U nastavku suđenja Zdravku Mamiću i ostalima u tzv. aferi Dinamo 2, svjedok Miroslav Blažević danas je kazao kako je za svoje posredovanje u transferu Dejana Lovrena u Lyon dobio proviziju od 400 tisuća eura, ali ne zna je li proviziju trebao dobiti i Mario Mamić, koji je sudjelovao u pregovorima za taj transfer.

Sin bivšeg hrvatskog izbornika i trenera Miroslava Ćire Blaževića u iskazu na osječkom Županijskom sudu ispričao je da ga je kontaktirao glavni skaut Lyona Florient Maurice te pokazao zanimanje za Dejana Lovrena.

Naknadno je od Lyona dobio ovlaštenje da, kao predstavnik toga kluba, može započeti razgovore o mogućem Lovrenovom transferu te se sastao sa Zdravkom Mamićem i dogovorio sastanak nakon sedam dana. Predstavnici klubova su u razgovoru, kaže, došli do određenog iznosa, ali i dogovorili da će se pregovori nastaviti nakon nekog vremena u Lyonu.

To se i dogodilo mjesec dana kasnije, kada je i dogovoren Lovrenov transfer u Lyon za 9.2 milijuna eura. Blažević napominje kako je bilo dogovoreno da će mu pripasti naknada od 400 tisuća eura i da će mu to platiti Dinamo, ali u konačnici su mu taj iznos, u dvije rate, isplatile dvije strane tvrtke.

"Konačnu odluku donio Zdravko Mamić u dogovoru s Vrbanovićem"

Na upite tužiteljstva rekao je da mu nisu poznate tvrtke Sports and Marketing Promotion i Aznavur Managment, s čijih je računa, prema optužnici Uskoka, isplaćena njegova provizija. Na upite obrane potvrdio je da je Mario Mamić bio na sastanku u Lyonu kada se razgovaralo o Lovrenovom transferu, ali je konačnu odluku donio je Zdravko Mamić koji je bio na telefonskoj vezi s optuženim bivšim direktorom Dinama Damirom Vrbanovićem.

Pojasnio je da je Zdravko Mamić u pregovorima zastupao Dinamo, a Mario Mamić vjerojatno Lovrena. Upitan je li se tijekom pregovora spominjalo koji iznos treba dobiti Mario Mamić Blažević je posvjedočio da nije sudjelovao u razgovorima o proviziji za Maria Mamića i tko će je platiti.

Kazao je i da se ne sjeća tvrtke Wang Corporation Limited preko koje je, prema optužnici Uskoka, NK Dinamo u Lovrenovom transferu oštećen za 900 tisuća eura. Tužiteljstvo tereti Vrbanovića da je, u dogovoru sa Zdravkom Mamićem i ostalim okrivljenicima, s tom tvrtkom čiji je stvarni vlasnik bio optuženi Igor Krota, 12. siječnja 2010. zaključio sporazum o posredovanju kojim je utvrđeno da će Dinamo za usluge posredovanja pri Lovrenovi transferu isplatiti 900 tisuća eura.

Vrbanović je optužen da je sklopio sporazum iako je znao da ta tvrtka neće poduzimati nikakve radnje u realizaciji tog transfera jer će sve odraditi on osobno, sukladno uputama Zdravka Mamića optuženog da je nakon sporazuma temeljem fiktivnih računa naložio plaćanje 900 tisuća eura tvrtki Wang Corporation Limited.

Uskok u optužnici navodi da u dokumentaciji NK Dinama ne postoje vjerodostojne knjigovodstvene ili poslovne isprave koje bi dokazale da je usluga posredovanja tvrtke  Wang Corporation Limited stvarno i obavljena, dok iz evidencije Hrvatskog nogometnog saveza proizlazi da u tom transferu Dinamo nije imao posrednika.

Novi svjedoci pred sudom 28. aprila

Suđenje se nastavlja 28. travnja, ispitivanjem novih svjedoka. U tzv. aferi Dinamo 2, za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe.

Potkraj listopada 2023. Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom pa je, temeljem sporazuma, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog 2023. priznao i Krota koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

U prosincu 2024. krivnju su priznali Mario Mamić i Sandro Stipančić. Mario Mamić je bezuvjetno osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, a izdržavanje kazne trebao je započeti 10. ožujka ove godine. Poduzetnik Sandro Stipančić osuđen je na 11 mjeseci zatvora što će biti zamijenjeno radom za opće dobro.