“Genocid se nikad ne desi samo tako!” (Genocide never happens out of nowhere!) - kažu učenjaci.

Prema studiji Gregoryja H. Stantona, predsjednika organizacije „Genocide Watch”, a ranije profesora studija genocida na Univerzitetu “George Mason” u Arlingtonu, Virginia, (SAD) postoji deset faza genocida.

Naši naučnici i istraživači genocida su nedavno izašli s tezom da postoji i jedanaesta - trijumfalizam, tj. slavljenje genocida i veličanje ratnih zločinaca koji su taj zločin predvodili, piše Preporod.info. 

Deset faza genocida 

Tih primjera smo se nagledali u nevjerici proteklih godina. Dok ovih dana pratimo mahnite izjave i prijetnje Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Nenada Nešića, Nenada Stevandića, Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i ostale kohorte srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, razmišljam o mogućoj dvanaestoj fazi genocida.

Radi se o stadiju koji je zapravo kulminacija svih prethodnih faza, a manifestira se kroz otvorene prijetnje sukobom i nasiljem, odnosno, intimidacijom novim genocidom. 

Vučićeve prijetnje

Uz stalnu dehumanizaciju Bošnjaka i Albanaca, sada sve učestalije slušamo prijetnje poglavito u Bosni i Hercegovini (jer na Kosovu očito ne smiju!) koje sve više poprimaju obrise nove genocidne namjere.

Predsjednik Srbije Vučić, koji je bio aktivni sudionik sistema Slobodana Miloševića, ratne mašinerije koja je 1990-ih pokrenula genocidni pohod na Bosnu i Hercegovinu, a kasnije i na Kosovo, ponovno prijeti zbog civilizacijske inicijative i prava žrtava da se u Ujedinjenim nacijama dostojanstveno globalno obilježava najveći zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata - genocid u Srebrenici.

Umjesto suočavanja s istinom o zločinu koji je bio kulminacija rastakanja bivše Jugoslavije i brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinom i koji je presuđen u više presuda na međunarodnim sudovima koje su osnovale UN kao genocid – Vučić prijeti „da bi usvajanje te rezolucije moglo da dovede do daljih sukoba u budućnosti“ i optužuje zapadne zemlje, sponzore rezolucije o Srebrenici u UN-u, da gaze Dejtonski mirovni sporazum i ne pokazuju brigu za „stabilnost u našem regionu“ te da „jedino što žele je kolektivna kazna za srpski narod.“  

Vučićeva diplomatska ofanziva u New Yorku proteklih dana, u kojoj najčešće ponavlja fraze kako „neće pognuti glavu“ i „borit ćemo se do kraja“ pa čak i patetičnu autoviktimizaciju predstavljajući „malu Srbiju“ kao Davida koji se bori protiv moćnog Golijata, zapravo potvrđuje da Vučić u stopu prati taktiku Ruske Federacije čiji predstavnici u New Yorku forsiraju ove izvrnute teze i prijetnje kako bi članice UN-a odvratile od podrške civilizacijskoj obavezi Ujedinjenih nacija da se priznaju greške iz bliske prošlosti i krene u procese normalizacije.

Naravno, zbog nedavnog iskustva i već pokrenutih sukoba u Ukrajini, ova priča stvara strah i uznemirenost na Balkanu, a cilj joj je da kod onih koje targetira izazove pogrešne poteze i konflikt.

Stoga je potrebna krajnja opreznost i smirenost. Zapaljive i panične izjave nisu adekvatan odgovor.

Oprez, spremnost, zakonitost i nepopuštanje prijetnjama i aktivna saradnja sa saveznicima u EU i SAD je strategija kojom se vrlo efikasno može otkloniti ovaj intimidacijski narativ. 

Dakako, te prijetnje su patološka propaganda koju režimi Vučića i njegovog bosanskog ađutanta Dodika kroz svoje poslušne medije koriste za domaću upotrebu.

Na takve zamke se ne smije nasjesti na način kako to oni žele i očekuju. Jedna bosanska poslovica iz Gornjeg Podrinja veli da “sve što takvi  mogu da urade, on bi to već uradili, a što ne rade znači da to ne mogu uraditi.”

Poznato je da su autoritarni režimi, da bi opstali, spremni pogaziti sve principe, sve izjave koje su davali, izvještaje koje su usvajali, nedorečene rezolucije koje su donosili, čak i izvrtati činjenice kako bi kod svojih pristaša isforsirali frentičnu laž o nametatanju kolektivne krivnje.

U neslobodnim društvima to su najučinkovitije metode sprečavanja suočavanja s istinom i prošlošću. To je mitomanija koja se lahko propagira, a nažalost veoma je opasna za budućnost upravo tih kojima se servira.

Ruska taktika “specijalne vojne akcije” koju pokušavaju prenijeti na Balkan u formi “specijalne propagande” jer očigledno nisu u poziciji vojno i sigurnosno izazvati sjeveroatlantske sile i otvoriti novo bojno polje.

Kada se ruski prijatelji (proxy) na Balkanu poput Vučića i Dodika malo otrijezne i uvide da su prešli granice, onda se vade pozivima na međunarodne regulacije i pravo, potom na “mirni razlaz”, da bi kad shvate da su njihove taktike pročitane odgovarali izjavama poput Dodikove: “Ko je lud više da ratuje!?”

Sve ovo govori o izvjesnom porazu politike koja već dvije decenije raspamećuje ovu zemlju jer su je pročitali svi relevantni akteri međunarodne scene. Ucjene ne daju rezultate kao ranije!? Sankcije se osjete na džepu, a još nisu u potpunosti nametnute! 

Vučić i Dodik dobro znaju da nema mijenjanja granica na Balkanu

Pitanje oko toga šta će se desiti najavljenim skupom početkom maja tzv. Vaskršnjim srpskim saborom, te razumljiva nervoza i strah koju generiraju, je previše nategnuta.

Naravno, ne smije se zanemariti i potrebno je na ovu ciljanu eskalaciju odgovoriti strateški.

Najizglednije je da će se desiti uobičajene nedorečenosti i ucjenjivački zahtjevi - provokativne manifestacije koje ne smiju mrdnuti od uobičajenog okvira.

Šta su do sada polučili silni mitinzi, zastave, neustavne proslave i parade militarizma osim održavanja napetosti. 

Vučić i Dodik dobro znaju da nema mijenjanja granica na Balkanu.

Ne može se to desiti bez krvi i rata, a svjesni su kako su završili oni čije politike danas nastoje revitalizirati! Za razliku od 1990-ih kada su bili neuporedivo moćniji, danas je ta moć uglavnom na nivou isprazne mrzilačke retorike.

Znaju dobro da te riječi ne mogu pokriti silom koju je imao Milošević, a sadašnja Putinova je prilično nepouzdana i zaglavljena u Ukrajini. Održanje tenzija i političkih blokada su krajnji dometi ruskog malignog utjecaja.

Zlo koje se više od tri decenije uzgaja na agresivnom ekspanzionizmu, a čije se pogubne posljedice sistematskim negiranjem i lažima relativiziraju, kulminirat će tamo gdje je uzgojeno. Dosad su to sva ljudska i historijska iskustva potvrdila!