Piše: Sifet Kukuruz / NAP

Politički narativ o tzv. legitimnom političkom predstavljanju u Bosni i Hercegovini konačno se pokazao onim što on u svojoj suštini i jeste, a to je klasična politička obmana. Najveće zasluge za krah ovog političkog koncepta pripadaju njegovom idejnom tvorcu, lideru HDZ-a Draganu Čoviću.

Naime, na press konferenciji koju je održao prošlog petka, Dragan Čović je javno priznao da je kršenjem ustava, nepoštivanjem izbornog rezultata i prisilom "prijatelja" iz međunarodne zajednice, pogažena volja jednog od tri konstitutivna naroda u BiH, konkretno bošnjačkog naroda i da je on u tome lično sudjelovao.

Političko prosvjetljenje Dragana Čovića predstavlja nepobitan argument da se koncept tzv. legitimnog političkog predstavljanja ne treba uspostaviti kao politički model u BiH, jer se, čak i u izvedbi njegovog idejnog tvorca, pokazao potpuno neadekvatnim da ostvari svoj osnovni cilj, a to je osiguranje ravnopravnosti tzv. konstitutivnih naroda u BiH.

Lider HDZ-a je u svom javnom političkom nastupu istovremeno izrazio žaljenje zbog toga što je jedan konstitutivni narod, konkretno Bošnjaci, potpuno neopravdano obespravljen. Međutim, kajanje i tvrdnja da se negiranje političke volje jednog naroda više nikada neće ponoviti, uz istovremeno održavanje političkog stanja koje je kreirano kršenjem ustava i negiranjem izborne volje jednog naroda, najbolje potvrđuje političku neiskrenost, moralno-političku nedosljednost, kao i neprihvatljivost koncepta tzv. legitimnog političkog predstavljanja.

O kakvom političkom cinizmu se radi, od pomoći bi mogla biti komparacija sa javnim priznanjem lopova vlasniku stvari da je otuđio njegovu stvar i da zbog toga izražava najdublje žaljenje i upućuje mu javno obećanje da to više nikada neće ponoviti, ali koji istovremeno odlučuje za sebe zadržati otuđenu stvar, umjesto da je vrati njenom vlasniku.

Da ne bude zabune, politički koncept tzv. legitimnog predstavljanja u BiH ne zastupa samo HDZ i njegov lider Dragan Čović, nego to čini i njegov politički sijamski blizanac Milorad Dodik, lider SNSD-a. Radi se o političkim "sijamskim blizancima", čije odvajanje se ovih dana pokazuje ne/mogućim. Mnogo toga ukazuje da su ova dva politička blizanca sudbinski povezana u toj mjeri da su njihovi i politički život i politička smrt mogući samo u njihovom zajedništvu.

SNSD i HDZ insistiraju na poštivanju etničkog političkog koncepta prema kojem samo Srbi i Hrvati, odnosno preciznije kazano - lideri ove dvije stranke imaju pravo da odluče ko će od Srba i Hrvata reprezentovati politiku ova dva naroda u BiH. Istovremeno, ovaj dvojac ne pokazuje spremnost da taj princip primijeni na treći konstitutivni narod u BiH, konkretno na Bošnjake.

Za njih je odlučujući kriterij određivanja tzv. legitimnih političkih predstavnika Bošnjaka, ne izborni rezultat i državni i entitetski ustav, nego njihova politička volja. Ovi politički blizanci su u svojoj licemjernoj borbi za kolektivna prava u praksi demonstrirali pristup po kojem politiku Bošnjaka ne mogu autonomno kreirati Bošnjaci, nego njih dvojica. Dakle, u politici legitimnog političkog predstavljanja u izvedbi lidera SNSD-a i HDZ-a, samo Bošnjaci ne mogu autonomno odlučivati o vlastitoj politici i vlastitim predstavnicima.

Ovakvo političko farizejstvo je ova dva politička sijamska blizanca odvelo u vlastitu klopku koju su oni pripremali za Bošnjake. Upravo su njihove političke mahinacije pokazale da je etnički, a ne građanski koncept, podložan zloupotrebama i manipulacijama. Oni su autentično u praksi demonstrirali i pokazali da ovaj koncept ne može garantovati ravnopravnost naroda i da, kao takav, ne treba postati političkim modelom.

U kojoj mjeri ovaj koncept proizvodi nelogičnosti najbolje pokazuje činjenica da politički "predstavnici Bošnjaka" koji su određeni voljom SNSD-a i HDZ-a, a ne izbornim rezultatom i ustavnim procedurama, sudjeluju u donošenju političkih odluka kojima se diskriminiraju Bošnjaci, a što je zvanično i dokazano presudom Suda BiH u vezi sa izborom i imenovanjem rukovodilaca policijskih agencija u BiH.

Dakle, dvojac Dodik i Čović su u praksi, kroz koncept legitimnog političkog predstavljanja, demonstrirali upravo ono zbog čega osuđuju građanski koncept i proglašavaju ga bošnjačkim instrumentom za majorizaciju druga dva naroda u BiH. Međutim, upravo su ova dva sijamska blizanca, svojim manipulacijama sa konceptom tzv. legitimnog političkog predstavljanja grubo obespravili jedan konstitutivni narod, Bošnjake i to je lider HDZ-javno priznao protekle sedmice, dok to Milorad Dodik nikada i nije skrivao i prešućivao.

A da je taj politički koncept destruktivan potvrđuje i činjenica što se na takav način Bošnjaci dovode u poziciju, ne samo političke destrukcije, nego i u stanje autodestrukcije. Samo u takvom konceptu može se desiti da su "bošnjački predstavnici" dovedeni u poziciju da, radi ostanka u vlasti, glasaju za odluke kojima se diskriminiraju Bošnjaci. Na takav način Bošnjaci postaju legitimni samo u onoj mjeri u kojoj ispunjavaju želje Čovića i Dodika.

Dodatni problem u ovom konceptu jeste što "bošnjačke interese" zastupaju, ne Bošnjaci, nego muslimani. U Čovićevom i Dodikovom konceptu legitimnog političkog predstavljanja, interese bošnjačkog naroda štite oni koji, ne samo što nisu izraz izbornog rezultata, nego oni koji su kao "muslimanska reprezentacija", a ne kao politički predstavnici Bošnjaka, instalirani u vlast od strane njih dvojice.

Samo u konceptu legitimnog političkog predstavljanja koji zastupaju Dragan Čović i Milorad Dodik legitimno je da bošnjački narod predstavlja i Edin Forto koji se javno izjašnjava da nije Bošnjak. Manipulacije sa konceptom legitimnog političkog predstavljanja najbolje pokazuju njegovu neodrživost i potvrđuju da takav koncept vodi potpunom nestanku jednog konstitutivnog naroda, jer u tom konceptu Bošnjaka uopšte i nema, postoje samo muslimani, odnosno postoje dva politička naroda i jedna vjerska skupina. A za druge narode i građane BiH u tom konceptu uopšte i nema mjesta.

Ironija života je htjela da sav besmisao i destruktivnost koncepta tzv. legitimnog političkog predstavljanja u praksi najvjernije demonstriraju oni koji su taj koncept za vlastite potrebe i uspostavili. Da bi slika besmisla bila upotpunjena ne treba zaboraviti ni činjenicu da su veliki doprinos tome dali i oni koje su Dragan Čović i Milorad Dodik, suprotno ustavu i izbornom rezultatu, kao "muslimansku", a ne kao bošnjačku reprezentaciju, instalirali u vlast i zadužili da navodno štite interese Bošnjaka.

Na kraju, može se samo reći - hvala Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku što su demistificirali, u potpunosti obesmislili i u historiju trajno poslali koncept tzv. legitimnog političkog predstavljanja.