Šta će se desiti sa crnogorskim jezikom ako se na popisu stanovništva u Crnoj Gori više od polovine građana izjasni da su govornici srpskog? To je jedno od pitanja koje „mori“ crnogorske suvereniste i budi objektivan strah od marginalizacije crnogorskog jezika.

Još jedna stvar koja objektivno unosi zebnju među crnogorske suvereniste jeste i činjenica da proces popisa „vode“ ljudi koji su odani politici Aleksandra Vučića i listom stoje na „prosrpskim linijama djelovanja“.

Govoriti o potencijalnom „povratku“ srpskog jezika u Crnu Goru je svojevrstan nonsens, jer je to jezik koji se ravnopravno koristi u zemlji, kaže pisac Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.

„Nakon popisa koji se dešava u Crnoj Gori kao što je najavio predsjednik skupštine Andrija Mandić i lider bivšeg Demokratskog fronta, ultra desnog, ultra srpskog i ultra proruskog stranačkog konglomerata možete očekivati slobodno da će se izvršiti pritisak da se srpski jezik proglasi ne službenim nego jedinim službenim jezikom u Crnoj Gori zato što srpski jezik jeste u službenoj upotrebi“, kaže Nikolaidis.

Pravi cilj nije promovisanje srpskog jezika

Nikolaidis dodaje da je cilj onih koji se bave popisnim inžinjeringom nešto sasvim drugo od ponovnog promovisanja srpskog jezika u društvu i kulturi.

„Nema nikakve potrebe za bilo kakvom intervencijom da se srpski jezik ubacuje kako bi se reklo u obrazovni i školski sistem jer srpski jezik već jeste u tom sistemu. Dakle, predmet koji djeca u Crnoj Gori uče kada uče jezik zove se crnogorski/srpski/bosanski/hrvatski jezik. Dakle, srpski jezik već jeste zastupljen u obrazovnom sistemu. Ono što zanima planere popisa Aleksandra Vučića jeste uništenje crnogorskog jezika, jeste izbacivanje iz ustava i školskog sistema crnogorskog jezika“, kaže.

To je klasična zamjena teza, objašnjava Nikolaidis jer se popis stanovništva održava u „nefer uslovima“ i u uslovima u kojima su „srpska pravoslavna crkva i Država Srbija preko svojih NVO organizacija organizovale nevjerovatnu kampanju koja je podrazumijevala i aproprijaciju različitih ličnosti koje pripadaju hrvatskoj istoriji i kulturi i njihovim proglašenjem za ljude koji pripadaju srpskoj istoriji i kulturi”.

Ono što Nikolaidis smatra ključnim u cijelom tom problemu jeste „manipulacija“ podacima koju izvode „srpski popisni planeri“.

„Ukoliko otvorite wikipediju i pogledate kategoriju popisi u Crnoj Gori vidjećete da broj Srba u Crnoj Gori neprekidno raste, a da se broj Crnogoraca smanjuje. Također, ako provjerite isti podatak odnos broja Crnogoraca i Srba u samoj Srbiji vidjećete da su Crnogorci u nekoliko zadnjih popisa ne desetkovani nego praktično nestali. Istovremeno zvanična retorika zvanične Srbije i Aleksandra Vučića je da su Srbi ugroženi. Dakle, Srbi kojih je neprekidno sve više u camoj Crnoj Gori su ugroženi, dočim Crnogorci koji su praktično nestali u Srbiji nisu ugroženi. Ja nikada nisam primjetio niti saznao za zajednicu koja je temeljno ugrožena i izložena ozbiljnoj represiji koja neprekidno raste“, kaže Nikolaidis.

Vrh ledenog brijega

Oko još jedne stvari Nikolaidis nema dvojbi, a to je da se popis sada i u ovom trenutku nije uopće trebao održati.

„Opozicija nije trebala pristati na popis pod ovim uslovima zato što je potpuno jasno da oni koji broje i popisuju listiće na kojima se izjašnjavaju građani su pioni i armija Aleksandra Vučića. Otvoreno sumnjam u rezultate popisa. Ono što je žalosno je sljedeće Crna Gora je građanska država, posljednja po ustavu. Doduše po ustavu protiv kojega je Andrija Mandić, predsjednik skupštine. Posljednje što bi smjelo biti važno u građanskoj državi jeste kako se ko nacionalno izjašnjava“, kaže Nikolaidis.

Popis stanovništva u Crnoj Gori i „priča“ oko statusa srpskog jezika samo je „vrh ledenog brijega“ a pravi cilj je nešto sasvim drugo poručuje Nikolaidis.

„Ukoliko je Crna Gora građanska država poptuno je irelevantno je li neko Bošnjak, Crnogorac ili Srbin. Nemojte imati iluziju, srpski jezik i njegov status u Crnoj Gori samo su vrh ledenog brijega. Istinski cilj Aleksandra Vučića i njegovih setelita u Crnoj Gori koji su na vlasti u ovoj državi jeste promjena ustava i promjena građanskog karaktera Crne Gore i pretvaranje Crne Gore u državu naroda i eventualno uvođenje drugog doma – doma naroda. Ako hoćete da tako formulišem dejtonizacija Crne Gore. Koliko je to donijelo dobra BiH najbolje znate vi“, jasan je Nikolaidis.