Island očekuje veliku vulkansku erupciju. Ne znaju kad će biti, ali bit će. Od kraja oktobra zemlja se ne prestaje tresti na jugozapadu otoka. Na tom istom području već je bilo drugih erupcija, posljednja prošlog ljeta. Ali ovaj put, s zemljom koja se otvara kilometrima, boje se da će biti ona koju pamte.

Počelo se tresti 24. oktobra tlo na jugozapadnom dijelu otoka. U tako vulkanskoj zemlji kao što je ova, s više od 200 aktivnih vulkana, činjenica da se zemlja trese ne utječe na svakodnevni život Islanđana. Ali broj malih zemljotresa nastavio je rasti. Sada ih se proizvodi brzinom većom od hiljadu dnevno. To je ono što je poznato kao seizmički roj.

Epicentar zemljotresa je različit, no svi se događaju u širokom području oko grada Grindavíka, na jugoistoku otoka. To je mala ribarska općina smještena na poluotoku Reykjanes, samo 60 kilometara od Reykjavíka, glavnog grada Islanda. Na početku događaja roj je bio koncentriran zapadno od pogođenog područja, ali se kasnije pomakao na istok. Tokom vikenda, zemljotresi su se ponovno pomakli, koncentrirajući se južno od Grindavíka, toliko južno da bi, ako bi se zemlja otvorila na tom mjestu, moglo doći do podvodne erupcije.

Što se tiče dubine, zemljotresi su se počeli javljati na više od pet kilometara. No 9. novembra bili su već na 3,5 kilometara, a posljednjih dana događaju se na samo 800 metara.

Promjene u položaju seizmičkog roja i porast hipocentra naveli su odgovorne za praćenje njegove evolucije i Islandski meteorološki ured (IMO) da utvrde da će doći do prodora magme. Masa mora biti ogromna, da je cijela površina na njoj. Bill McGuire, emeritus profesor geofizičkih i klimatskih opasnosti sa londonskog Univerziteta rekao je za Science Media Center da modeli sugeriraju da se "magma uzdiže duž pukotine duge 15 kilometara i sada je blizu površine na 800 metara ili čak manje”. GPS je iz svemira otkrio porast terena od nekoliko centimetara dnevno na različitim tačkama u tom području.

Naučnici ne znaju gdje će se magma pojaviti. Ali pukotina, koja se otvorila od jugozapada prema sjeveroistoku, je trag. Najvjerojatnije, prema IMO-u, to čini u nekom trenutku pukotine. Stručnjaci ovaj događaj povezuju s obližnjim vulkanom Fagradalsfjall koji ubrzava svoju aktivnost od 2021. godine i čija je posljednja erupcija bila prošlog ljeta. Stoga postoji mogućnost da se materijal pojavi na ovom mjestu. Ono što naučnici ne znaju je kada. U svojim posljednjim bilješkama, ono što su najviše rekli iz IMO-a je da je "vjerojatnoća vulkanske erupcije u nadolazećim danima velika".

Ako stručnjaci ne znaju gdje će se pojaviti masa rastaljene zemlje, još manje koje će vrste biti. Alternativa je nekoliko. Područje je relativno ravno i vulkani nemaju tipičan stožasti oblik. U tom dijelu otoka, a Fagradalsfjall je dobar primjer, zemlja se otvara vulkanskim pukotinama. U ovom slučaju, lava teče iz neke tačke u pukotini i ne mora biti eksplozivne prirode. Ako se dogodi tako južno od pukotine, već bi bila u moru. Ali ne može se isključiti eksplozivna erupcija na nepuknutoj tački.

Susret sjevernoameričke i euroazijske tektonske ploče događa se usred sjevernog Atlantika (nešto slično događa se i na jugu, ali s drugim protagonistima). U stvarnosti to nije sastanak, to je neslaganje: oba se tanjura razdvajaju. Duž okeana, od juga prema sjeveru, tako se otvorila ogromna pukotina u morskom dnu, srednjeatlantski greben. Iako je jaz na dnu mora, hiljadama metara daleko, on također prelazi i preko kopna. On Island dijeli na dva dijela.

Vlasti su proglasile stanje pripravnosti u Grindavíku, ali još nisu naredile evakuaciju grada, već nekih obližnjih sela. U slučaju erupcije postoji opasnost od otrovnih para, posebno sumpornog dioksida. Na globalnoj razini najveći bi rizik predstavljao izbačeni stub pepela. Eksplozivna erupcija mogla bi emitirati velike količine čestica koje bi zakomplicirale zračni i pomorski promet, kao što je to učinio Eyjafjallajökull, čija je erupcija prije nekoliko godina mjesecima držala promet zatvorenim.