Primjera radi, politički predstavnici RS odlučili su u februaru 2020. da obustave rad u institucijama BiH do usvajanja novog zakona o Ustavnom sudu BiH. Zakon nije usvojen, a oni su se ipak vratili na posao, piše Srpskainfo.

Povod za takvu reakciju bila je odluka Ustavnog suda BiH da proglasi neustavnim Zakon o poljoprivrednom zemljištu RS. Međutim, poslanici, ministri i ostali funkcioneri iz Srpske vrlo brzo su shvatili da ne mogu apsolutno da ne učestvuju u radu institucija BiH, jer je u ponekim situacijama obavezno da budu protiv, da bi spriječili usvajanje odluka štetnih po interese RS.

Naravno, takav ishod je, kao i sada, izazvao međusobne optužbe vlasti i opozicije oko toga „ko je prvi izdao“ i ko ne poštuje zaključke Narodne skupštine.

Zato su zaključak povodom najnovije krize, izazvane nametanjem izmjena Krivičnog zakona BiH od strane Valentina Incka, formulisali mnogo preciznije: smatramo da ne postoje uslovi za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH (Predsjedništvu, Parlamentarnoj skupštini i Savjetu ministara), osim u slučajevima kada je neophodno učešće radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske, sve dok se ne riješi pitanje nametnutog zakona.

Na koji način će biti riješeno to pitanje – i dalje je misterija, ali je činjenica da ovakav zaključak ostavlja mogućnost učešća u odlučivanju u Sarajevu. U skladu s tim, Milorad Dodik je juče otišao na sjednicu Predsjedništva BiH i glasao protiv svih tačaka dnevnog reda. Ako tako bude i na sljedećoj sjednici, o njegovom vetu će se izjašnjavati Narodna skupština Srpske.

Međutim, dosad najradikalniji potez u institucijama BiH predstavnici RS (SNSD) povukli su 2007, u vrijeme kada je visoki predstavnik u BiH bio Miroslav Lajčak, u vrijeme kada se pregovaralo o reformi policije. Nakon što je Lajčak, između ostalog, nametnuo izmjene Zakona o Savjetu ministara, kojima je omogućio da ta institucija zasijeda kada je na sjednici većina ministara, da donosi odluke prostom većinom glasova i da predsjedavajućeg u odsustvu automatski mijenja najmlađi zamjenik, tadašnji predsjedavajući Nikola Špirić je podnio ostavku.

Ali, nakon što je Lajčak, poslije sedmica i mjeseci pregovora sa RS, načinio korak unazad tako što je naknadno napisao autentično tumačenje nametnutih izmjena Zakona, Špirić i kompletan Savjet ministara su nastavili da rade, što se smatra pobjedom Srpske nad OHR.

Narodna skupština RS tada je zaključila da su „autentičnim tumačenjem izmjena i dopuna Zakona o Savjetu ministara BiH, koje je nametnuo Miroslav Lajčak, date elementarne garancije i zaštita od preglasavanja na nacionalnoj i entitetskoj osnovi, te da su praktično korigovani dijelovi te odluke“.

Ovaj poraz OHR, u knjizi „Diplomatska kontraofanziva: Pouke iz Bosne i Hercegovine” detaljno je opisao Filip Leru Marten, tadašnji pravni savjetnik u Kancelariji visokog predstavnika.

"Morao sam da izradim odredbe kojima će se dodatne garancije unijeti u autentično tumačenje. Sve se svelo na to. Sedmice i sedmice razgovora i pregovora sada će se svesti na nekoliko rečenica koja treba unijeti u pravno tumačenje. Borio sam se da spriječim ovakav ishod. Sada sam ga morao lično staviti na papir. Poraze bi trebalo zapisivati. Neko uvijek mora pripremiti sporazum kojim se okončava bitka. Najčešće je to neko treći ili neko na strani pobjednika. U našem slučaju, mi smo morali staviti na papir uslove sopstvenog poraza, a taj zadatak administrativno je pripao meni", napisao je Marten.

Kako bi mogla da bude okončana najnovija kriza, nastala nakon što je Valentin Incko nametnuo zakon kojim zatvorom kažnjava one koji negiraju da se u Srebrenici dogodio genocid? Stiven Mejer, američki stručnjak za bezbjednost i član Međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u Srebrenici od 1992. do 1995, smatra da bi "Inzkov zakon" čak mogao dovesti do nezavisnosti Srpske.

"Ovo je definitivno najveća politička kriza. Jedno od rješenja moglo bi da bude ako bi se postigla saglasnost u PIK o tome da se ovaj zakon ne primjenjuje, a da politički akteri dođu do rješenja prihvatljivog za sve, u smislu izmjena Krivičnog zakona BiH. Ali, da se smanje doživljaji u smislu stalnog konfrontiranja o pitanjima o kojima nemamo apsolutno ni približno sličan stav. To se prije svega odnosi na prošlost. Paralelno s tim trebamo raditi na pitanjima koja bi nam stvorila ambijent za budućnost, gdje niko nikoga ne bi preglasavao i niko ne bi bio ponižen i poražen. Takav pristup bi, recimo, mogao da bude na ključnim pitanjima od evropskog interesa, pod pretpostavkom da evropski partneri ne drže BiH godinama u neizvjesnosti. Mislim na dobijanje statusa kandidata ili još gore ako dobijemo status kandidata, da desetinama godinama čekamo na rješenje", kaže Prodanović za Srpskainfo.

Takođe, dodaje naš sagovornik, ako političari iz FBiH žele budućnost BiH, onda treba ozbiljno da misle o regionalnom uvezivanju.

"Potpuno je nerazuman stav ključnih političara iz FBiH o inicijativi Otvoreni Balkan. Ona je od interesa za sve u BiH. Protivljenje toj inicijativi je dodatni argument za zaoštravanje odnosa i sumnjičavost", zaključuje Prodanović.