U rusko-ukrajinskom ratu, godina je počela vatreno - Ukrajinci napadaju na kurskom frontu, a Rusi kod Pokrovska i u Torecku. Uprkos takvom početku, pitanje je imaju li jedni ili drugi snage za konačnu pobjedu. Ne bi se reklo.

U prošloj godini, ruska komanda razvila je nekoliko taktika koje su njihovim oružanim snagama omogućile prilične uspjehe na nekim dijelovima ratišta. U prvom redu, usvojena je Wagnerova taktika djelovanja u malim jurišnim grupama koje se od utvrde do utvrde i od šumskog pojasa do šumskog pojasa kreću duboko u neprijateljsku odbranu.

Istodobno, Oružane snage Ruske Federacije usavršile su i poboljšanu taktiku napada grupama desetak oklopnih vozila koja, potpomognuta tenkovima, moraju prevladati ničiju zemlju, ponekad široku nekoliko kilometara, pod neprijateljskom vatrom, a zatim iskrcati trupe izravno na neprijateljske položaje.

Nakon toga se oklopna vozila koja prežive ukrajinske napade povlače u pozadinu, a desantne snage pokušavaju se učvrstiti na neprijateljskim položajima. Također, imaju sve veću podršku avijacije, koja s udaljenosti od nekoliko desetaka kilometara snažnim i preciznim zračnim bombama bombardira položaje ukrajinskih oružanih snaga.

Zahvaljujući svemu ovome, Rusi su u februaru 2024. zauzeli snažno ukrajinsko uporište Avdiivku, a zatim se probili do Pokrovska. Na bokovima ove ofanzive ruske oružane snage zauzele su Ugledar i gotovo opkolile Veliku Novoselku; zauzele gotovo cijeli Toreck i dio Časiv Jara, a nekoliko sati prije Nove godine ukrajinske oružane snage istjerane su i iz industrijske zone važnog grada Kurahova. Ali takva taktika ima ogromnu cijenu.

Ruske trupe imale su oko 200-250 ubijenih ljudi dnevno, a uzimajući u obzir teško ranjene, nenadoknadivi gubici mogli bi iznositi 600-750 ljudi. To znači da su prošle godine Rusi izgubili barem 200 hiljada vojnika u ratu u Ukrajini, što je više nego u prve dvije ratne godine. Isto tako, Rusija ne proizvodi dovoljno tenkova i borbenih vozila pješaštva, koji još uvijek predstavljaju najvažniji "potrošni materijal" za ofanzivnu taktiku ruskih oružanih snaga. Rusija godišnje proizvode svega oko 250 novih tenkova T-90M, a samo prema potvrđenim video i fotosnimkama su joj u 2024. Ukrajinci uništili više od 1100 tenkova.

Velike probleme ima i Ukrajina. Gubici ukrajinskih oružanih snaga nisu pouzdano poznati. Prema dostupnim podacima, do sada je bilo za trećinu manje žrtava nego kod Rusa, ali u Ukrajini ima puno manje ljudi koje mogu mobilizirati.

Kako prognozira dobro informirani portal Meduza, vjerovatno će, usprkos niskoj kvaliteti novih formacija, komanda Oružanih snaga Ukrajine 2025. pokušati (ako pregovori ne uspiju) organizirati novu lokalnu ofanzivu sličnu kurskoj.

Međutim, za takve operacije postoji sve izraženiji nedostatak opreme jer su posljednje istinski velike isporuke tenkova i borbenih vozila pješaštva sa Zapada bile još u prvoj polovini 2023. godine, uoči neuspjele ukrajinske ofanzive u regiji Zaporižja.

Povećanje zaliha moguće je samo ako se u to uključi nova američka administracija Donalda Trumpa, budući da zemlje EU nemaju dovoljno oklopnih vozila i artiljerije u svojim skladištima.

Zaključak što treba očekivati u ovoj godini nameće se sam po sebi: resursi obje vojske vjerovatno se smanjuju. Ruske oružane snage sve brže gube ljude i mehanizaciju, ali i dalje imaju premoć.

No stopa regrutiranja novih "dobrovoljaca" ruske vojske sredinom 2024. jedva je pokrila nepovratne gubitke, a proizvodnja novih oklopnih vozila nikada nije pokrila borbene gubitke, zbog čega su se ruske oružane snage u posljednje dvije godine uglavnom oslanjale na sovjetske pričuve, ali te su rezerve gotovo iscrpljene.

Tačan podatak o razini mobilizacije Oružanih snaga Ukrajine nije poznat, kao ni o njihovim nepovratnim gubicima. No sudeći prema onome što se događa na frontu, popuna regrutima je nedostatna da pokrije gubitke u poginulima, teško ranjenima, nestalima i dezerterima.