Piše: SENAD AVDIĆ

U ponedjeljak, dok je robusna akcija "Black Tie 2" u kojoj su uhapšena i dva čelna čovjeka u Upravi policije Federacije, direktor Vahidin Munjić i komandant Specijalne jedinice Mustafa Selmanović, ministra policije Ramu Isaka posjetio je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić. Prema šturom saopćenju sa sastanka, premijer je od ministra tražio više (službenih) informacija o aktuelnom događaju. Isak mu je, međutim, mogao reći samo ono što je istog dana kazao znatiželjnim federalnim zastupnicima: "Dobio sam informaciju da ćemo putem depeše dobiti informaciju šta se dešava" (sic!).

Nije poznato da li je "depeša" sa informacijama o tome "šta se dešava" u međuvremenu konačno stigla do Rame Isaka, ali to više nikome, pa ni njemu nije važno: sve bitno "šta se dešavalo" već su objavili mediji.

I POSLIJE TITA - DINO

Da je odlaskom na noge "svom" ministru policije promašio cijelu loptu otišavši na krivu adresu, Nikšić se mogao uvjeriti čitajući saopćenje koje je objavio EUROPOL. U opsežnoj, očito dugo vremena pripremanoj tužiteljsko-policijskoj akciji protiv skoro dva tuceta osoba koje se sumnjiči za suradnju sa globalnim narko-kartelom sudjelovale su policijsko-obavještajne agencije iz nekoliko država (Holandija, Belgija, SAD, Francuska), na terenu im je asistirao MUP Kantona Sarajevo. Federalni MUP ne samo što nije bio partner u toj akciji, nego je bio njena META! Ta opora činjenica, naravno, nikoga ne bi smjela iznenaditi budući da je uloga FMUP-a (tek treba ustanoviti na kojim sve razinama i uz čiju suglasnost) u "mreži podrške" Edinu Gačaninu, vođi međunarodnog narko kartela "Tito i Dino", u jesen 2016. godine nesumnjiva i niko je ne osporava, uključujući i neposredne učesnike. Sve što se od tada, tog inicijalnog "pra-grijeha struktura" dešavalo, osobito nakon što je ta skandalozna "epizoda" dospjela u medije, predstavljalo je pokušaj da se kontrolira šteta i zataška, ili barem relativizira uloga i odgovornost Gačaninovih sarajevskih "jataka".

Čvrsto prijateljstvo: Uhapšeni biznismen Gordan Memija i Elmedin Konakovć, ministar vanjskih poslova BiH

Koliko je reakcija Nermina Nikšića bila deplasirana i nepotrebna, medijski istupi drugog lidera vladajuće Trojke Elmedina Konakovića su obmanjujuće cinični i licemjerni. Dok govori o zavjeri koju protiv njega, njegovih novih političkih suboraca i prijatelja vodi imaginarni "režim SDA", predsjednik NIP-a prenebregava samo jednu, ali kapitalnu činjenicu: ko je bio "režim" u septembru 2016. godine kada se ovaj teški skandal zakotrljao. Vlast, odnosno režim tada su bili Konaković, u to vrijeme premijer Kantona Sarajevo i njegovi današnji najbliži suradnici, poput Aljoše Čampare, ministra federalne policije sa osmogodišnjim stažom, Kemala Ademovića, nekada sive eminencije bošnjačkog obavještajnog podzemlja formiranog pri vrhu Stranke demokratske akcije... (Koliko je politički i personalni otklon Konakovićev NIP načinio od "firme-majke", Stranke demokratske akcije, neka posvjedoči i ovaj detaljčić: tri člana kabineta članova Predjsedništva BiH Bakira Izetbegovića, potom i Šefika Džaferovića, nastavili su političke karijere u Narodu i pravdi.)

KONTROLA ŠTETE I BRISANJE OTISAKA

Hapšenjem Vahidina Munjića, vršitelja dužnosti direktora Uprave policije Federacije BiH ta policijska agencija nije paralizirana i ona će nastaviti obavljati redovne poslove sa drugom osobom na njenom čelu, kazao je ministar MUP-a Ramo Isak koji je na privremeno na funkciju v.d. direktora postavio Nurudina Hafizovića. Profesionalna biografija ovog inspektora je najblaže rečeno nereprezentativna i ne obećava promjenu kursa u FUP-u, nego, naprotiv, njegov toksični kontinuitet. Svojevremno je Hafizovića tadašnji direktor FUP-a Dragan Lukač postavio za šefa kriminalističke policije, što se smatralo nekom vrstom nagrade za Hafizovićevo (ne)djelovanje u nekim predmetima, poput afere "Reket" koja je tretirala vrh SDP-a prije 15-ak godina. No, nije se nije dugo zadržao na toj funkciji zbog, navodnog, "nesnalaženja". Hafizović ne može po zakonu biti direktor FUP-a jer Bošnjaci ne mogu istovremeno imati čelne funkcije u FMUP-u i Upravi policije. 

Ako Ramo Isak, kao i Vlada Federacije BiH koja imenuje čelnike FUP-a žele spasiti mrvu obraza i sebi i federalnim policajcima i vratiti dobrano prokockani profesionalni dignitet, tada bi logičan izbor bio za direktora Uprave policije Federacije BiH bila gospođa Marina Zović, jedna samozatajna, vrijedna i čestita policajka.

Ko je Marina Zović? Riječ je osobi sa činom samostalnog inspektora koja je do prije tri godine bila na čelu Odjela za organizirani kriminal Uprave policije Federacije BiH. Rukovodeći ovim resorom ona je 2019. godine pokrenula istragu o kriminalnom događaju iz 2016. godine (boravku Edina Gačanina u Sarajevu) i ulozi koji su u njemu imali pojedini pripadnici federalne policije čija su se imena ranije pominjana u medijima. U Izvještaju na osam stranica kojeg je potpisao tadašnji direktor Uprave policije FBIH Ensad Korman, detaljno, precizno i dokumentirano su navedene sve relevantne činjenice. Na početku izvještaja je konstatirano da je istraga nedvosmisleno utvrdila da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a koji su osiguravali Edina Gačanina tokom njegovog boravka u Sarajevu i Hrvatskoj "počinile teže povrede službene dužnosti", koje "narušavaju ugled policijskog organa".

LOV NA INSPEKTORICU MARINU

Rukovodeće strukture Federalne policije bile su teško uzdrmane rezultatima ove istrage ali u početku nisu imali podršku za odmazdu nad inspektoricom Zović, prije svih od njenog šefa Ensada Kormana. Uspjelo im je "samo" da je uklone iz odjela za borbu protiv organiziranog kriminala i postave na po njih "bezopasnu" poziciju šefice Kontradiverzione zaštite (KDZ-a).

Krivična prijava koju je inspektorica Marina Zović uputila Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo proslijeđena je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine iz razloga koji će se tek kasnije djelomično "rastvoriti".

Nakon izbora 2022.godine i dolaska Rame Isaka na mjesto ministra FMUP-a ukazala se prilika za uklanjanjanje Ensada Kormana sa pozicije v.d. direktora Uprave policije FBiH i postavljanje na njegovo mjesto Vahidina Munjića. Navodno je u toj kadrovskoj rošadi važnu ulogu imao Aljoša Čampara čiji utjecaj u federalnim policijskim strukturama nikada nije prestao. "Ko išta zna o policijskim poslovima i poznaje Munjića, savršeno zna i to da taj čovjek nije profesionalno, niti na bilo koji drugi način dorastao za dužnost na koju je instaliran", kaže višegodišnji policajac.

Privođenje Vahidina Munjića (Foto: N1)

Vahidinu Munjiću je pripao zadatak brisanja "otisaka prstiju" ljudi koji su surađivali sa Gačaninom i koju su identificirani u Izvještaju kojeg je sačinio policijski tim predvođen Marinom Zović. Najprije je taj Izvještaj proglašen irelevantnim, bagatelisan, dakle, a potom se Munjić usmjerio na inspektoricu sa ciljem njene totalne profesionalne i ljudske degradacije. Protiv Zovićke je pokrenut displinski postupak zbog "neovlaštenog podizanja krivične prijave".

"Ja sam se sa inspektoricom Marinom Zović sretao u različitim prilikama i ulogama, branio sam ljude koji su hapšeni po njenim prijavama pa mogu slobodno reći da je riječ o policajki rijetko uzornog profesionalnog i ljudskog integriteta", rekao je ovom novinaru advokat koji je inspektoricu zastupao pred Disciplinskom komsijom FUP-a. "Iako je cijeli slučaj bio režiran i vođen tako da se definitivno obračuna sa inspektoricom koja nije po volji njenim šefovima, članovi Komisije nisu našli ni jedan argument za njeno kažnjavanje", kazao je ovaj advokat nekoliko dana nakon što je inspektorica oslobođena odgovornosti. No, vrh Uprave policije Federacije je nezadovoljan ishodom svog montiranog procesa protiv neposlušne inspektorice kaznio članove Disciplinske komisije premještajući ih na niža i slabije plaćena radna mjesta.

POČETAK, A NE KRAJ

Postupajući tužitelj(i) Tužiteljstva BiH nije, za razliku od federalnih čelnika policije krivičnu prijavu koju je podnijela inspektorica Marina Zović nisu smatrali neosnovanom, niti "neovlašteno podnesenom". Temeljem te prijave Tužiteljstvo BiH je u saradnji sa  Kantonalnim MUP-om Sarajevo i već rečenim stranim policijskim agencijama provelo istragu i na kraju naredilo izvođenje akcije nazvane "Black Tiue 2" u kojoj je uhapšeno dvadeset i tri osobe, policajci, "poslovni ljudi", "ljekari, džetseteri".

Bilo bi i naivno i neodgovorno vjerovati da je posljednjom akcijom okončana istraga protiv, kako ih je EUROPOL u svom saopćenju nazvao, "pomagača i koprumpiranih službenika za koje se sumnja da su dio 'užeg kruga narkobosa'" Edina Gačanina.

Primjer inspektorice Marine Zović i profesionalne i ljudske drame kroz koju je prošla samo zato što je štitila zakon, pokazuje da podrška kriminalcima najvećeg kalibra, u Bosni i Hercegovine i van nje, nije stvar individulnog "nemara" niti je riječ izoliranom ekscesu, nego je institucionalno ukorijenjena u dijelovima policije, pravosuđu, državnim službama, od lokalne do najviše državne razine!