Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu te teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH, dok istovremeno nastavljaju ohrabrivati Srbiju i Kosovo da napreduju u normalizaciji odnosa s ciljem postizanja trajnog sporazuma prihvatljivog za obje strane, navodi se u izvještaju State Departmenta.

Dalje, pojašnjavaju, da je odlučna diplomatija SAD-a pomogla prethodne godine da se okonča najakutnija kriza u BiH od sukoba 1992–1995, uz očuvanje pravne kohezije i ustavnog poretka zemlje.

Administracija nastoji konsolidirati ovu stabilnost i nastavit će poticati aktere u BiH da izbjegavaju destabilizirajuće poteze i akcije koje unose podjele, navedeno je u izvještaju upućenom Kongresu SAD-a.

Kako je ranije izvijestila "Slobodna Bosna", izvještaj State Departmenta predstavlja loše vijesti za politiku Milorada Dodika jer eksplicitno potvrđuje da SAD neće tolerirati pokušaje secesije, slabljenja države ili rušenja ustavnog poretka BiH. 

Iako su SAD krajem 2025. godine povukle ranije finansijske sankcije protiv njega i njegovih saradnika u pokušaju da podstaknu političku stabilnost i "partnerstvo", ovaj izvještaj jasno pokazuje da promjene američkog kursa nema kada je u pitanju očuvanje cjelovite države.

ANALIZA IZ AMERIKE

Jasmin Mujanović, bosanskohercegovački politolog s američkom adresom, komentirao je na društvenim mrežama najnoviji izvještaj State Departmenta.

-Objavljivanje "Izvještaja State Departmenta Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promociju regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu" je - skoro dvije godine nakon početka drugog mandata predsjednika Trumpa - najkoherentnija artikulacija američke regionalne politike koju smo do sada dobili.

Uzeto doslovno, malo toga se razlikuje od decenija prethodne američke politike na Zapadnom Balkanu. Evropljani će biti uznemireni zbog nepojavljivanja EU u dokumentu, ali, istina je, to odražava i stvarnost na terenu i dugoročni stav Washingtona.

EU nije faktor jer je odlučila da ne bude faktor. Jedina razlika između, recimo, Bidenove i Trumpove administracije u tom pogledu je da je prva željela da to bude drugačije, dok je druga, u najboljem slučaju, ravnodušna.

Inače, većina ključnih faktora je prisutna u jednom ili drugom obliku: SAD žele stabilnost, sigurnost, institucionalne reforme, ublažavanje etničkih sukoba i suprotstavljanje Kini i Rusiji.

Čak i proširenje NATO-a dobija prešutno odobravanje. Fraze koje su zabrinjavajuće odsutne u nedavnim diplomatskim signalizacijama SAD-a – tj. „teritorijalni integritet“ u kontekstu BiH – pojavljuju se ovdje posvuda. To je sve pozitivno. Ali centralno pitanje, na koje ovaj dokument pruža malo odgovora, jeste da li je ovo, u stvari, pravi smjer američke politike u regiji, poručuje Mujanović te dodaje:

-Na primjer, odluka SAD-a da ukine sankcije protiv ruskog srpskog ekstremiste Dodika i njegovog režima u BiH ostaje neriješena, kao ni Dodikove kontinuirane prijetnje Dejtonskom mirovnom sporazumu. Rastući utjecaj Kine u regiji je priznat, ali njena dva glavna mjesta djelovanja – Srbija i entitet RS u BiH – nisu.

Dokument više puta identificira „slabo upravljanje“ kao istaknuto političko pitanje u regiji, ali nikada nije definirano; da li SAD podržavaju reformu upravljanja u skladu s obavezujućim presudama Evropskog suda za ljudska prava i mišljenjima Venecijanske komisije ili su otvorene za ad hoc dogovore s regionalnim akterima?

Nejasno, iako svi pokazatelji ukazuju na ovo drugo. Konačno, pitanje masovnih troškova lobiranja od strane osoba poput Dodika, ali i Vučića, uopće se ne obrađuje u dokumentu.

Strogo govoreći, to je izvan okvira službenog političkog sažetka State Departmenta, ali ipak istaknuto nadmašuje diskusiju. Ovdje Kongres može i mora intervenirati i zahtijevati jasnoću od administracije: da li je Dodikova potrošnja od oko 18 miliona dolara u Washingtonu utjecala na odluku SAD-a da ukine sankcije protiv cijelog njegovog režima u oktobru 2025. godine, i da li je utjecala na praktično nepostojeći otpor administracije njegovim kontinuiranim secesionističkim naporima od tada?

Usmjerenost koju pruža ovaj dokument, u najmanju ruku, pruža platformu s koje Kongres i drugi zainteresirani akteri mogu tražiti daljnja pojašnjenja od administracije. Trebali bi to učiniti što je prije moguće, zaključio je Mujanović.

(SB)