Zbog političke stabilnosti države Bosne i Hercegovine, zbog skladnog i prosperitetnog suživota i suradnje među konstitutivnim narodima, nužno je doći do izbornih pravila koja će svakom konstitutivnom narodu i svakom građaninu omogućiti izbor njihovih legitimnih političkih predstavnika, kako to Ustavni sud u predmetu “Ljubić” izrijekom kaže “na svim administrativno-političkim razinama”, piše u autorskom tekstu za Večernji list BiH, Božo Ljubić predsjednik Glavnog vijeća HNS-a, nevladine organizacije kojom upravlja lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

Mantru o "legitimnom predstavljanju" naroda u BiH ponovo zastupa Božo Ljubić. Zanimljivo je kako njegov tekst stiže upravo u vrijeme kada otpočinju pregovori Trojke i HDZ-a BiH o izmjeni Izbornog zakona u BiH.

-Polugodišnji rok za ograničene izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH, dogovorene zaključkom koalicijskog sporazuma stranaka pobjednica nakon općih izbora 2022. godine, provedbom izbornih rezultata, već je debelo iza nas. Realizacija ovog zaključka toliko je značajna da nije pretjerano reći kako o toj realizaciji ovisi uspjeh ili neuspjeh parlamentarne većine, uspjeh ili neuspjeh europskog puta BiH, uspjeh ili neuspjeh Bosne i Hercegovine kao stabilne i funkcionalne države.

Osnova za dogovor su dvije fundamentalne sudske odluke, jedna Europskog suda za ljudska prava (“Sejdić - Finci”) i druga Ustavnog suda BiH (predmet “Ljubić”).

Budući da se još uvijek, s vremena na vrijeme, čuju tvrdnje kako je odluka u predmetu “Ljubić” provedena, nužno je još jednom istaknuti kako je svoj stav o tom pitanju dao i Ustavni sud BiH u svojim dvjema odlukama, a o tome se očitovao i UO PIC-a u svom komunikeu.

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Nakon što zaključuje da se “djelomično usvaja zahtjev dr. Bože Ljubića, predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH”, Ustavni sud “nalaže Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu s člankom 61. stavkom 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke uskladi odredbu Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 - Prijelazne i završne odredbe članka 20.16. A stavak 2. toč. a - j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

60. Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 - Prijelazne i završne odredbe članka 20.16. A stavak 2. toč. a - j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zato što očito impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti utemeljeno na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa, što je suprotno načelu konstitutivnosti odnosno jednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda.”

Kako se u dijelu političke, ali i stručne javnosti u Bosni i Hercegovini mogu čuti glasovi da je, intervencijom visokog predstavnika na dan izbora, odluka Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” provedena, dužan sam, kao podnositelj ove apelacije, argumentirano osporiti ove tvrdnje.

Iz odluke Ustavnog suda BiH jasno je kako je jedino Parlamentarna skupština BiH nadležna i obvezna provesti odluku Ustavnog suda.

Povećavajući broj izaslanika u klubovima konstitutivnih naroda sa 17 na 23, visoki je predstavnik svojom odlukom, u određenoj mjeri, smanjio neproporcionalnost u predstavljanju pojedinih županija, ali spomenutom odlukom nije uopće zadovoljena bit presude “Ljubić” u kojoj Ustavni sud u točki 51. obrazloženja kaže:

“ ... neosporno proistječe da načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suprotno od navedenog, neadekvatno političko predstavljanje onih koje predstavlja i čije interese zastupa dovodi do povrede načela konstitutivnosti, odnosno nejednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava Bosne i Hercegovine, konkretno članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.”

Evidentno je kako, i nakon odluke visokog predstavnika, izbor izaslanika iz pojedinih županija drastično odstupa od ovog načela. Naime, i dalje Bosansko-podrinjska županija (Goražde) u kojoj, prema posljednjem popisu žive 24 osobe hrvatske nacionalnosti, ima jednak broj izaslanika u hrvatskom klubu Doma naroda FBiH kao i Posavska županija, u kojoj živi više od 33 tisuće Hrvata prema posljednjem popisu.

Neki politički akteri, poglavito iz reda političkih Bošnjaka, uporno su tvrdili i ponavljali kako je odluka Ustavnog suda u predmetu “Ljubić” provedena činjenicom da je Ustavni sud izbrisao osporene članke Izbornog zakona, nakon što Parlamentarna skupština nije u zadanom roku provela odluku Ustavnog suda. Ustavni sud se o tom pitanju očitovao nakon plenarne sjednice Ustavnog suda, posvećene izvješću o izvršenju odluka Ustavnog suda od 26. siječnja 2022. godine na sljedeći način (dakle godinama poslije datuma kada je Ustavni sud izbrisao osporene članke Izbornog zakona).

Izvaci iz saopćenja Ustavnog suda BiH od 26. siječnja 2022.

“U predmetu broj U 23/14, koji se tiče ocjene ustavnosti pojedinih odredbi Izbornog zakona BiH, Ustavni sud BiH je 6. srpnja 2017. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, utvrdio da Parlamentarna skupština BiH nije izvršila raniju odluku Ustavnog suda BiH od 1. prosinca 2016. godine. Nakon toga, 1. i 27. veljače 2019. godine Ustavnom sudu su dostavljene informacije Doma naroda i Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o poduzetim koracima u cilju izvršenja ove odluke. Prema posljednjem izvješću o izvršenju odluka, koji je Ustavni sud BiH usvojio 26. siječnja 2022. godine, Parlamentarna skupština BiH nije izvršila odluku U 23/14 od 1. prosinca 2016. godine”, stoji u odgovoru Ustavnog suda BiH.

Isto je potvrdila i predsjednica Ustavnog suda Valerija Galić u izjavi za medije 13. lipnja 2023. godine.

Da se radi o zabludama, odnosno manipulacijama, kako je odluka Ustavnog suda u predmetu “Ljubić” provedena, govori i komunike Vijeća za provedbu mira (PIC) iz prosinca 2017. godine. Dakle, punih pet mjeseci nakon što je Ustavni sud izbrisao prijeporne odredbe Izbornog zakona.

“Kao neposredan prioritet, odluka Ustavnog suda BiH od 1. prosinca 2016. godine (predmet ‘Ljubić’), koja se konkretno odnosi na izbor izaslanika u Dom naroda Federacije BiH, mora se provesti, a ne dodatno problematizirati na način da se kombinira s političkim zahtjevima”, naveo je Upravni odbor PIC-a.

Zaključak:

Nesumnjivo je i neporecivo da Parlamentarna skupština BiH nije provela odluku Ustavnog suda u predmetu “Ljubić”, što je Ustavni sud na svojoj plenarnoj sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine i potvrdio. Jasno je to i na osnovi aktualnog sastava Doma naroda FBiH, izabranog nakon općih izbora održanih u listopadu 2022. godine.

U navedenom domu, i pored intervencije visokog predstavnika, još uvijek postoje delegati koji nemaju izborni legitimitet konstitutivnog naroda kojeg nominalno predstavljaju.

Zbog političke stabilnosti države Bosne i Hercegovine, zbog skladnog i prosperitetnog suživota i suradnje među konstitutivnim narodima, nužno je doći do izbornih pravila koja će svakom konstitutivnom narodu i svakom građaninu omogućiti izbor njihovih legitimnih političkih predstavnika, kako to Ustavni sud u predmetu ‘Ljubić’ izrijekom kaže “na svim administrativno političkim razinama”.

Daytonski mirovni sporazuma i Ustav BiH odredili su i uspostavili tijela vlasti koja služe operacionalizaciji i institucionalizaciji načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda.Budući da je BiH po svome ustavnom određenju parlamentarna demokracija, legalitet i legitimitet vlasti stječe se u izbornom procesu koji je reguliran i normiran Izbornim zakonom. Iz preambule Ustava BiH vidljivo je kako je ustavotvorac imenovao/označio Bošnjake, Hrvate i Srbe kao konstitutivne narode. Time je Ustav BiH svakom od konstitutivnih naroda dao status “naroda/demosa iz kojeg proistječe demokratska i legitimna vlast”. Stoga, svaki konstitutivni narod čini zasebnu izbornu jedinicu iz koje se biraju politički zastupnici tog konstitutivnog naroda u tijela vlasti namijenjena kolektivnom zastupanju (Predsjedništvo BiH, domovi naroda PS BiH i Parlamenta FBiH, Vijeće naroda RS).

Ergo, Izborni zakon BiH u potpunosti mora osigurati pravo na legitimno predstavljanje svakom konstitutivnom narodu u ovim institucijama tako da svaki član Predsjedništva BiH, Doma naroda PS BiH, Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda RS ima i nosi legitimitet konstitutivnog naroda koju nominalno predstavlja. Stoga je, iz postojeće ustavno-pravne perspektive, fundamentalno važno da legitimno političko predstavljanje triju konstitutivnih naroda bude temeljno načelo Izbornog zakona BiH.

O temeljnim ustavnim načelima, kada su zakoni u pitanju, nije dopušteno raspravljati, nego je nužno sve zakone usklađivati s tim načelima. Ono o čemu se može raspravljati i dogovarati su modaliteti za realizaciju ovog načela. Jedan od modela već je bio usvojen na Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH 15. lipnja 2022. nakon što je Ustavni sud BiH odbacio prigovor Kluba Bošnjaka da se tim prijedlogom krši vitalni nacionalni interes Bošnjaka te je potvrdio ustavnost usvojenog prijedloga. Smatram da predstavnici Hrvatskog narodnog sabora BiH trebaju ostati uz ovaj model, ali biti otvoreni i za alternativne modele koji mogu doći od partnera u pregovorima. Pritom, svaki od tih alternativnih modela, da bi se uopće uzeo u razmatranje, mora osigurati provedbu načela legitimnog predstavljanja triju konstitutivnih naroda kao temeljnog načela cjelokupnog Izbornog zakona BiH. Pritom je vrlo važno istaknuti činjenicu da je načelo legitimnog predstavljanja izravna posljedica uvažavanja i primjene temeljnog načela Ustava BiH, načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Stoga je svako relativiziranje, odugovlačenje ili odbijanje dogovora u vezi s izmjenama Izbornog zakona BiH na načelima legitimnog političkog predstavljanja triju konstitutivnih naroda nužno okarakterizirati kao rušenje ustavno-pravnog poretka, destabilizaciju države, produbljivanje nepovjerenja i antagonizama između konstitutivnih naroda te dodatnu dezintegraciju bosanskohercegovačkog društva, piše Ljubić.