irskoj nego u Velikoj Britaniji ili Njemačkoj ili mnogim, mnogim zemljama Evropske unije - rekao je Miller.

Ponašanje Izraela tokom Libanskog građanskog rata, u kojem je 30.000 irskih vojnika služilo kao mirotvorci, još više je pogoršalo stavove.

Smrti brojnih irskih vojnika od strane Izraela i njihovih posredničkih snaga su među razlozima da Dublin nije otvorio ambasadu u Izraelu do 1993. godine.

Irska je prva članica evropske zajednice koja je priznala Palestinsku oslobodilačku organizaciju 1980. godine, dok su drugi slijedili taj potez nekoliko mjeseci kasnije.

Postala je odlučni zagovornik dvodržavnog rješenja te je ugostila i sastala se s Yasserom Arafatom u nekoliko prilika, ponekad izazivajući bijes izraelske vlade.

Iako Irska nikada nije došla u sukob sa vanjskom politikom EU-a te i dalje zvanično podržava dvodržavno rješenje utvrđeno sporazumom iz Osla, lideri s cijelog irskog političkog spektra su oštro kritizirali naseljeničku politiku Izraela, kršenja ljudskih prava i potkopavanje mirovnog procesa.

Njihove su kritike samo rasle kako se čini da je dvodržavno rješenje osuđeno na propast i kako je Evropska unija postala preokupirana drugim vanjskopolitičkim pitanjima.

Posljedica toga su često svadljivi diplomatski odnosi s Izraelom.