Piše: Željko TRKANJEC / Jutarnji list

Obrana je, uz konkurentnost, postala ključna riječ Europske unije. Na neformalnom summitu u Budimpešti prošli petak završni dokument u članku 5 navodi: "Povećanje naše obrambene spremnosti i sposobnosti, osobito jačanjem naše obrambene tehnološke i industrijske baze u skladu s tim. U tom smislu, visoki predstavnik i Komisija će bez odgađanja predstaviti opcije za javno i privatno financiranje".

Europska komisija će u novom sazivu imati povjerenika za obranu, Andriusa Kubiliusa iz Litve, a na poziciju visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku dolazi bivša estonska premijerka Kaja Kallas, što sugerira jastrebovski pristup sigurnosnim pitanjima.

Na summitu NATO-a u Walesu 2014. godine, nakon što je Rusija anektirala Krim, američki predsjednik Barack Obama prozvao je europske članice koje ne izdvajaju dovoljno za obranu "švercerima" i tada je dogovoreno da je cilj izdvajati dva posto BDP-a za obranu. Ove su godine 23 od 32 članice prešle tu liniju, Hrvatska nije među njima.

Istinska europska obrambena unija

EK je odlučila, zbog ruske agresije na Ukrajinu, ali i nestabilnosti na mediteranskom obodu, krenuti u kreiranje istinske obrambene unije, ali naišla je na dvije ključne prepreke: a) odakle namaknuti sredstva kad nisu planirana u Višegodišnjem financijskom okviru 2021. - 2027., proračunu; b) članice su posesivne i ne žele obrambene politike, koje su u njihovoj domeni, prebaciti na Komisiju. Jedan od koraka u tom smjeru bilo je formiranje Stalne strukturirane suradnje (PESCO) 2017. godine u kojoj je sudjelovalo 25 od tadašnjih 28 članica (i Hrvatska).

Situacija se promijenila ruskom invazijom na Ukrajinu kad se potvrdilo da je NATO stvarni stup obrane EU i da europske obrambene politike moraju djelovati kao jačanje kapaciteta našeg obrambenog Saveza. Washington zbog toga traži da naša Unija preuzme veću odgovornost za obranu svog ozemlja. Veća odgovornost znači više novca, a odakle ga namaknuti?

Pitanje nije novo, njime se stručnjaci bave već dulje vrijeme i bezmalo svi dolaze do istog zaključka: proračun EK je smiješno malen, iznosi samo jedan posto BDP-a. Tkogod je pratio pregovore o proračunu EK, svjestan je da, u sadašnjim okolnostima ekonomskih teškoća s kojima se članice EU suočavaju, iole ozbiljnije povećanje bit će izuzetno teško dogovoriti. Kad u Budimpešti lideri govore o javnom i privatnom financiraju, realno ne znaju što bi bilo javno financiranje pa zato prebacuju lopticu Komisiji da to definira.

Obrana neodgodivo treba sredstva, u proračunu je za obranu i sigurnost predviđeno samo 13,2 milijarde eura i čini se da se pojavilo kompromisno, salomonsko rješenje o kojem u utorak piše The Financial Times: članice će koristiti sredstva iz kohezijskog fonda iz kojeg je dosad potrošeno samo pet posto sredstava jer su se sve fokusirale što bolje povlačiti sredstva iz Fonda za oporavak, posebno nepovratna.

Kohezijskom je fondu dodijeljeno 377,8 milijardi eura, najveći pojedinačni iznos čiji je cilj smanjenje ekonomskih, socijalnih i teritorijalnih razlika diljem EU, potpora gradovima i regijama EU da uhvate korak s prosjekom EU.

Pitali smo Komisiju da komentira FT-jev tekst i iz Bruxellesa su nam odgovorili da "ne planiraju u nadolazećim tjednima reći članicama da će dobiti veću fleksibilnost u sklopu postojećih kohezijskih pravila za potporu njihovim obrambenim industrijama i projektima vojne mobilnosti". Zato što sadašnja pravila već predviđaju takvu mogućnost, naglašavaju.

Primjerice, sredstvima kohezijske politike može se podupirati sektor obrambene industrije sve dok ta potpora pridonosi općoj misiji poboljšanja regionalnog razvoja. U dopuštenim troškovima ističe se mogućnost ulaganja u prometnu infrastrukturu, što je izuzetno važno jer se pokazalo, prebacivanjem trupa prema istoku, da postoje brojna uska grla.

Iz Komisije tumače: "Primjerice, sredstva kohezijske politike mogu se upotrijebiti za nadogradnju cesta ili mostova kako bi se osigurao jednostavan prijevoz teških tenkova i druge vojne mehanizacije. Međutim, ta se sredstva ne mogu koristiti za kupnju tenkova".

Ovaj element je posebno važan jer je Komisija 2018. godine definirala koncept "vojnog Schengena" radi što lakšeg i bržeg prebacivanja trupa s jedne na drugu točku u EU - osobito je osjetljivo premještanje prema istoku odakle dolazi glavni sigurnosni rizik.

Desetljeća nedovoljnog financiranja

Finska ministrica vanjskih poslova Elina Valtonen rekla je na Pariškom forumu za mir u ponedjeljak kako je vrijeme da ukrajinski saveznici postrože svoju analizu Rusije. "Ne radi se samo o Ukrajini. Prijetnja Rusije čovječanstvu je egzistencijalna i ne počinje niti završava s Ukrajinom", izjavila je Valtonen.

Zbog navedenog, kao i nestabilnosti na južnoj obali Mediterana uz mogućnost da ondje izbije širi regionalni rat - ne smijemo zaboraviti da je Cipar već snažno izložen ugrozama - EU mora jačati obrambene potencijale. Ozbiljnost problema opisao je Međunarodni institut strategijskih studija (IISS) u opsežnoj analizi objavljenoj prošli tjedan.

Zaključak je neprijeporan: "Ne iznenađuje da nakon desetljeća zanemarivanja i nedovoljnog ulaganja još mnogo toga treba učiniti, a napredak je neujednačen. Štoviše, još uvijek nije jasno hoće li glavni europski NATO saveznici doista pružiti dugoročnu potporu - financijsku i drugu - potrebnu tijekom sljedećih desetljeća da dovedu do trajne promjene. Ipak, postoje dobrodošli pozitivni trendovi u jačanju europske obrane".

Dobra je vijest analiza vojnih sposobnosti NATO-a i Rusije koja "ne ostavlja nikakvu sumnju u ukupnu vojnu nadmoć NATO-a. Dvije strane imaju paritet samo u pogledu nuklearnog oružja", zaključili su autori studije Herbert Wulf i Christopher Steinmetz.