Bosanskohercegovački pjevač, popularan devedesetih godina prošlog stoljeća, Amir Rešić Nino, preminuo je prije gotovo dva desetljeća. Njegov tadašnji menadžer Nermin Ademović jednom prilikom je progovorio o Nini kroz svoju veliku ispovijest za srbijanske medije, u okviru koje je otkrio detalje zbog kojih se digla velika prašina.

On je jednom prilikom, ljutit zbog svih koji se “kače” na njegovo ime želeći sebi dati na važnosti, odlučio reći kako je stvarno živio i okončao pokojni pjevač. Ademovića je prije svega izazvala, kako je rekao, Ninina kćerka Sandra Rešić, koja se tada takmičila srbijanskom muzičkom showu Zvezde Granda.

"Više nisam mogao slušati laži koje iznosi Sandra Rešić. Ona skuplja poene hvaleći se kako je bila do zadnjeg trenutka s Ninom u Bijeljini, što je čista laž. Ona tvrdi kako zna u kakvim je mukama umro njen otac, ne znam na osnovu čega to tvrdi kada nije ni bila s njim kada je umro. Cijela ta nesretna situacija se odigrala u par dana i niko nije slutio da će se ono najgore dogoditi Nini”, govorio je nekadašnji menadžer rahmetli pjevača za Kurir.

Vodio je tajni dnevnik

Nino je iza sebe ostavio tri kćerke iz tri braka, među kojima je i Sandra. Iako ona danas s ponosom govori kako je njegova kćerka, priča se da Nino nije njen biološki otac. Naime, velika se frka digla oko dnevnika koji je Nino vodio sve do svoje smrti i koji sadrži sve detalje njegovog života, no šuška se da ti dnevnici kriju velike tajne koje danas niko ne zna.

“Bila je 2007. godina, Nino je većinu vremena provodio u Bijeljini gdje smo radili na njegovom novom albumu. Ja i osoba po imenu Nebojša smo bili jako bliski Nini i pomagali mu oko karijere, ja sam uglavnom vodio menadžerske poslove, a Nebojša ga je vozao po nastupima i gdje već treba. Sjećam se kao sad, 18. septembra primam poruku s sadržajem: Brate, Nino je danas loše, išli smo kod doktora i on je preporučio da ostane u bolnici, ali Nino nije htio, molim te dođi večeras da budeš s njim jer ja imam poslovnih obaveza”, otkrio je Nermin.

“Negdje predvečer sam s prijateljem Vedadom krenuo za Bijeljinu misleći da Nino ima slabiju prehladu i da nije ništa ozbiljno. Kada smo tamo stigli Nebojša je žurio na posao, a Nino je spavao u svojoj sobi, tada nam je Nebojša rekao da mu otvaramo prozor jer svakih pola sata dobiva strašne napade pa da ima svježeg zraka”, pričao je Ademović.

‘Nisam mogao vjerovati da čujem tako nešto’

“Nino nije htio ići kod doktora iako je imao jake bolove i česte napade. Oko 22 sata mu je već bilo jako loše i ja sam rekao Nino idemo kod doktora i neću te više slušati, ovog trenutka ideš s nama da te pregledaju. Nino je jedva hodao, uz našu pomoć je došao do auta i tada smo ga odvezli u bolnicu u Bijeljinu, tamo su nam rekli da ga odmah odvezemo do hirurgije. On više nije mogao hodati pa smo ga stavili u invalidska kolica i brzo odvezli na odjel. Tamo nas je sačekao doktor i pitao je li pacijent alkoholičar. Nisam znao što da mu odgovorim osim da nije pio zadnjih sedam dana ništa. Odvezli su ga u salu, a mi smo ostali čekati, prošla je i ponoć ali mi nismo imali nikakvih vijesti, nismo ni slutili da će se dogoditi ono najgore. U tom trenutku se pojavio doktor i rekao nam ono što nismo htjeli čuti: Izgubili smo ga, pokušali smo reanimaciju ali nije reagirao, i dalje je bila tišina, ja nisam mogao vjerovati da čujem tako nešto”, ispričao je tada Nermin.

“Oko 2-3 sata poslije ponoći bili smo u njegovom stanu, svi smo šutjeli, nismo znali što bi rekli jer ovakav ishod nitko nije očekivao. Dogovorili smo se da dženaza bude u subotu u njegovoj rodnoj Bosanskoj Dubici, nešto para što je bilo uzeo je Nebojša i rekao da će kupiti vijenac i te ostale stvari jer Nino inače nije držao kod sebe puno novca. Ujutro nas je zvala Dragana Mirković i rekla da će i ona kupiti jedan vijenac, dosta nas je ljudi zvalo da pita je li to istina”, nastavio je.

“Znam da je taj dan u Bijeljinu došao i njegov brat Dejan kao i Sandra. U subotu rano ujutro smo Ninu povezli prema Bosanskoj Dubici gdje će biti sahrana, iz Zagreba je stigao i njegov stric i rekao da će se sahrana obaviti po islamskim običajima. Sjećam se da su na sahrani bili njegov kum, rođak Samir, Jasna K, Halid Muslimović, Farizada Čamdžić i njegov stric i ostala uža rodbina, bilo je dosta naroda, tačan broj ne bih znao reći, ali među njima nije bilo njegovog brata Dejana i Sandre koji su prethodno bili došli u Bijeljinu”, otkrio je Nermin.

“Veliku ulogu u svemu ovome igra i njegov dnevnik u koji je pisao sve o svom životu i taj dnevnik krije velike tajne, znam da sam ga ja bio uzeo i htio ga dati njegovoj kćeri Ameli koja je živjela u Americi, ali kako ona nije htjela doći po njega ja sam ga vratio Nebojši i ne znam šta se kasnije dogodilo s njim. Poslije sam htio objaviti CD s njegovim pjesmama koje je namjeravao izdati, ali sam odustao od toga jer bi krenule priče da hoću zaraditi novac na njegovo ime. Postoje neke stvari iz Nininog života koje znam i koje nikada neću objaviti, postoje i neki ljudi, koji su danas poznati, a o kojima mi je Nino pričao neke čudne stvari”, završio je Ademović.