New York Times je trećeg novembra objavio članak koji je napisao izraelski predsjednik Isaac Herzog pod naslovom “Predsjednik Izraela: Ovo nije bitka samo između Izraela i Hamasa.” Članak je zapravo službeno mišljenje izraelske države, kako ga je napisao gospodin Herzog, piše Husein Karataš za Daily Sabah, prenosi Stav.ba.

Izraelski predsjednik započinje svoj članak spominjući svoj susret s izraelskim žrtvama napada Hamasa sedmog oktobra.

Nazivajući smrt 1400 Izraelaca “neslućenom tragedijom” Izraela, tvrdi da je Izrael u egzistencijalnoj borbi. Herzog također tvrdi da se trenutna bitka “ne vodi samo između Izraela i Hamasa. To je između onih koji se pridržavaju normi ljudskosti i onih koji prakticiraju barbarstvo kojemu nema mjesta u modernom svijetu.”

Herzog od početka imenuje Izrael kao čuvara čovječanstva dok Hamas, palestinsku organizaciju otpora koja se bori za opstanak Palestine i Palestinaca, naziva "barbarima". Možda bi se neko mogao i složiti s izraelskim predsjednikom da trenutno Palestina nije pred nestankom zbog izraelske okupacije i masakra koji je u toku. Nije tajna da Izrael nije imao gori dan od sedmog oktobra, ali izraelsko-palestinski sukob star je gotovo 75 godina, a Hamasov napad je rijedak i samo je odgovor na beskrajnu izraelsku okupaciju i ubistva.

Svi mi, pa tako i Herzog, znamo da statistika ne laže. Kada se usporede smrti obje na strane, vidi se da Izrael ubije oko 20 Palestinaca na svaku izraelsku žrtvu. Dakle, u pogledu broja stanovnika, ako se kurs nastavi ovakvim, Palestinci će nestati sa svijeta prije nego Izraelci. Osim toga, karte također demantiraju tvrdnju izraelskog predsjednika. Kada se karta Palestine iz 1948. usporedi s mapom iz 1967. godine iz 1973. i sadašnjim datumom, može se vidjeti da je Izrael okupirao gotovo 80% teritorije palestinske države, koja je uspostavljena zajedno s Izraelom 1948.

Herzog potom nastavlja s tvrdnjama protiv Hamasa poput mučenja djece, silovanja žena i spaljenih beba. Takve navode nije potvrdila ni izraelska vojska, ali ih izraelski predsjednik i dalje prepričava, dajući naslutiti da namjerno laže. U tom smislu, kao čitatelji, možemo biti sumnjičavi prema svim njegovim tvrdnjama jer ako se osoba ne ustručava lagati o nekom pitanju, to će učiniti i za druge. U međuvremenu, Herzog rijetko spominje spaljene palestinske bebe u Gazi. Možda zato što, kako je izjavio u jednom od svojih govora, misli da u Gazi nema nevinih ljudi, što je izjava u suprotnosti s njegovom tvrdnjom da se bore za čovječanstvo protiv barbara.

Zatim piše o svojoj nelagodi zbog skupova protiv Izraela u zapadnim gradovima. Herzog tvrdi da zapadna publika mora podržati Tel Aviv protiv Hamasa. Međutim, ono što on ne želi vidjeti (ili namjerno prikriva) jest da se Izrael bori protiv civila, a ne protiv Hamasa. Izraelska vojska neselektivno ubija civile, uključujući i bebe, bombardirajući bolnice, škole i druge civilne zgrade. Herzog bi mogao biti uzrujan zbog reakcija ljudi, ali niko sa grižnjom savjesti ne prihvaća holističke kazne. Ono što Izrael radi nije da kazni Hamas, već da ubije što više Palestinaca. Ovo je genocid i za razliku od gospodina Herzoga, ljudi u svijetu nikada ne odobravaju takvu okrutnost.

Ljudi također ne prihvaćaju njegovu tvrdnju da su se militanti Hamasa skrivali u bolnicama. Prvo, strani zdravstveni radnici već su potvrdili da militanti Hamasa nisu bili u bolnicama kad su bombardirani. Drugo, da su pripadnici Hamasa u izraelskoj bolnici, bi li je i dalje bombardirali? Vjerojatno ne. Treće, bombardiranje bolnica je zabranjeno međunarodnim konvencijama. Stoga, umjesto da optužuje inozemnu publiku da ne podržava Izrael, Herzog bi se trebao zapitati koliko se moralno ponaša. Međutim, njegov članak pokazuje da je njegovo shvaćanje morala i suosjećanja potpuno drugačije od onoga običnog čovjeka. Ima li ih, pitanje je.

Predsjednik Herzog nastavlja pisati čudne stavove prije nego što završi svoj članak. Na primjer, on kaže: “Naše potpuno povlačenje iz Gaze 2005. imalo je za cilj dati im slobodne živote i otvoriti vrata miru. Na naše užasnuće, Hamas i njegove brojne palestinske pristaše izabrali su drugačije.” Ove primjedbe impliciraju kao da se Izrael dobrovoljno povukao iz Gaze. Nadalje, ne spominje da je Gaza zatvor otvorenog tipa zbog blokade od 2007. godine.

Herzog također krivi Hamas i njegove pristaše što su odabrali nasilje. Očekuje li da Palestinci prihvate ugnjetavanje i okupaciju? Također, samoodbrana je legitiman odgovor. Izraelski predsjednik također tvrdi da Palestince rano upozoravaju lecima i telefonskim pozivima. Da, ali kada napuštaju svoje domove, izraelski ih avioni bombardiraju na cestama.

Sve u svemu, ako je izraelski predsjednik napisao ovaj članak kako bi odbranio poziciju svoje zemlje, on je sigurno podbacio. Ono što se dogodilo u posljednjih mjesec dana pobija gotovo sve njegove tvrdnje. Ubijanje civila ne znači ljudskost nego barbarstvo. Nije Hamas, nego je Izrael spaljivao bebe bombama. Nije Izrael, nego je Palestina egzistencijalno ugrožena. Izraelska vojska je brutalnija od Hamasa. Konačno, u Gazi postoje i nevini ljudi, npr. bebe, unatoč Herzogovim tvrdnjama.

Šteta je što predsjednik svoju zemlju ne brani istinama nego lažima. Njegov članak samo dodatno šteti imidžu njemu i njegovoj zemlji. Čini se da bi se Izrael uskoro mogao pretvoriti u Gazu za Izraelce jer će biti izolirani od svijeta zbog okrutnih postupaka izraelske administracije, uključujući i predsjednika Herzoga.