Zbog čega je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić histerično pokrenuo medijsko-političko-crkvenu mašineriju, uključujući i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i najavio da će se na svaki mogući način boriti protiv usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici o kojoj će Generalna skupština Ujedinjenih nacija raspravljati početkom maja, kada se, ako je suditi prema nacrtu ovog dokumenta koji je procurio u javnost, radi o "benignoj" rezoluciji u odnosu na onu koju je u julu 2015. godine usvojio Evropski parlament?

Ili pak u odnosu na Deklaraciju koju je 2010. usvojila Skupština Srbije, kojom se osuđuje zločin počinjen na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, odnosno kao genocid, ali se sam termin ne spominje. Srbija je već indirektno priznala genocid, ali sada Vučić, malo je reći, drami zbog blage rezolucije koju će razmatrati Generalna skupština UN-a, piše Faktor.ba.

Inicijatori rezolucije o Srebrenici, zbog koje predsjednik Srbije najavljuje da putuje u New York gdje će se ni manje ni više, kako je to najavio, "boriti protiv Sjedinjenih Američkih Država", jesu Njemačka i Ruanda. Naknadno su se, kao sponzori uključili SAD, Francuska i druge zemlje.

- Ja sve kažem u lice, ne kažem sve ono što sam u razgovoru imao sa Jamesom O’Brienom, ali sve što je važno za građane kažem u lice. Ne krijem koliko nam teško pada sve ovo što se dešava. Što se tiče borbe oko rezolucije, mi znamo da Amerika kada podigne dva prsta, jedan prst ima 70 zemalja za sebe. Mi smo sami i takvi sami suprotstavit ćemo im se po pitanju rezolucije, koliko god možemo svom svojom snagom - rekao je Vučić na pressu nakon sastanka sa pomoćnikom sekretara Biroa za evropske i euroazijske poslove State Departmenta. Ni srpski narod, ni kolektivna odgovornost se ne spominju u Nacrtu rezolucije UN-a, koja će najvjerovatnije biti usvojena jer je dovoljna prosta većina u Generalnoj skupštini i nema veta, kao što je to bio slučaj 2015. godine u Vijeću sigurnosti UN-a, kada je britanska rezolucija o Srebrenici pala zbog ruskog "ne". U dokumentu, u koji je Radio Slobodna Evropa (RSE) ranije imao uvid, traži se, između ostalog, da se bez rezerve osudi svako poricanje genocida u Srebrenici, kao i radnje koje veličaju osuđene za ratne zločine, uključujući i one odgovorne za genocid u Srebrenici. Rezolucijom UN-a bi se 11. juli proglasio Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Evropski parlament proglasio je 11. juli Danom sećanja na genocid u Srebrenici 2009. i preporučio državama regiona da učine isto. U julu 2015. Evropski parlament je usvojio Rezoluciju o Srebrenici kojom se oštro osuđuje genocid u Srebrenici, koji je u skladu sa presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde označen kao genocid. Navodi se da su odgovorni za masovnu egzekuciju više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka iz Srebrenice, snage bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića, uz učešće paravojnih i ostalih neregularnih jedinica. - To je najveći ratni zločin koji se desio u Evropi nakon Drugog svjetskog rata - piše u Rezoluciji, usvojenoj na 20. godišnjicu genocida u Srebrenici. U UN-ovoj rezoluciji, koja tek treba biti usvojena, ne spominje se ni Srbija, ni RS, a kamoli srpski narod, kako to na sva zvona "udaraju" Vučić i Dodik stvarajući dojam kako se radi o još jednoj zavjeri protiv Srba. A šta je realnost? Rezolucijom UN-a Vučićeva politika u svim segmentima, kako na unutrašnjem, tako i na vanjsko-političkom planu, gdje se grčevito dodvorava i bori za svoju poziciju kod Vladimira Putina, doživjet će poraz.   Zbog toga i njegova "prijetnja" kako putuje u New York da se suprotstavi, ne UN-u, već Americi. Na taj način šalje Rusiji poruku da je njihov 100 posto i tako pokušava za sebe kupiti vrijeme. Čeka da Putin ojača kako bi mu dao punu podršku i logistiku za realizaciju plana "velike Srbije" odnosno modernog "srpskog sveta", čime želi dokazati da je on učenik nadmašio svog učitelja Miloševića.   Kako bi opstao na vlasti, svaku moguću situaciju koristi i predstavlja je kao dan "D" za Srbe i Srbiju. Paralelno, zamajava tamošnju javnost informacijama o ubistvu djevojčice Danke Ilić, "stotinjak atentata" na njega, do navodne borbe protiv kriminala, dok mu New York Times objavljuje tekstove u kojima njega vide kao pokrovitelja kriminala. Vučić, nekadašnji Miloševićev portparol, odlično poznaje alate manipulacije masama i to mu sve do sada ide glatko od ruke. U njegovim političkim igrama i sam Dodik je tek obični pijun, ali on i njegovi sljedbenici to izgleda ne vide.   S druge strane, Vučić živi u ogromnom strahu, ne od srbijanske opozicije ili intelektulaca koji mu se suprotstavljaju. Već od onih koji mu daju vjetar u leđa i od kojih crpi svu političku snagu – SPC i patrijarh Porfirije, vojne i paraobavještajne strukture, kriminalno podzemlje... Šta ako nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici u UN-u, te prijema Kosova u Vijeće Evrope koje su Grci (u koje se kleo) izlobirali, ova ekipa pokrene pitanje njegove sposobnosti i njegovog načina vođenja politike? Šta ako ukažu da je Srbije sve manje zahvaljujući njegovim pogrešnim potezima?   Naravno, rezolucija UN-a jeste bitna, zbog budućnosti, ali trenutno ne donosi nikakve posebne benefite za državu Bosnu i Hercegovinu, posebno ne priču o nekakvoj novoj tužbi protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Ono što rezolucija može donijeti dobroga je da predstavlja komplementarne činjenice sa presudama dva UN-ova suda, te evropskom i američkom rezolucijom o Srebrenici. No za Vučića je ona pitanje opstanka na vlasti. Uistinu, u maju će biti dan "D" u Generalnoj skupštini UN-a, ali ne za Srbe kao narod niti Srbiju kao državu, a još manje za bh. entitet RS, već isključivo za Vučića i njegovu politiku "srpskog sveta".