Američki časopis Foreign Affairs objavio je opsežan članak američkih istraživača, u kojem se bave pitanjem posljedica rata koji Izrael vodi u Pojasu Gaze od 7. oktobra prošle godine.

Michael Robbins, Amaney A. Jamal i Mark Tessler, trojica univerzitetskih profesora i istaknutih istraživača u istraživačkoj mreži Arab Barometar, smatraju da je napad bio odlučujući trenutak ne samo za Izrael nego i za cijeli arapski svijet.

Autori tvrde da se napad palestinskog otpora dogodio u vrijeme oblikovanja novog poretka u regiji, kada su četiri arapske zemlje: Bahrein, Maroko, Sudan i Ujedinjeni Arapski Emirati, počele normalizirati svoje diplomatske odnose s Izraelom prije tri godine.

Slabljenje zamaha normalizacije

Napad Islamskog pokreta otpora (Hamas) i razorna izraelska vojna operacija koja je uslijedila u Pojasu Gaze, prema članku, doveli su do slabljenja zamaha normalizacije odnosa.

Kraljevina Saudijska Arabija saopćila je da neće nastaviti s dogovorom o normalizaciji odnosa sve dok Izrael ne poduzme jasne korake kako bi olakšao uspostavu palestinske države.

U članku se navodi da su hiljade ljudi u mnogim arapskim zemljama izašle na ulice protestvujući protiv izraelskog rata i humanitarne krize koja je iz njega proizašla. U Jordanu i Maroku demonstranti su zahtijevali poništenje mirovnih ugovora sklopljenih s Izraelom te su izrazili svoje razočarenje zbog oglušivanja arapskih vlada na zahtjeve svoga naroda.

Trojica istraživača u svom zajedničkom članku smatraju da bi 7. oktobar mogao predstavljati prijelomni trenutak i za Sjedinjene Američke Države (SAD). Arapsko javno mnijenje oštro se okrenulo protiv Izraela, “najvjernijeg američkog saveznika” u regiji, zbog rata koji vodi u Pojasu Gaze.

Iran i Kina

Ovakav razvoj događaja, prema mišljenju trojice autora, mogao bi omesti američka nastojanja ne samo prilikom pomaganja u rješavanju krize u palestinskom Pojasu, već i da obuzda Iran i suoči se s rastućim kineskim utjecajem na Bliskom istoku.

Autori navode da mreža Arab Barometar, nestranačka istraživačka organizacija koju vode od 2006. godine, provodi polugodišnja ispitivanja javnog mnijenja na nacionalnom nivou u 16 arapskih zemalja, kako bi saznala mišljenja običnih građana u regiji u kojoj se provodi sasvim malo anketa.

Istaknuli su da su ispitivanja javnog mnijenja provedena nakon američke invazije na Irak 2003. pokazala da mali broj običnih Arapa ima pozitivno mišljenje o Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Međutim, ti stavovi su se donekle popravili do 2022. godine, pri čemu je najmanje trećina ispitanika u gotovo svim zemljama obuhvaćenim istraživanjem Arab Barometra potvrdila da ima “vrlo pozitivno” ili “donekle pozitivno” mišljenje o SAD-u.

Značajna promjena

Ankete koje je istraživačka mreža provela u pet zemalja krajem 2023. i početkom 2024. pokazuju da je ugled SAD-a među arapskim građanima značajno opao. Anketa provedena u Tunisu, djelomično prije 7. oktobra i dijelomično poslije, pokazala je da se ova promjena dogodila kao odgovor na događaje u Gazi.

Prema mišljenju koje su trojica istraživača iznijeli u svom članku, možda je najveće iznenađenje u tome što su ankete pokazale da je gubitak SAD-a u arapskom javnom mnijenju bio dobitak za Kinu.

Prema nedavnim anketama koje je provela mreža Arab Barometar, stavovi arapskih građana prema Kini su se poboljšali u odnosu na period slabe podrške Pekingu u arapskom svijetu koji je trajao pola decenije. Međutim, kada su ispitanici upitani je li Kina uložila ozbiljne napore da zaštiti prava Palestinaca, samo se mali broj njih složio s tim.

Prema članku u Foreign Affairsu, ovakav rezultat sugerira da stavovi arapskih građana više odražavaju duboko nezadovoljstvo zbog SAD-a nego što odražavaju konkretnu podršku kineskim politikama prema Gazi.

Trojica istraživača u svom članku iznose očekivanja da će američki čelnici nastojati, u nadolazećim mjesecima i godinama, okončati sukob u Gazi i započeti pregovore za postizanje trajnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba.

Napadi Huta

SAD se također nada da će zaštiti međunarodnu ekonomiju štiteći Crveno more od napada “iranskih agenata”, aludirajući time na jemensku grupu Huti, te učvrstiti regionalni savez koji ograničava Iran i kinesko uplitanje u regiju, prema časopisu.

Kako bi Washington postigao bilo koji od ovih ciljeva, potrebno mu je partnerstvo arapskih zemalja, što je nešto što će mu biti nemoguće postići ako arapski narod ostane sumnjičav prema američkim ciljevima na Bliskom istoku, smatraju trojica autora. No, brojni američki analitičari i političari počesto su isticali da ”arapska ulica”, kako je ponekad nazivaju, ne bi trebala imati veliki značaj u vanjskoj politici, tvrdeći da ”autoritarni” arapski čelnici ne mare previše za javno mnijenje u svojim zemljama.

Na temelju ovog argumenta, ovi analitičari i političari naglašavaju da američki kreatori politike moraju dati prednost sklapanju poslova s utjecajnim ljudima umjesto osvajanja srca i umova arapskih građana. Međutim, u svom zajedničkom članku Robbins, Amaney i Tessler navode kako je mišljenje da arapski čelnici nisu ograničeni javnim mnijenjem samo “mit”.

Trojica istraživača kao argument za to navode ustanke arapskog proljeća koji su svrgnuli vlade u četiri arapske zemlje te masovne proteste 2019. koji su doveli do promjena u vodstvu u četiri arapske države.

Direktne i ozbiljne posljedice

Ljutnja arapskih građana na američku vanjsku politiku također bi mogla imati direktne i opasne posljedice za SAD, dodaju autori.

Navode da su njihova ranija istraživanja, utemeljena na podacima iz anketa koje je provela njihova mreža u Alžiru i Jordanu, pokazala da ljutnja na američku vanjsku politiku može izazvati veće razumijevanje arapskih građana za “teroristička” djela usmjerena protiv SAD-a, navodi se u članku, prenosi Aljazzera.

Prema članku, Arapi su uvijek smatrali da SAD radi na osiguravanju svojih i interesa savezničkih arapskih čelnika koje stavljaju ispred interesa običnih građana, čak i kada arapski građani traže veću podršku za demokratizaciju i antikorupcijske napore.

Istraživači zaključuju da se rizici neuspjeha u rješavanju pitanja slabljenja arapske podrške SAD-u protežu dalje od Gaze.

“Bez značajnijeg pomaka” u američkoj podršci izraelskom ratu i bez pametnih promjena u američkoj politici da se dugoročno ograniči rast arapskog neprijateljstva prema Americi, drugi akteri, uključujući Kinu, nastavit će pokušavati “potisnuti” SAD s njegove vodeće uloge na Bliskom istoku.