Piše: Sead Numanović / Politički.ba

Prošle sedmice, 8. marta, napisao sam tekst u kome euforično komentiram objavu državnog sekretara Marca Rubia koji je politički nokautirao Milorada Dodika.

"Rubio ODRUBIO Dodika", naslovio sam taj tekst.

Pri kraju teksta sam istakao da "ovo jeste velika prilika!" I upozorio na JEDINO što je može upropastiti:

"I iskoristit ćemo je samo ako se i mi konačno počnemo ponašati odgovorno - ovo je naša država! Nije plijen gdje se kroz politiku bezobzirno bogati, bahati, gazi sve pred sobom, misli da smo vječna vlast...

Velika bitka jeste dobijena. Presudna, rekli bi smo. Ali politički rat još će trajati. I možemo ga dobiti samo ako se duboko promijenimo".

Jutros smo se probudili s nacrtom novog ustava Rs, pripremom aktiviranja (ne formiranja, ona odavno postoji) obavještajne službe entiteta Rs, te očiglednom paralizom Državne agencije za istrage i zaštitu".

Dodik se u međuvremenu "davranisao". Nezaustavljivo ide u mirnu secesiju. I niko mu na tom putu ne stoji!

Da krenemo redom.

Građani su uplašeni. Ne mogu više ni izbrojati ko me sve i koliko puta pitao "hoće li biti rata". I svakome sam rekao da neće. I to i mislim. Dosta tih građana me je, nakon što im je laknulo kad sam rekao da rata nema, pitalo: "hoće li stranci intervenirati".

"Neće!", sad već nervozno sam odgovorio.

Neki su se drznuli da pitaju "Što neće".

"Čija je ovo država? Naša? Ili stranaca!?", ne krijući ljutnju redovno sam odgovarao.

Rijetki su se, potom, ohrabili da pitaju nešto kao - "pa ko će zaustaviti Dodika? Policija? Pa moglo bi biti mrtvih", rekli su neki. 

Uz dužno, ogromno, iznimno... kako god hoćete, POŠTOVANJE prema i policiji, kao i vojsci, zajedljivo sam pitao: "Da li mi pričamo o policiji ili o cvjećarima? 

Ako pričamo o cvjećarima, onda vas razumijem.

Ali, u opisu posla policajca i vojnika je i rizik po život".

Cvjećar može biti bezmalo svako.

Policajac i/ili vojnik ne može! 

Naravno da ne želim da ikome padne i dlaka s glave.

Ali, takav (im) je posao! 

Razumijem građane. I sam dijelim njihove strahove i nelagode. 

Ali ne razumijem niti hoću razumjeti naše izabrane političare.

U "Rubio ODRUBIO Dodika" istakao sam da nema iole ozbiljne i relevantne strane zapadne države koja nije rekla da se najnovija i najveća kriza u Bosni i Hercegovini mora razriješiti tako što će institucije (pravne) države djelovati, a vlasti dijalogom rješavati probleme.

Čak i budala razumije šta ovo znači.

Je li iko upratio sastanak Trojke na ovu temu?

Ja nisam!

Da li je iko upratio da su naši izabranici i predstavnici u svijetu nekome otišli i predali smisleni papir s pečatom iz Sarajeva?

Ja nisam!

Doduše, dok ovaj tekst nastaje, Denis Bećirović je s Recepom Tayyipom Erdoganom.

Konačno neko!

Nakon 15 dana komadanja države!

Elmedin Konaković je u monološkom "intervjuu" na jednoj ovdašnjoj TV stanici prije 15-ak dana proglasio "pobjedu". Da ga iskarikiramo, kako i zaslužuje" on je otišao sam, "pobio sve" i vratio se - sam!

U par potonjih izjavica i postova na društvenim mrežama poručio je da Dodik može uraditi šta hoće, neće ga niko dirati. Ostat će, kaže, izoliran i pod nekakvim "potjernicama".

Edin Forto je, prosto nevjerovatno, imao par "smislenih izjavica" u rangu neke palanačke "NGO". Znao je i zna Forto biti neuporedivo gori!

A onda je "šlag na tortu" stavio Nermin Nikšić.

I on je imao par istupa, a "zakucao" je sinoć gostovanjem na Nova TV. 

I tu, praktično, parafrazirao Konakovićeve ranije poruke o Dodikovoj "izoliranosti" i "potjernicama".

Teško je ne upotrijebiti ovdje najteže riječi.

Kada su me neki od građana jutros pitali hoće li ko šta uraditi da se Dodik zaustavi i smjesti tamo gdje mu je odavno mjesto, rekao sam da neće. I ponovio da se ni na koga ne oslanjamo!

Zašto?

Pa jednostavno, ljudi su pragmatični. Ako nekome razara kuću, a taj ništa ne poduzima, onda je jasno da mu kuća ne treba! Ako sami nećemo braniti vlastiti dom, neće nam niko priskočiti da ga brani!

Da ponovim, po ko zna koji put: Imamo situaciju kakvu DUGOOOOO imali nismo.

Od tih stranaca, u koje se toliko zaludno uzdamo, NIKO, ALI NIKO u proteklih bar 30 dana nije bio s Dodikom. Svi su nam dali podršku, pa i odriješene ruke, pa čak i pripomogli, da branimo i odbranimo vlastitu kuću. A šta smo mi uradili?

A pogotovo šta su uradili oni kojima smo dali mandat da nas predstavljaju!? 

SIPA je u očiglednoj blokadi/paralizi. U ovakvim kriznim situacijama se pokaže vrijednost svakog. I ovakva vremena zahtijevaju odlučno vodstvo. Ako ga nema, slijedi pogrom!

Trojka se morala davno sastati i jasno ohrabriti, pokrenuti, usmjeriti... sve patriotske snage u odbranu države provođenjem zakona. 

Zašto nisu!?