Piše: Igor TABAK (Jutarnji list)

Srijeda, 4. rujna, ujedno je 924. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, zemlji koja baš kao i Hrvatska izlazi iz toplinskoga vala. Širom istoka države bilježe se brojni požari – ne samo kao posljedica velike suše, već i zbog borbenih djelovanja, među ostalim i korištenjem posebnih bespilotnih letjelica kojima se neprijateljske položaje u pošumljenim međama iz zraka pali rasipanjem zapaljene smjese (termit). Usprkos određenom zahlađenju, a onda i smanjenoj potrošnji struje za preko 3,7 posto na tjednoj bazi, nažalost nije došao kraj redukcijama struje širom Ukrajine.

S jedne strane to je rezultat nastavka ruskih napada na strujnu infrastrukturu (posebno trafostanice, među ostalim i one vezane uz željezničku mrežu), a bilo je dodatnih problema i u održavanju blokova pojedinih nuklearnih elektrana čiji su neočekivani kvarovi i remonti odgodili postizanje ravnoteže između potrošnje te proizvodnje i uvoza struje.

U isto vrijeme nastavljaju se i ukrajinska nastojanja za dobivanje dozvole zapadnih zemalja o korištenju doniranog naoružanja dugog dometa protiv vojnih ciljeva u dubini ruskog teritorija (posebno protiv lansirnih pozicija raketa i dronova koji rade veliku štetu, kao i ruskih vojnih aerodroma s kojih polijeću avioni koji prema Ukrajini svakodnevno ispuštaju vođene zrakoplovne bombe i raznolike rakete).

O tome se razgovaralo u Washingtonu – gdje su krajem prošlog tjedna bili predstavljeni i popisi potencijalnih meta u Rusiji, mogući projekti vojno-industrijske suradnje, baš kao i popisi opreme potrebne za popravke ruskim napadima uvelike narušene ukrajinske strujne infrastrukture. Naravno, bitna tema bila je i opskrba Ukrajine dodatnim protuzračnim sustavima – gdje je zadnjih mjeseci već bilo obećanja o dodatnim donacijama, ali bez mnogo ispunjenja svega obećanog.

No kašnjenje isporuke sustava SAMP/T iz Italije, navodno zbog odlaska radnika na kolektivne godišnje odmore, nije jedino. Odužio se i proces slanja jedne od ukupno osam bitnica sustava MIM-104 Patriot iz Rumunjske u kojoj je parlament tek 2. i 3. rujna velikom većinom zastupnika usvojio vladin nacrt propisa o doniranju.

Osim što će to Rumunjsku koštati dodatnih oko 60 milijuna USD tehničkih troškova i davanja, novi zakon još mora potpisati predsjednik Rumunjske, da bi Vlada onda izdala sam nalog o donaciji protuzračne obrane. Za to vrijeme, ne treba s uma smetnuti da širom Europe ima i sasvim drugačijih pogleda – kao onih aktualnog belgijskog mandatara za sastavljanje vlade Barta de Wevera koji bi belgijske sustave Patriot raspoređivao oko luke Antwerpen radi njene zaštite od prijetnji vezanih za oko 2.200 km udaljeni rat u Ukrajini.

Slično su nastavljene i gluposti iz Mađarske o tome kako nema alternativi opskrbi te države naftom iz Rusije, iako se prošloga tjedna iz JANAF-a čulo o ponovljenom testiranju protočnosti naftovoda od Siska do mađarske granice, čiji godišnji kapacitet dokazano premašuje potrebe MOL-ovih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj (uz aditive i odgovarajuće pumpanje, navodno se tim putem može prebaciti od 13 do 16,4 milijuna tona nafte godišnje).

Na suvislijoj strani napomenimo i da je Republika Hrvatska agresijom pogođenoj Ukrajini zadnjih dana donirala i dodatni stroj za razminiranje MV-4, kojeg proizvodi domaća tvrtka s opsežnim iskustvom u razminiranju DOK-ING, čija se izvozno jako uspješna robotizirana vozila za razminiranje već licencno proizvode i u samoj ratnoj Ukrajini.

Kadrovska preslagivanja u Kijevu

Dok se u Kijevu tek raspravlja o rebalansiranju ratnog proračuna, a Vrhovnoj Radi nisu prošla planirana povećanja poreza za financiranje povećanih ratnih potreba – parlament je potvrdio zakonsko ustrojavanje „Snaga bespilotnih sustava“ kao zasebne grane tamošnjih Oružanih snaga. Ujedno je teško bilo zaobići i velike kadrovske promjene koje su zadnje vrijeme zahvatile vrh vojne i civilne vlasti u toj državi.

Osim prošlotjedne smjene zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Mikole Olešćuka u petak 30. kolovoza, ovoga tjedna se na parlamentarnoj tapeti našao i slučaj kapetana bojnog broda Romana Gladkog, koji je najprije bio postavljen na mjesto načelnika stožera novog zapovjedništva „Snaga bespilotnih sustava“ – da bi se onda u široj javnosti i tamošnjoj politici postavilo pitanje njegove osposobljenosti, ali i političke lojalnosti današnjoj Ukrajini. Nakon nekoliko dana podgrijavanja te priče po medijima, 2. rujna se ovim časnikom pozabavio i Odbor za nacionalnu sigurnost Vrhovne Rade pred kojim je i sam Vrhovni zapovjednik OS Ukrajine, general Oleksandr Sirski, predložio provedbu dodatnih sigurnosnih provjera.

Problem su tu bile ne samo ruske putovnice žene i kćeri ovog časnika, već i činjenica da je putovao na Krim u vrijeme početka okupacije, dok mu je za karijeru pomoglo poznanstvo s aktualnim ministrom obrane Rustemom Umerovim (koji je također s Krima). Dok je postalo jasno da Gladki nije bio podvrgnut sigurnosnim provjerama prije dolaska na novu vojnu dužnost po postavljenju od ministra (opet zahvaljujući Umerovu) – u utorak 3. rujna ipak je suspendiran s mjesta načelnika stožera Zapovjedništva snaga bespilotnih sustava sve dok traje njegov inspekcijski nadzor od (civilne) Službe sigurnosti Ukrajine (SBU). 

No ovo se pokazalo tek uvodom u šira kadrovska preslagivanja u vrhu ukrajinske privrede i državne vlasti. Kako smo već pisali – u ponedjeljak 2. rujna se pred nadzornim odborom državnog poduzeća Ukrenergo našlo i pitanje odgovornosti direktora Volodimira Kudrickog za kašnjenje izvedbe fortifikacijskih radova na objektima nacionalne strujne infrastrukture.

Većinom glasova on je bio smijenjen, baš kao onda i dva od ukupno šest članova nadzornog odbora koji su glasali protiv smjene Kudrickog. Posao je tog istog utorka izgubio i prvi zamjenik ravnatelja Nacionalnog ureda za borbu protiv korupcije (NABU) Gizo Uglava – zbog niza teških povreda etičkoga koda te organizacije. Sve to je tek bio lagani uvod u preslagivanje državnog vrha Ukrajine koje je započelo kasno popodne u utorak 3. rujna, te se aktivno nastavilo i danas, u srijedu 4. rujna. Kao prvo je Vrhovna Rada zaprimila pismene ostavke ministra za strateške industrije Ukrajine Oleksandra Kamišina, ministra pravosuđa Ukrajine Denisa Maljuske, te ministra zaštite okoliša i prirodnih resursa Ruslana Striljeca.

Uz to, ostavku je podnio i šef Državnog imovinskog fonda Ukrajine Vitalij Kovalj, kao i Rostislav Šurma, zamjenik šefa Ureda predsjednika države. No, još dok se utvrđivao raspored rasprava i glasovanja o ovim ostavkama – a čulo se da bi tijekom srijede 4. i četvrtka 5. rujna prvo trebalo popuniti četiri od ukupno pet resora koji zadnjih mjeseci imaju vršitelje dužnosti – stigle su i ostavke Olge Stefanišine, potpredsjednice Vlade i ministrice za europske poslove, Irine Verešćuk kao dosadašnje zamjenice premijera i ministrice za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija, te konačno i Dmitra Kulebe, ministra vanjskih poslova Ukrajine.

U srijedu 4. rujna Vrhovna Rada je prihvatila smjene Kamišina, Maljuske (uz prethodne ovacije) i Striljeca, kao i Olge Stefanišine – dok su Irina Verešćuk i Vitalij Kovalj bili na glasovanju, ali njihove ostavke nisu bile prihvaćene zbog nedostatka glasova. Na to je povučen i prijedlog o ostavci Dmitra Kulebe jer je procijenjeno kako ni njegova ostavka ne može dobiti potrebnu većinu glasova. Očekuje se da će i sam predsjednik države Volodimir Zelenski, koji je danas na konferenciji za medije izjavio kako Ukrajini treba „nova energija“ (što radi ratom izazvanog izvanrednog stanja ne može biti provedeno novim izborima) – tijekom popodneva osobno prisustvovati sastanku stranke „Sluga naroda“ koja će se pozabaviti daljnjim tijekom tekućih kadrovskih promjena. Navodno se razmišlja i o preustroju djelokruga pojedinih ministarstava, a govori se i o rotiranju dijela danas smijenjenih kadrova između drugih resora Vlade te pozicija u Uredu samog predsjednika Zelenskog.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Dok se u subotu 31. kolovoza od glavnog tajnika NATO saveza Stoltenberga po prvi put čulo kako ukrajinska operacija u ruskoj regiji Kursk predstavlja međunarodnim pravom dopušten nastavak samoobrane (doduše, provođen na prostoru napadača) – o čemu NATO nije bio unaprijed obaviješten, niti je u operaciji igrao ikakvu ulogu – ukrajinski predsjednik Zelenski tu je bio i ponešto konkretniji.

On je u ponedjeljak 2. rujna za medije ustvrdio kako Ukrajina namjerava trajnije držati osvojena ruska područja kao sredstvo privođenja režima u Moskvi prema ozbiljnim mirovnim pregovorima. U tu su svrhu zadnjih dana bile nastavljene vojne operacije širom ruskog prostora u koji su Ukrajinci iznenadno upali 6. kolovoza ove godine.

Nakon trideset dana takvog ratovanja očigledno se uspjelo rotirati ofenzivne snage kako bi bila zadržana ukrajinska svježina i borbena inicijativa, a dosadašnji ruski pokušaji okupljanja obrambenih resursa pokazali su se nedostatnima (čak i uz dovlačenje pojedinih kvazi-privatnih borbenih grupa iz Afrike).

Iako Ruska Federacija zadnje vrijeme sve intenzivnije u okupiranom dijelu ruske regije Kursk koristi punu snagu svog ratnog zrakoplovstva i raketnih postrojbi, ipak izgleda da su Ukrajinci nadalje u ofenzivi – uvelike zabavljeni odbijanjem ruskih protunapada i suzbijanjem skupina ruske vojske okruženih u zaleđu brzom ukrajinskom navalom, a manje dodatnim napredovanjem na i nadalje slabo definiranim rubnim zonama takvoga bojišta.

Napomenimo da je dosta vijesti bilo i o ruskim napadima na ukrajinska naselja u pograničnoj oblasti Sumi za koja se može zaključiti da udomljuju logistiku prekograničnoga napada, kao što se čulo i o ukrajinskim dronovima širom ruske regije Kursk – gdje ta sredstva itekako pomažu kako tijeku napada, tako i održavanju obrane od Ukrajine okupiranih prostora.

Iako nema svježih procjena veličine ukupnog okupiranog prostora i ukupnog broja zauzetih naselja – nije teško vidjeti načelno stanje stvari. Na jugozapadu borbene zone ukrajinska strana i dalje održava pritisak na prostor okruga Gluškovo – kako (1) na njegovoj zapadnoj strani (oko mjesta Tetkino, koje je možda opkoljeno), tako i (2) sjeverno, uz tok rijeke Sejm gdje se i nadalje čuje o nizu uništavanja ruskih pontonskih mostova. Jednako tako se (3) nadalje drži i ruska linija na istoku ove zone, od Komarovke, preko prostora Vrtne zadruge Gluškovo i sela Druga Mužica te Kuljbaki, sve do Troickoe i međunarodne granice (oslonjeno na tok rječice Sinjak). Kako izgleda, rješavanje čitave ove situacije još nije na ukrajinskom dnevnom redu.

Ponešto je aktivnije bilo na sjeverozapadu gdje su ruska pojačanja uspjela stabilizirati stanje oko okružnog središta Korenjevo – ukrajinske snage izgleda su završile odbijene od samoga grada, ali ne i potjerane iz šire okolice. Ondje se nastavljaju sukobi južno od grada Korenjevo (potez ukrajinskih položaja u selima Krasnooktjabrskoje-Višnjevka-Snagost), te sjeveroistočno od grada, na prilazima ruskom selu Aleksandrovka, gdje se 31. kolovoza čulo i o opkoljavanju neke veće skupine Rusa s ponešto teške vojne tehnike.

Napomenimo da se proteklih dana čulo i o ukrajinskim napadima na ruske snage zaostale u selima sjeverno od Male Loknje da bi navodno tu bila osvojena sela Novaja Soročina, Orlovka i Pogrebki. Jednako tako se 31. kolovoza čulo i o ukrajinskom osvajanju sela Kamišovka, oko 4 km istočno od sela Pogrebki, u pojasu naselja istočno od ceste Sudža-Ljgov – čime se nakon žestokih aktivnosti tijekom zadnjih dana izgleda ponešto stabilizira i sjeveroistočni dio okupirane zone (iako nije jasno jesu li ondje u selu Kireevka opet ostale opkoljene neke snage ruskih branitelja).

Na istoku ukrajinske okupirane zone treba napomenuti da je sjeverno od ceste R-200 (od Sudže prema Boljšoe Soldatskoe) u ukrajinskim rukama nedvojbeno ostala linija među naseljima Ruskoe Porečnoe i Čerkaskoe Porečnoe – dok se južno od te prometnice 2. rujna čulo i o ukrajinskom napredovanju oko 3 km dalje istočno od osvojene Martinovke.

Time se i sa sjevera krenulo prijetiti ruskim položajima u selu Puškarnoe, uz nastavak ukrajinskog držanja linije između sela Ruskaja Konopelka, Kolmakov i Čerkaskaja Konopelka na prostoru jugoistočno od okupiranog okružnog središta Sudža. Konačno, na jugu čitave ove okupirane zone navodno su nastavljeni i sukobi na potezu Ulanok (ruski) i Plehovo (okupirano) uz tok rijeke Psjol, baš kao i otprilike 7 km istočnije od Plehova, gdje je na rubu čitave okupirane zone navodno bilo obranjeno od Ukrajinaca okupirano naselje Borki, baš kao i 2 km jugoistočnije selo Spaljnoe.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Stanje na sjeveru Harkivske oblasti i zadnjih se dana relativno malo mijenjalo – Ukrajinci su napadali Gliboke (gubitak nekoliko transportera), dok se ruski pritisak bilježilo prema ukrajinskom naselju Lipci. Nastavljene su bile i borbe u gradu Vovčansku, gdje ruskim agresorima nije uspio pokušaj bitnijeg ojačavanja snaga nadalje blokiranih u tamošnjem Agregatnom zavodu. Napomenimo da se 3. rujna na ruskim šumskim položajima sjeverozapadno od naselja Staricja bio korišten i već spomenuti bespilotni sustav sa zapaljivom smjesom termit, popularno nazvan „Zmajev dah“ po javnim snimkama njegova djelovanja.

Oko 80 km na jugoistok i nadalje se čulo o borbama istočno od Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka), bez naznaka većih učinaka tamošnjeg ruskog napredovanja krajem prošloga tjedna. Jednako tako, i nadalje se navodi borbe oko okupiranog sela Pišćane Donje, oko 20 km jugoistočno od Kupjanska – gdje se bilježilo nastavak manjih ruskih napredovanja prema jugozapadu (prema Krugljakivki i tamošnjem mostu), ali i ruske napade prema sjeverozapadu, u smjeru naselja Gluškivka.

Pri tome nema dodatnih vijesti o sudbini ukrajinskih položaja oko sela Berestove i Stelmahivka (gdje se prošlog tjedna čulo o ruskom napredovanju, a sada ukrajinska strana samo spominje obližnje borbe), iako se može zaključiti kako i nadalje traje ruski pritisak u pravcu naselja Lozova – ne bi li se bilo ondje ili malo sjevernije (iz smjera okupiranog sela Pišćane Donje) stiglo do rijeke Oskil na zapadu. Jednako su tako nejasni i ishodi učestalo navođenih borbi na potezu prema jugu (bilo u zoni oko ukrajinskih naselja Tverdohlibove, Druželjubivka i Grekivka, ili dalje – na potezu Nevske-Novosadove-Terni-Torske pa i u Serebrjanskim šumama).

Južno od rijeke Siverski Donjec moglo se čuti o nastavku ruskih napada u zoni ukrajinskih uporišta Verhnokamjanske i Ivano-Darivka, dok se u nedjelju 1. rujna iz ruskih službenih izvora čulo o zauzimanju „naselja Vjemka“. Budući da je još 19. kolovoza bila objavljena okupacija „željezničke stanice Vjemka“, a riječ je slabo naseljenim lokalitetima na samoj borbenoj liniji – zapravo nije baš jasno na što su se konkretno odnosila ova dva navoda – posebno jer ukrajinski izvori i nadalje navode učestale borbe u prostoru lokaliteta „Viimka“ (što je vjerojatno sve jedno te isto prilično prazno pošumljeno i brežuljkasto područje na karti).

Ono što je bitno zanimljivije, a ukazuje ipak na određen ruski prodor u ovoj zoni, ukrajinski su navodi borbi prema naselju Zvanivka koje se nalazi oko 4,5 km zapadnije od prostora Viimke (iako tu nikakva promjena bojišnice nije bila priznata s ukrajinske strane). Slično je stanje i po pitanju područja ukrajinskih dijelova grada Časiv Jar – područja koje je nedvojbeno izloženo ustrajnim ruskim napadima. Iako je tu pritisak manji nego prije nekoliko tjedana, ipak se uz spomen napada na selo Grigorivka čulo i o nastavku provedbe napada iz smjera Kalinine (sjeveroistočno od Časiv Jara), dok se određeni pomak agresora bilježio i u urbanom prostoru na sjeveroistoku grada, kroz nekoliko dodatno osvojenih ulica u četvrti Žovtneve („Listopadno“).

Uglavnom, u Časiv Jaru je do 1. rujna ostalo tek 496 civila, grad se redovito granatira, a često se bilježe i brojni napadi manjih skupina ruskog jurišnog pješaštva (navodno od skupina po nekoliko vojnika pa do razine voda). Dalje na jug dolazimo do prostora borbene zone oko ukrajinskog uporišta Toreck. Ondje se na rusko osvajanje kompletnog prigradskog naselja Pivnične na istoku 31. kolovoza, do 3. rujna nadovezala i praktično kompletna okupacija naselja Družba sjeveroistočno od Torecka. Uz to se konstantno spominju borbe u samom gradu Torecku (istočni i jugoistočni prilazi), dok navodno još odolijeva i ukrajinsko uporište Nelipivka oko 2 km južno od Torecka. Pitanje je koliko će to dugo ostati tako, budući da se 1. rujna čulo o borbama oko 2 km sjeverozapadno od te lokacije (Leonidivka), dok se dan kasnije spominjalo i okršaje prema ukrajinskim selima Romanivka i Šćerbinivka, još zapadnije i sjeverozapadnije od Nelipivke. 

Područje najžešćih okršaja na čitavom bojištu u Ukrajini i zadnjih je dana bilo koncentrirano na istočnim prilazima ukrajinskom gradu Pokrovsku te nedaleko od njega na jugoistok. Dok se nadalje drži ukrajinska obrambena linija od Torecka zapadno prema Pokrovsku (Oleksandropilj-Kalinove-Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec do Novotorecke), treba napomenuti tešku borbenu situaciju kako u samom selu Novotorecke, tako i 4 km južnije u gradu Grodivki, te dalje na liniji između sela Krasni Jar i Suhi Jar. Upravo ova linija obuhvaća utvrde koje priječe direktan prilaz Pokrovsku, čije se civilno stanovništvo i nadalje aktivno evakuira (u mjesec dana oko 20.000 civila, dok je ostalo još 1.365 djece te oko 43 tisuće odraslih).

Ipak, izgleda da su zadnjih dana ondje pristigla i određena ukrajinska pojačanja koja su pomogla stabilizirati borbenu situaciju – kako na prilazu Pokrovsku, tako i južnije u zoni zapadno od okupiranog grada Novogrodivka (koji je krajem kolovoza neuobičajeno brzo završio u rukama agresora). Slično je stanje ovih dana bilježeno i oko 4 km južnije od okupirane Novogrodivke, na prilazima ukrajinskom gradu Selidove, južno oko okupiranog sela Mihailivka (oko 6 km južno od Novogrodivke), te na prilazima ukrajinskom naselju Ukrainsk.

Nažalost, zona oko 10 kilometara istočno od naselja Ukrainsk pokazala se i nadalje područjem brzog napredovanja ruskih agresora prema jugu, gdje je 1. rujna okupirano selo Dolinivka, da bi do 3. rujna u rukama agresora završilo i kompletno naselje Galicinivka (od kojeg se očekivalo da postane oslonac tamošnje ukrajinske obrane). Iako se ruska strana tu zabavlja službenim objavama okupacije sela Ptiče (1. rujna) te Skučne (2. rujna) – jasno je da bojišnica u međuvremenu pomaknuta preko 9 km južnije itekako mijenja na stvarima. O tome dobro svjedoče i glasine o ukrajinskom napuštanju uporišta Nevelske (u čije su zaleđe sada upali Rusi), kao i borbe oko ukrajinskog sela Želanne Perše kao idućeg na smjeru agresorskog napredovanja prema jugu. Naravno, takav razvoj situacije uskoro bi mogao ugroziti i ukrajinske položaje zapadno od uvelike okupirane Krasnogorivke, te onda i širu obranu istočnih prilaza ukrajinskom gradu Kurahivu koji nosi liniju južno od ugroženog Selidove.

Dok se iz ruskih izvora čulo i o interventnom prebacivanju ukrajinskih snaga iz borbene zone oko Vugledara prema četrdesetak kilometara sjevernijem gradu Selidove – i stanje oko samog Vugledara se zadnjih dana naglo počelo komplicirati. Nisu tu pomogla ruska napredovanja oko 15 km sjeveroistočno (oko sela Kostjantinivka), kao ni ruski prilazak prvim kućama sela Vodjane (6 km sjeveroistočno od Vugledara) – no ti su borbeni pomaci u zoni lokalne magistrale O-0532 već duže bili vidljivi, a onda i donekle očekivani.

Ono što nije bilo očekivano je naglo rusko napredovanje oko 12 km zapadnije od Vugledara, gdje su agresori prvo izbili do ukrajinskog naselja Prečistivka, s jugoistoka i zone okupiranog sela Ševčenko, da bi 2. rujna zauzeli polovicu Prečistivke, a onda dan kasnije gotovo i dovršili njegovu okupaciju. Time je probijena obrambena linija koja je već duže štitila zapadne prilaze Vugledaru, a tek treba vidjeti hoće li to napredovanje biti zaustavljeno, odnosno usporeno, ili će ruski prodor iz ovoga smjera tek krenuti bitno ugrožavati čitavu ukrajinsku obrambenu sliku slobodnog jugoistoka Donjecke oblasti. U sjeni ovih borbenih promjena treba još za kraj spomenuti i manji intenzitet kopnenih okršaja na jugu ukrajinskoga bojišta – s naglaskom na borbenu zonu južno od ukrajinskog uporišta Orihiv (Mala Tokmačka, prilazi okupiranom selu Robotine, Novodanilivka) – gdje se ipak nije bilježilo bitnije pomake bojišnice.

Zračni napadi

Subota 31. kolovoza započela je četvrtim po redu ruskim valom po Kijevu u samo tjedan dana – od 52 kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz oblasti Kursk, njih je 24 navodno bilo srušeno, a još 25 ometeno sredstvima elektroničkog ratovanja (koja su se navodno dva drona vratila u Rusiju te jednog otposlala u Bjelorusiju).

Uz to, čulo se i za lansiranje rakete „Iskander-M“ iz Voronježa (navodni pogodak u logističku točku u ukrajinskoj regiji Sumi), te 4 rakete sustava S-300 iz okupirane Donjecke oblasti – što su opet balistički projektili koji su svi prošli obranu. Dok se još zbrajalo žrtve i od zračnih napada na Harkiv u petak 30. kolovoza (6 mrtvih i preko 90 ranjenih zbog čega je subota 31. kolovoza bila dan žalosti u Harkivu) – nije se čitavoga dana moglo zaobići ni dodatne vijesti o brojnim napadima ruskim vođenim zrakoplovnim bombama na regiju Sumi i Harkiv.

Na sve to su u noći na 1. rujna Ukrajinci odgovorili uspješnim napadom velikog broja bespilotnih letjelica u samo srce Rusije – uglavnom prema Moskvi, gdje je bio obustavljen i promet na međunarodnim aerodromima Vnukovo, Domodedovo i Žukovski. Iako se službeno čulo o ruskom presretanju čak 158 bespilotnih letjelica – uspješno je bila napadnuta termoelektrana na kruto gorivo Kašir kod Moskve, velika rafinerija u okrugu Kapotnja, jugoistočno od Moskve, te još jedna termoelektrana (Konakovo) i plinsko postrojenje u oblasti Tver. Uz to, registriralo se brojne letjelice i nad ruskim regijama Voronjež, Kaluga, Rjazan, Lipeck, Jaroslav, Tambov, Smolenski Tula, kao i u pograničnim oblastima Brijansk, Kursk te Belgorod.

Navodno je napad na rafineriju Gazpromnjefta kod Moskve doveo do ozbiljnije obustave rada instalacije „Euro+“, koje čini 50 posto primarne prerade ovog ogromnog postrojenja (godišnje prerađeno 11,6 milijuna tona sirove nafte u 2023. godini). Zauzvrat su Rusi prema Ukrajini ispalili balističku raketu „Iskander-M“, te 11 kamikaza-dronova s okupiranog Krima (od kojih je 8 srušeno oko Odese). Na meti se, među ostalim, našla i poljoprivredna infrastruktura, a u regiji Sumi je pogođen i konvoj kamiona sa žitom koje su ruski izvori proglasiti vojnim transportom streljiva. Uz to se vođenim bombama napadalo Krivi Rih (područje aerodroma), te sam centar Harkiva – navodilo se korištenje vođenih zrakoplovnih bombi te više vrsta balističkih raketa (pogođena ledena dvorana, trgovački centri i drugi rekreativni objekti, za koje su Rusi tvrdili da obuhvaćaju i vojna skladišta). Ti su napadi na Harkiv produženi i tijekom ostatka dan i večeri, da bi im se u noći na ponedjeljak 2. rujna pridružili i ruski kamikaza-dronovi.

Ponedjeljak 2. rujna uz Harkiv (Industrijska četvrt) donio je i ruske napade na Krivi Rih, Dnipro, Poltavu i Kijev. Glavni grad je otrpio kombinaciju raznih balističkih te krstarećih raketa i samo jednog kamikaza-drona (uništen) – a štete su obuhvatile i niz manjih požara koje se brzo ugasilo. Raketama se tog jutra napadalo i regije Čerkasi i Sumi (među ostalim ukrajinske višecijevne lansere raketa i protuzračne sustave), te logističke pravce preko grada Dnipro i Pavlograda prema Pokrovsku.

Ukupno je tada bilo zabilježeno 16 balističkih raketa „Iskander-M“ ili sjevernokorejskih KN-23, 14 krstarećih raketa Kh-101 ispaljenih sa strateških bombardera Tu-95MS oko Volgograda, 4 rakete sustava S-300/S-400 iz Belgoroda te 23 kamikaza-drona s juga (Primorsko-Ahtarsk). Od toga se navodno raznim sredstvima uspjelo srušiti čak 9 balističkih raketa, 14 krstarećih raketa i svih 23 kamikaza-drona.

Utorak 3. rujna opet je započeo ruskim napadima na Černihiv i Harkiv, dok je Ukrajina ukupno bila gađana s 3 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23, vođenom raketom Kh-59/69 iz zračnog prostora ruske regije Kursk te 35 kamikaza-dronova sa sjevera (Kursk) i juga (rt Čauda na Krimu) – od čega se uspješno srušilo samo kompletnu kvotu ruskih kamikaza-dronova Shaheed-136/131. Na meti se našlo Zaporižje (među ostalim i hotel „Grand Palace Zaporižje“), okolica Mikolajeva i grada Dnipro, te opet i regija Sumi – da bi tijekom jutra stigle vijesti o dvostrukom raketnom napadu na grad Poltava.

Ondje se na meti agresora našla viša vojna škola za komunikacije, radare i elektroničko ratovanje, koja je izgleda taman obilježavala početak nove školske godine. Iako uopće nije jasno kako se ili zašto nadalje masovno koristilo dobro poznate prostore te vojno-obrazovne institucije – prilično je odjeknuo broj ondje poginulih i ranjenih ljudi. Naime, u toj je školi te na prostorima obližnjih stambenih te medicinskih objekata u utorak 3. rujna 2024. poginulo čak 51 osoba, a ranjeno je 217 ljudi. Spašavanje iz ruševina trajalo je čitavoga dana, dok se sam napad sastojao od dva uzastopna udara raketama „Iskander“ na istu metu (blagovaonica i vježbalište) – ne bi li se time povećalo i žrtve među spasiteljima. Od 4. do 6. rujna zato su proglašeni dani žalosti u čitavoj regiji Poltava, a o okolnostima tamošnjeg korištenja vojnih objekata i poduzetim mjerama zaštite vojnika pokrenuta je i šira službena istraga.