Pregovori koji su u ljetnoj rezidenciji američkog predsjednika u Camp Davidu počeli 5. septembra 1978. bili su teški, mučni, žučni, napeti, nervozni, stresni, i baš kao i oni u Daytonu 1995. nekoliko puta su, za dvanaest dana, bili na rubu propasti. Kada su članovi delegacija Egipta i Izraela bili spremni za put kući.

Zapravo su potpisana dva Sporazuma: prvi se odnosi na opće uvjete mira na Bliskom istoku (smanjenje izraelskih snaga na Zapadnoj obali i u Gazi, osnove palestinske samouprave i dr.), a drugi određuje pretpostavke za egipatsko-izraelski mirovni ugovor (formalno je zaključen 26. marta 1979. godine). 

KOLEGE DEMOKRATE

Nakon uspješnog okončanja pregovora zmeđu Egipta i Izraela dvije teze su bile najviše zastupljene u javnosti: kako je Sporazum „rezultat političkog razuma“ i da dogovor nije „popularan ali je nužan“. Sporazum koji su potpisali egipatski predsjednik Anwar el-Sadat i izraelski premijer Menachem Begin na snazi je i danas.

A kada je aktuelni premijer Izraela Benjamin Netanyahu u februaru ove godine obećao poslati izraelske trupe u Rafah, grad u Gazi na granici s Egiptom, Vlada iz Kaira zaprijetila je da će poništiti Sporazum. Još nije. Egipat je država koja je ključni posrednik u pregovorima o prekidu vatre u Gazi. Iako su prije desetak dana izrazili sumnju u prijedlog mirovnog sporazuma.

Foto: Arhiv

Zvaničnici u Kairu bili su i ubijeđeni da Hamas neće pristati iz više razloga, a brinu da li će se tim, potencijlanim sporazumom izraelske snage stvarno povući iz Gaze čime bi rat bio okončan. Američki državni sekretar već se poprilično nahodao Bliskim istokom ne bi li ubijedio Izrael i Hamas da prekinu vatru i postignu mir, dok SAD i dalje šalje pomoć ovim prvim. Višemjesečni pregovori još nisu donijeli sporazum o okončanju izraelske brutalne, razorne, zastrašujuće agresije na Gazu. Sporazum bi, naravno, uključivao i oslobađanje preostalih izraelskih talaca koje je Hamas zarobio 7. oktobra.

Američki predsjednik Joe Biden vjerovatno se prisjeća kakvu je poziciju imao njegov kolega po najmoćnijoj funkciji na svijetu, ali i stranački drug iz redova demokrata Jimmy Carter. Dužnost 39. predsjednika SAD-a preuzeo je 20. januara 1977. godine.

Već u septembru te 1977. El-Sadat je u egipatskom parlamentu najavio odlazak u onaj izraelski - Knesset, „ako time može spasiti život samo jednog egipatskog vojnika“. Begin ga je pozvao u Tel Aviv, a Egipćanin je u novembru stao za govornicu.

NA MIROVNOM PUTU

Od osnivanja Izraela 1948. pa u narednih 29 godina Egipat i Izrael vodili su četiri međusobna rata: prvi je bio odmah po osnivanju jevrejske države, onda je 1956. uslijedila Suecka kriza, potom tzv. šestodnevni rat 1967. i Jom-Kippur 1973. godine. Carter je taj niz želio prekinuti.

Kritikovali su El-Sadata Sirija, Irak, Libija i Alžir, koji su s Egiptom prekinuli diplomatske odnose. Kritikovala ga je i Palestinska oslobodilačka organizacija. Egipat je od 1979. i 1989., bio isključen iz Arapske lige. Radikalni islamisti u Egiptu su mu prijetili, a on ne samo da nije skrenuo s mirovnog puta, nego je krenuo u obračun s njima. To ga je i koštalo glave za vrijeme vojne parade 6. oktobra 1981. godine. U atentatu ga je ubila grupa islamista iz redova egipatske armije.

I Begin je, očekivano, nailazio na ogromne prepreke u Izraelu. Tu mu nije pomogla ni Nobelova nagrada za mir koju je dobio zajedno sa El-Sadatom 1978. godine. Već narednog marta, prilikom Carterove posjete Izraelu rekao je: „Sudbina nacije je neizvjesna.“ Znao je Begin da Sporazum neće naići na oduševljenje, kao što ni on sam nije bio. Ali ga je htio.

Foto: Arhiv

Mirovni sporazumom koji je potpisan u Cam Davidu  dogovoreno je međusobno priznanje dviju zemalja i okončanje ratnog stanja. Uz to se Izrael obavezao na vraćanje okupiranog dijela Sinajskog poluotoka Egiptu. Istovremeno su priznata prava Palestinaca i dogovoreno je uklanjanje izraelskih naselja na okupiranim područjima. S druge strane su izraelski brodovi dobili dozvolu prolaska Sueskim kanalom, te nesmetanim pristupom Akabskom zaljevu kroz Tiranski kanal.

Beginu i El-Sadatu je 1978. uspjelo nemoguće: dogovorili su se o mirovnom sporazumu.  Mir se održao kroz dva palestinska ustanka i niz ratova između Izraela i Hamasa do danas. A od oktobra prošle godine, jedan o Beginovih nasljednika na poziciji premijera Izraela rukovodi ubijanjem Palestinaca, njih više od 40.000. Kada će stati? To niko ne zna. Možda će „njegovi“ upravo u blizini Gize odlučiti da prestane ubijanje u Gazi.

(Priredio: Dino Bajramović)