Piše: MARIO ILIČIĆ

Aleksandar Olenik, odvjetnik i političar, bivši zastupnik u Skupštini Srbije, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o predstojećim izborima u Srbiji, opasnoj politici koju već 12 godina sprovodi Aleksandar Vučić, Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, „izbacivanju“ Tita iz Kuće cvijeća, te otkrio kakvu politiku će zastupati kao član LSV-a.

ALEKSANDAR OLENIK

Borbu za građansku Srbiju, a protiv autoritarnog režima Aleksandra Vučića, nastavljate u redovima Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) – „Vojvođani“. Zbog čega ste se odlučili pridružiti LSV-u i kakve planove imate u narednom razdoblju?

-Pridružio sam se LSV-u, odnosno Vojvođanima, jer jedino oni za skoro 33 godine postojanja nisu promijenili politiku nikada, ni u jednom trenutku. Bilo je raznih grešaka, u lokalu, u taktici, u nekim koalicijama, ali nikada politika nije mijenjana. A ta politika se u ovom trenutku najbolje može definisati u pet političkih stavova, a oni su sljedeći: -Srbiji je mjesto u NATO-u. Nema zašto, nema ali…

-Srbiji je mjesto u Evropskoj uniji. Isto, bez ali i bez uslovljavanja. Možda bi čak bilo najbolje preuzeti scenario Crne Gore. Možda bi se prvo trebalo ući u NATO pa tek onda u EU.

-Kosovo je nezavisna država. I to svi vide i svi znaju.

-Bosna je nezavisna država, Sarajevo glavni grad i granica je na Drini.

-Srbija mora da se decentralizuje, Vojvodina mora da vrati svoje nadležnosti koje je izgubila još 1988. godine takozvanom „jogurt revolucijom“. Pošto na Kosovu nisu mogli da izvedu „jogurt revoluciju“, tamo je ona izvršena tenkovima, kada je uništena autonomija Kosova u okviru Srbije i tada je Srbija izgubila Kosovo. Odnosno, tada je Srbija istjerala Kosovo iz Srbije i tim potezom su izazvane sve buduće strahote koje su uslijedile i na Kosovu i u bivšeoj SFRJ. Nastavit ću da radim sve ono što sam radio sad u okviru Lige socijaldemokrata Vojvodine i neću odstupati od svoje politike. Ja sam inače iz Kikinde, na privremenom radu u Beogradu. Kao Kikinđanin, najnormalnije je bilo da svoju političku karijeru nastavim u LSV-u.

Također, među najvažnijim političkim stavovima je i taj da Srbija mora da uvede sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Svaki dan koji prođe šteta koju činimo sami sebi, Ukrajincima i našoj budućnosti je sve veća. I ne samo da uvedemo sankcije, nego moramo da osudimo Putina i ratne zločine koje je činila i čini njegova vojska.

Moramo da se pridružimo koaliciji koja već sada radi na organizovanju tribunala koji će suditi Putinu i svim ratnim zločincima koji su činili ratne zločine u agresiji na Ukrajinu. Bio sam više puta u Ukrajini od početka agresije i dva puta sam razgovarao s ukrajinskim tužiocima koji se bave samo pripremanjem i procesuiranjem predmeta ratnih zločina ruske vojske, tako da neka vrsta saradnje već postoji. Trenutno su raspisani lokalni izbori u Srbiji. LSV Vojvodine, odnosno Vojvođani, će učestvovati u svim opštinama. Neke koalicije su već dogovorene, druge se dogovaraju. Negdje ćemo i samostalno izaći na izbore. Suštinski, Novi Sad je kao glavni grad Vojvodine najbitniji. Zbog broja glasova, i to je jedini grad u kojem je moguća pobjeda opozicije. I ako svi budemo na jednoj listi, takva pobjeda se može očekivati. Pošto vidimo danas da postoji sto i jedna desničarska lista, očigledno da neće biti jedinstvene liste, tako da ćemo vidjeti kako će sve završiti.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić skupa s predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom najavljuje svesrpski sabor, ali tek nakon što UN-u bude glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Mjesecima slušamo prijetnje iz Beograda i Banje Luke o otcjepljenju RS-a i izlasku EUFOR-a na zamišljene entitetske granice u slučaju oružanog sukoba u BiH. Jesu li Vučićeve poruke nastavak njegovog ratnog djelovanja, kada se kao Miloševićev ministar informiranja služio sličnim metodama dezavuiranja javnosti i širenju straha?

-Nažalost, Vučić nikada nije promijenio svoju politiku. Promijenio je samo marketing, odnosno način na koji će to plasirati, tako što je došao na vlast sa nekoliko krupnih laži, a jedna od tih je da je odbacio radikalsku politiku velike Srbije i da je za ulazak Srbije u EU i sve ostalo što ide sa tim. Nažalost, jedan dobar dio građana mu je povjerovao, i on je uspješno vodio tu propagandu, odnosno mašineriju laži, i iskoristio je navodnu borbu protiv korupcije, opet samo na papiru i samo u medijima, u postupku protiv Miroslava Miškovića.

Kao što je Mišković sada na slobodi i kao što sada Srbija plaća milione odštete Miškoviću, tako i sada vidimo da od pridruživanja Srbije Evropskoj uniji pod Vučićevom vlašću nema ništa. Vidimo da je samo prepakovao politiku velike Srbije u politiku srpskog sveta i da on kao najbolji učenik i potrčko Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića nastavlja onu istu politiku koja je dovela do ratnih zločina i do genocida u Srebrenici. Nažalost, tu je velika odgovornost svih nas građana Republike Srbije i to je nešto što je velika mrlja svima nama. Mislim da će mlađe generacije teško moći da nam oproste što smo dopustili da Vučić dođe na vlast i što je već 12 godina na vlasti. Ono što je najgore, mi ako dozvolimo, on će nastaviti da sprovodi tu istu politiku. A ta politika je duboko nacionalistička.

A svaka nacionalistička politika ako se dovede do kraja, na svom krajnjem ishodištu ima rat, ratne zločine i genocid. Ja se nadam da su Evropa i Sjedinjene Američke Države to konačno shvatile. Mada stidljivo, ali vidim nekoliko poteza koji idu u tom pravcu. Strah je, pored laži i propagande, jedna od osnovnih metoda i načina vladanja i radikalskog i Vučićevog. Veliki dio građana Srbije se ovako ili onako drži u strahu i to je nešto što je na opoziciji, da se prosto izborimo s tim strahom, i dozvolimo ljudima da jasno izraze svoje mišljenje. Ne samo na izborima, nego i na ulici, radnom mjestu, kafićima, u porodici. Jer su te metode koje Vučić koristi poprilično nezamislive.

Vučić pokušava izlobirati da ne dođe do izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, ne priznaje presude haškog tribunala, a jedan od posljednjih aduta u Generalnoj skupštini UN-a su mu Rusi koji već duže od dvije godine vrše nemilosrdnu agresiju na Ukrajinu. Treba li nakon svega Vučića u BiH proglasiti personom non grata i zabraniti mu ulazak u zemlju?

-Što se tiče Rezolucije o genocidu u Srebrenici, to jedna od najsramnijih stranica Vučićeve politike. Jer je on lično zagovarao politiku koja je dovela do genocida u Srebrenici. I on, Dačić i Vulin i ostali. Sada pokušavaju da se zaštite tako što će odgovornost da prebace na sve građane, što je potpuno nezamislivo. A, oni to rade godinama. I na taj način ne samo što štite sebe, nego štite i sve koji su učestvovali direktno i indirektno u ratnim zločinima i genocidu. Pokušavaju da ih sakriju od odgovornosti, jer tako štite sebe od odgovornosti, uključujući i krivičnu odgovornost. I što je još gore, oni te iste ljude pripremanju za neke nove ratove i sukobe i zato na jedan najstrašniji način zloupotrebljavaju sasvim opravdanu želju da se u UN-u donese Rezolucija. A ta Rezolucija je inače rezultat postupanja vlasti u zadnjih 20 godina, jer se indirektno i direktno negira genocid u Srebrenici. Pokušava se sve anulirati, a ova Rezolucija je jedini normalan odgovor na tako sramnu politiku zvaničnog Beograda po tom pitanju.

Kad govorimo o proglašenjem personom non grata i zabranom ulaska u BiH, ja bih najradije proglasio personom non grata u Srbiji. I njegov povratak u zemlju bih usmjerio u institucije za izdržavanje krivičnih sankcija. I nadam se da će se u bližoj budućnosti tako nešto i desiti. A na svim našim komšijskim zemljama je da odluče kako da tretiraju Vučića. Mislim da Bosna i Hercegovina i Crna Gora suštinski imaju razloga da Vučića proglase personom non grata i zabrane mu ulazak u zemlju. Ali nisam siguran da bi to u ovom trenutku bilo korisno, jer bi se to opet koristilo u propagandi prema građanima Srbije i ne bi imalo većeg efekta, jer je Vučić svoju političku moć i uticaj razvio i u RS-u i u Crnoj Gori na jedan veliki i monstruozan način. Ne mora čak fizički ni da dođe tamo da bi mogao da sprovodi svoj štetan uticaj.

Može li uopće doći do pomirenja među narodima na Balkanu dok Srbija ne prizna Kosovo i genocid u Srebrenici?

-Bez suočenja sa zločinima koje su pojedinci sa srpske strane izvršili, a priznanje zločina genocida je samo jedan od načina tog suočenja, neće nikad doći do pomirenja među građanima, odnosno narodima. Do pomirenja može doći ako svi pogledamo u svoje dvorište. Srpsko dvorište su ratni zločini i genocid. Ako se mi prvo suočimo s tim, tek na tim osnovama možemo pokušati doći do nekog dogovora s komšijama. Da bismo došli do pomirenja mora da se zna ko je bio agresor, ko je vodio rat, ko je izgubio rat i koje su posljedice. Ne možemo svi biti pobjednici u ratu, ne možemo svi biti oni koji su samo branili svoje. Zna se ko je ratovao na tuđim teritorijama, teritorijama drugih država, a to je samo Vojska Jugoslavije, odnosno Republike Srbije. Zna se ko je odgovoran za genocid i to je polazna tačka. Moje mišljenje je da je rat u Jugoslaviji samo zaustavljen i prekinut ali da nije završen. I da veliki broj građana Srbije, ali i u komšijskim zemljama, u glavi još uvijek ratuje. Bez pravog pomirenja teško da će takvo razmišljanje da prestane.

AUTOBUSI IZ RS-a SA FIKTIVNIM GLASAČIMA

U Srbiji će biti ponovljeni izbori za Grad Beograd. Očekujete li ponovnu najezdu fiktivnih glasača iz RS-a?

-Mislim da režim ponovo računa da to uradi, ali pošto su uhvaćeni debelo u tom vidu krađe, pošto je došlo do određenih ustupaka režima u vidu izbornih uslova i što smo sa svih strana fokusirani na taj famozni birački spisak, moje je mišljenje da postoji šansa i dalje da će toga biti ali neće biti tako značajno i u tom obimu kao što je bilo na izborima krajem prošle godine. Na nama, na opoziciji, je da tako nešto ne dozvolimo i da do kraja završimo započetu kontrolu biračkog spiska. A da bi to uradili moramo učestvovati na izborima. Ne možete sjediti sa strane da kritikujete, da nemate svoje kontrolore, da nemate uvid u spiskove, da nemate uvid u glasanje i konačne rezultate. Da nismo učestvovali u posljednjim izborima prošle godine ne bi ni otkrili taj novi način masovne krađe izbora. Na opoziciji je da to spriječimo, a znamo i kako. To je ono što LSV upravo radi u ovim trenucima.

Jesu li Beograđani zbilja ogorčeni manipulacijama koje su na proteklim izborima napravili glasači koji su organizirano stigli iz tog bh. entiteta glasajući za općine u kojima nikada do tada nisu kročili nogom?

-Beograđani su više ogorčeni manipulacijama SNS-a i rukovodstva Beograda sa Šapićem na čelu nego tim ljudima koji su izmanipulisani i u većim dijelu su socijalno ugroženi. Na neki način su bili primorani socijalno-ekonomski da iskoriste tu jednu nisku ponudu, i da taj dan dođu u Beograd i glasaju, iako i oni znaju da nemaju pravo na to. Ja lično i većina Beograđana gledamo na njih kao na jednu vrstu žrtava, a ogorčeni smo na organizatore koji su sve osmislili. To nije jednostavno i itekako košta. To su milioni eura koji su uloženi u organizaciju, tu su autobusi, dnevnice, hrana, sprovođenje po Beogradu, povratak…

To je organizacija ogromnih razmjera koja puno košta i više smo ogorčeni na organizatore nego na ljude koji su bili žrtve te organizacije.

Gradonačelnik Beograda najavio je protjerivanje Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća, dok u isto vrijeme ulice i murali slave četničke fašiste i ratne zločince. Gdje je i zašto nestala slobodarska Srbija čiji su najbolji sinovi ginuli za ideje antifašizma na kojima počiva Europska unija?

-Nažalost, gradonačelnik Beograda je kineska kopija četničke ideologije u Putinovoj izvedbi. To je sve jadno, providno, a moram da kažem da nije mnogo ni pametno. To što pokušava da bude medijski eksponiran, zbog toga priča ovakve nebuloze. Samim tim najavama je ustvari više doprinio da se priča o nekom naslijeđu socijalističkog režima i Josipa Broza Tita. Postalo je više nego jasno da ni Šapić,  a ni mnogi jači igrači na desnici nemaju šta da traže u poređenju s Titom, a još manje snage da mijenjaju bilo šta u Kući cvijeća. A, što se tiče pitanja da li je nestala slobodarska Srbija, ja mislim da nije nestala, ali da se trenutno baš ne vidi najbolje. Mnogo veći broj ljudi poštuje i priznaje i dio je te slobodarske Srbije nego što se to može vidjeti na izborima. Jedan od razloga zašto se bavim politikom, je i da tim ljudima, slobodarskim ljudima, damo prostora da se dokažu i da u narednim vremenima, a pogotovo na izborima, ipak pokažemo da su četnici, ustaše i ostali kvislinzi izgubili i da ne mogu naknadno da pobijede u Drugom svjetskom ratu. A što se tiče ovih naših, domaćih četnika da im ponovimo – Zajedno su bježali sa ustašama 1945., i bježat će ponovo, što se nas tiče.